Mark

utorak, 24.02.2009.

no.315

( Imam kaj za reči. )

--->ONA GLEDA KAZETU<----

Ovo me neki dan toliko pobralo da sam sad već osušena.
Prvo iz same priče.
Zaljubljen si u nekoga u koga ne smiješ.
Koja glupost.
Ne smiješ?
Tko ti brani?

Tvoja savjest.

No ti se nisi odabrao zaljubiti u nekoga.
To ti se dogodi mimo tvoje odluke.

I onda si Mark.

--->NJEGOV ODLAZAK NAKON TOGA<---

Mark koji jadan napokon pukne, što je možda i dobro, jer bi se ubijao u nedogled sa svojom akumuliranom ljubavi, i kad ona u obliku boli sukne iz njega .... to je nešto ( odvratno za reći ali ... ) to je - divno.
Jer u tom trenu ljubav VRIŠTI iz njega.

Andrew Lincoln

Mene ta scena trese već danima.
Njegov pogled i odlazak.

24.02.2009. u 00:50 • 1 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.

The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.

LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."