|
Sometimes I Cry So Hard From Pleading
so sick and tired of all the needless beating
|
|
 I have always been a bit reckless And I am not your typical princess
27.9.2009. "Your heart just breaks, that's all. But you can't judge or point fingers. You just have to be lucky enough to find someone who appreciates you." love credits
Design: glamouresqueAdjustment: murderscene |
Iskusan dečko ili dečko koji ima sreće?
U četvrtak je jedan kafić u kojem gotovo svakodnevno ispijamo kave slavio rođendan pa sam sa frendicama išla na party. Čisto da vidimo kako bude. Iznenadilo nas je koliko se ljudi zapravo pojavilo. U petak je frendica slavila rođendan pa smo išle van, a u subotu je plan bio da odem kod druge frendice i idem s njom kod ekipe njezine sestre na party. Kad sam se u subotu probudila ujutro sam sljedećih 5 sati provela u razgovorima sama sa sobom o tome da idem na party ili doma. Skoro pa sam već i počela raditi listu za i protiv kad sam odlučila da ću otići do nje pa vidjeti kako će mi biti do večeri jer me od dana prije bolio želudac, bila sam neispavana i kratka s parama. Nisam bila još sigurna jesam li prestara za izlaske svaki dan ili mi se samo nije dalo, s obzirom na to da sam drugu noć za redom izašla i probudila se u 10 ujutro kao da nigdje nisam ni bila, osim te boli u želucu. Kad sam došla kod nje, plan je bio da ćemo doći nas 5 i još svega 2-3 ljudi i to mi je bilo prihvatljivo. Inače sam otvorena osoba i volim upoznavati nove ljude i izlaziti i hodati po kavama, jednostavno volim ljude (koliko toliko) i volim biti među ljudima, no kada dođem u neku novu ekipu mi bude malo stresno i treba mi neko vrijeme da se opustim i budem svoja. Da sam znala što me čeka na tom partyju vjerojatno bih pobjegla glavom bez obzira no eto. Organizam mi je doživio šok, ušla sam u stan pun nepoznatih ljudi. Inače me u takvim situacijama alkohol opusti brže nego što bih to sama postigla, no s obzirom na to da me bolio želudac nisam htjela riskirati pa sam rekla da ću popiti čašu dvije i to je to. Bila sam prepuštena sama sebi i skupini nepoznatih ljudi koji se uglavnom drže onih koje znaju i ni ne upoznaju druge. S obzirom na to da se taj moj strah počeo pojavljivati prije nekih godinu, godinu i pol, a sada se već vraćam na ono kakva sam bila prije tog, opuštena, otvorena i bez ikakvih strahova i trema od većih i manjih nepoznatih skupina ljudi, ali još nisam došla do tog u potpunosti, iznenadila sam samu sebe koliko brzo sam se opustila i počela pjevati s ljudima. Držala sam se i dalje onih koje znam, no opuštala sam se. Kako je s nama bio dečko te moje frendice, cijelo vrijeme mi je govorio da si moram naći nekoga kako bih imala društvo jer "neću im valjda držati svijeću cijelu noć." Lagala bih kada bih rekla da nije bilo zgodnih mladića koji su mi zapeli za oko, no izgleda da sam još uvijek magnet za kretene. Od svih zgodnih mladića koji su mi zapeli za oko, prišao mi je jedan koji je svima bio super simpatičan, očito svima osim meni. Ne mogu reći da dečko nije drag i simpatičan. Je. Ali kada dečko dođe i počne me grliti, pipkati, masirati i sl. prije nego mi uopće pruži ruku i predstavi se, odmah nema šanse. Prije par mjeseci vjerojatno bih s upravo takvim dečkom završila u neko doba noći izvan kluba i poljubila ga i vjerojatno se ne bi odvajali dok ne bi došlo vrijeme da idemo doma. Sutradan ne bi