Ovo mi je bio zanimljiv vikend. Shvatila sam da sam prerasla neke stvari, a shvatila sam i da sam za neke stvari prestara ili samo preumorna? Hmm..
U četvrtak je jedan kafić u kojem gotovo svakodnevno ispijamo kave slavio rođendan pa sam sa frendicama išla na party. Čisto da vidimo kako bude. Iznenadilo nas je koliko se ljudi zapravo pojavilo.
U petak je frendica slavila rođendan pa smo išle van, a u subotu je plan bio da odem kod druge frendice i idem s njom kod ekipe njezine sestre na party. Kad sam se u subotu probudila ujutro sam sljedećih 5 sati provela u razgovorima sama sa sobom o tome da idem na party ili doma. Skoro pa sam već i počela raditi listu za i protiv kad sam odlučila da ću otići do nje pa vidjeti kako će mi biti do večeri jer me od dana prije bolio želudac, bila sam neispavana i kratka s parama. Nisam bila još sigurna jesam li prestara za izlaske svaki dan ili mi se samo nije dalo, s obzirom na to da sam drugu noć za redom izašla i probudila se u 10 ujutro kao da nigdje nisam ni bila, osim te boli u želucu.
Kad sam došla kod nje, plan je bio da ćemo doći nas 5 i još svega 2-3 ljudi i to mi je bilo prihvatljivo. Inače sam otvorena osoba i volim upoznavati nove ljude i izlaziti i hodati po kavama, jednostavno volim ljude (koliko toliko) i volim biti među ljudima, no kada dođem u neku novu ekipu mi bude malo stresno i treba mi neko vrijeme da se opustim i budem svoja. Da sam znala što me čeka na tom partyju vjerojatno bih pobjegla glavom bez obzira no eto. Organizam mi je doživio šok, ušla sam u stan pun nepoznatih ljudi. Inače me u takvim situacijama alkohol opusti brže nego što bih to sama postigla, no s obzirom na to da me bolio želudac nisam htjela riskirati pa sam rekla da ću popiti čašu dvije i to je to. Bila sam prepuštena sama sebi i skupini nepoznatih ljudi koji se uglavnom drže onih koje znaju i ni ne upoznaju druge.
S obzirom na to da se taj moj strah počeo pojavljivati prije nekih godinu, godinu i pol, a sada se već vraćam na ono kakva sam bila prije tog, opuštena, otvorena i bez ikakvih strahova i trema od većih i manjih nepoznatih skupina ljudi, ali još nisam došla do tog u potpunosti, iznenadila sam samu sebe koliko brzo sam se opustila i počela pjevati s ljudima. Držala sam se i dalje onih koje znam, no opuštala sam se. Kako je s nama bio dečko te moje frendice, cijelo vrijeme mi je govorio da si moram naći nekoga kako bih imala društvo jer "neću im valjda držati svijeću cijelu noć." Lagala bih kada bih rekla da nije bilo zgodnih mladića koji su mi zapeli za oko, no izgleda da sam još uvijek magnet za kretene. Od svih zgodnih mladića koji su mi zapeli za oko, prišao mi je jedan koji je svima bio super simpatičan, očito svima osim meni.
Ne mogu reći da dečko nije drag i simpatičan. Je. Ali kada dečko dođe i počne me grliti, pipkati, masirati i sl. prije nego mi uopće pruži ruku i predstavi se, odmah nema šanse.
Prije par mjeseci vjerojatno bih s upravo takvim dečkom završila u neko doba noći izvan kluba i poljubila ga i vjerojatno se ne bi odvajali dok ne bi došlo vrijeme da idemo doma. Sutradan ne bi bilo zahtjeva za prijateljstvo, poruke, poziva za kavu, ničega. I to bi mi odgovaralo. No ne više.
Nisam sigurna je li to do toga što mi je dosadilo "neobavezno za skraćivanje vremena" ili me stvarno ne privlači takav pristup i odmah mi pada u očima, makar bio Orlando Bloom u pitanju. U jednome trenu otišla sam do torbe po ruž i iskoristila to da se maknem od njega i sjela na drugo mjesto.
Dok smo išli prema klubu ostala sam sama sa onim poznatim dijelom ekipe i oni su me pitali što mi toliko smeta kod njega da sam jedva čekala maknuti se i kada sam im objasnila da mi taj pristup više ne odgovara nekako smo započeli temu o iskusnim dečkima.
Tko je zapravo iskusan dečko?
Dok je dio tvrdio da je iskusan dečko, dečko koji je zabrijao s puno cura (bilo da ih je samo poljubio ili spavao s njima), drugi dio je tvrdio da je iskusan dečko onaj koji izađe, pokaže curu i s njom završi.
Naime, taj dečko koji mi je prišao je cijelu noć išao od jedne djevojke do druge, pa do pete, uključujući i mene. Frendica je rekla da je to dečko koji iskustvo skuplja na temelju sreće. Dođe do jedne, ona će ga odjeb*ti, ode do desete i ona će pristati. I to je sreća. Iskusan dečko će prići prvoj i to je to.
To me potaklo na razmišljanje. Naravno, dečko s iskustvom će biti onaj koji je svašta proživio i koji je skupio poveću brojkicu u crnoj knjižici, no je li on zbilja iskusan? Dat ću si još neko vrijeme da odlučim što zapravo mislim o tome.
Pred kraj izlaska sam proučavala tu ekipu s kojom sam izašla. Sjela sam odmoriti jer me želudac i dalje bolio i iskoristila sam to vrijeme za proučavanje. U jednom trenu su svi sa svima bili. Samo su se šaltali jedni od drugih dok ne bi završili s nekim. Prije par mjeseci bih ja bila prvo koja s nekim završava vjerojatno, no taj dan mi to nije bilo ni privlačno. I tu se stvorilo pitanje jesam li zbilja prerasla to i spremna sam za vezu s nekim i spremna sam biti vjerna toj osobi i može mi vjerovati da neću zabrijati ni sa kim kad odem van jer me ne privlači to ili me jednostavno ne privlači taj pristup "idem probati sve pa šta bude bit će?"
Post je objavljen 16.05.2016. u 16:03 sati.