Ovo me neki dan toliko pobralo da sam sad već osušena.
Prvo iz same priče.
Zaljubljen si u nekoga u koga ne smiješ.
Koja glupost.
Ne smiješ?
Tko ti brani?
Tvoja savjest.
No ti se nisi odabrao zaljubiti u nekoga.
To ti se dogodi mimo tvoje odluke.
Mark koji jadan napokon pukne, što je možda i dobro, jer bi se ubijao u nedogled sa svojom akumuliranom ljubavi, i kad ona u obliku boli sukne iz njega .... to je nešto ( odvratno za reći ali ... ) to je - divno.
Jer u tom trenu ljubav VRIŠTI iz njega.
Andrew Lincoln
Mene ta scena trese već danima.
Njegov pogled i odlazak.