bilo zahtjeva za prijateljstvo, poruke, poziva za kavu, ničega. I to bi mi odgovaralo. No ne više. Nisam sigurna je li to do toga što mi je dosadilo "neobavezno za skraćivanje vremena" ili me stvarno ne privlači takav pristup i odmah mi pada u očima, makar bio Orlando Bloom u pitanju. U jednome trenu otišla sam do torbe po ruž i iskoristila to da se maknem od njega i sjela na drugo mjesto. Dok smo išli prema klubu ostala sam sama sa onim poznatim dijelom ekipe i oni su me pitali što mi toliko smeta kod njega da sam jedva čekala maknuti se i kada sam im objasnila da mi taj pristup više ne odgovara nekako smo započeli temu o iskusnim dečkima. Tko je zapravo iskusan dečko? Dok je dio tvrdio da je iskusan dečko, dečko koji je zabrijao s puno cura (bilo da ih je samo poljubio ili spavao s njima), drugi dio je tvrdio da je iskusan dečko onaj koji izađe, pokaže curu i s njom završi. Naime, taj dečko koji mi je prišao je cijelu noć išao od jedne djevojke do druge, pa do pete, uključujući i mene. Frendica je rekla da je to dečko koji iskustvo skuplja na temelju sreće. Dođe do jedne, ona će ga odjeb*ti, ode do desete i ona će pristati. I to je sreća. Iskusan dečko će prići prvoj i to je to. To me potaklo na razmišljanje. Naravno, dečko s iskustvom će biti onaj koji je svašta proživio i koji je skupio poveću brojkicu u crnoj knjižici, no je li on zbilja iskusan? Dat ću si još neko vrijeme da odlučim što zapravo mislim o tome. Pred kraj izlaska sam proučavala tu ekipu s kojom sam izašla. Sjela sam odmoriti jer me želudac i dalje bolio i iskoristila sam to vrijeme za proučavanje. U jednom trenu su svi sa svima bili. Samo su se šaltali jedni od drugih dok ne bi završili s nekim. Prije par mjeseci bih ja bila prvo koja s nekim završava vjerojatno, no taj dan mi to nije bilo ni privlačno. I tu se stvorilo pitanje jesam li zbilja prerasla to i spremna sam za vezu s nekim i spremna sam biti vjerna toj osobi i može mi vjerovati da neću zabrijati ni sa kim kad odem van jer me ne privlači to ili me jednostavno ne privlači taj pristup "idem probati sve pa šta bude bit će?" "I do my thing and you do your thing. You are you and I am I, and if in the end we end up together, it's beautiful."
Možda je bila sudbina, a možda se život samo odlučio ponovno poigrati sa mnom. Sa mnom i mojim osjećajima. U posljednje vrijeme se osjećam kao da to radi često, kao da mu je to neki hobi. Često u glavi imam neke brije. Brije tipa on te samo želi riješiti, gle čuda danas mu je i uspjelo, pa vani ste, popio je, sutra te se neće ni sjećati. Kad vidi zahtjev za prijateljstvo koji si je sam poslao s tvog fejsa, neće znati tko si. Možda će samo ignorirati zahtjev. Možda prihvati zahtjev čisto iz pristojnosti, a možda jer prihvaća sve zahtjeve za prijateljstvo. Možda ti se i javi, čisto da čuje tko si ti, a možda, vjerojatnost za to je 1:328743228362746, će ti se javiti jer te se sjeća. Jer je tih zajedničkih sat vremena u pijanom stanju i jedan susret očiju bio dovoljan da mu se ucrtaš u sjećanje i jer ne želi da ostane na tome. I onda taj 1:328743228362746 učini svoje i on se javi. I ti si mamurna i hladna i nezainteresirana jer ti se soba još uvijek vrti oko tebe i samo ti je bitno da rotacija stane i pusti te da spavaš u miru. A i imaš nekoga s kim se viđaš, ali to možda ne vodi nikud, a možda i vodi nekud, a ne možeš to znati dok ne vidiš i dok ne obaviš "onaj" razgovor. Ali s razgovorom čekaš i odugovlačiš jer možda ne želiš da završi jer ti odgovara imati nekoga da te sluša i zagrli dok ti je teško. Iako možda njemu nije jednako tako. A i frendica ti je dok je bila pijana rekla da je ON fuckboy. A dosta ti je takvih i zadnje što ti treba u životu je još jedan takav. I on se trudi. I priča. I ispituje. I prepričava. I govori ti kako si bila preslatka dok si ga uvjeravala da nikad nemaš blackout i da nisi pijana, ni najmanje pijana i da ćeš ti biti ta koja će se sutradan sjećati svega, dok će on blijedo gledati zahtjev za prijateljstvo. I na koncu odustaje. Možda i prerano. I onda mora proći tjedan, mjesec, dva... da bi ti shvatila da si možda izgubila priliku za nešto novo. Nešto lijepo. I onda se pojave pitanja... kako se on mene sjećao? Zašto se on meni javio? Šta je htio od mene? Zašto me nije pozvao na kavu da ga glupača mogu odjebati zbog nekoga koga očito boli kurac za tebe?! I onda uzmeš mobitel jer ti vrag neda mira, javiš se i započneš najljepši razgovor u životu, najopušteniji razgovor, kao da razgovaraš sa starim prijateljem kojeg nisi vidjela 100 godina i pozove te na kavu odmah sljedeći dan. I budi te njegova poruka jer ti je samo htio zaželjeti dobro jutro i pričate cijeli dan iako znate da ćete se vidjeti za svega par sati. I dok se spremaš izvučeš pola ormara i pobacaš sve po krevetu i stolu i podu jer ništa nije dovoljno dobro. I nervozna si i povraća ti se, a istodobno si toliko smirena kao da se ideš vidjeti sa najboljim prijateljem. I nestrpljivo očekuješ tren kada će stati autom na stanicu da te pokupi i vidiš ga kako te dočekuje s osmijehom od uha do uha i provedeš dva predivna sata i želiš zaustaviti vrijeme sa džentlmenom koji ti otvara vrata auta, kafića, izvlači stolicu, pomaže obući kaput i nudi ti svoj dok ti je hladno. I čim se pozdravite, razgovor se nastavlja. I ne staje. I vidite se opet. Pa idete zajedno van, upoznaje te s prijateljima koje još ne znaš, sjedi kraj tebe u klubu iako mu glazba ne odgovara, grli te, ljubi te i osjećaš se predivno. I razgovor i dalje ne staje. I idete na kavu. Digneš guzicu u pola 11 ujutro, ti, najveća spavalica, iz toplog i udobnog kreveta samo da bi se vidjeli na sat i pol, otkriješ mu svoje najmračnije navike i stvari koje voliš raditi koje druge ljude plaše, a on te nazove "lešiću" i kaže da je to predivno. I misliš, ovo je ON. Ovo je dečko koji ima sve što želim. Sve što mi treba. I sat vremena s njim, draže mi je nego tjedan dana s bilo kim drugim. I onda stane. Kada bi trebalo biti najljepše. Kada bi trebalo biti najbolje. Kada bi trebali vidjeti što bi moglo biti od vas dvoje. Možda je moglo biti nešto veliko. Možda samo nismo još spremni na nešto tako veliko i lijepo kakvo bi moglo biti i možda je zato razgovor stao. Možda zato više ne pijemo kavu, možda zato nismo išli zajedno van. Možda nismo spremni i možda nas u jednom trenu sudbina opet nađe. U istome klubu gdje nas je našla prvi put, u kafiću gdje smo popili prvu kavu, u parku gdje smo prvi put šetali. Možda nas nađe u gradu gdje prvi put nisam sakrila ruku u džep nego sam je pružila njemu. Možda nas sudbina opet nađe za tjedan, mjesec, godinu... i možda nam se opet susretnu oči, prepoznaju se i to jednostavno bude to... |
|
But Baby When They Knock You Down And Out
It's where you oughta stay |
|
