Pravila života

utorak, 24.02.2009.

Sreća nije u događajima, ona ovisi o plimama i osekama uma

Tako je lako okrivljavati prijatelje, supruge ili suradnike za promijenjivu kakvoću našeg života. Kad bi se samo drugi ponašali u skladu s našim planovima i odredbama, sve bi bilo dobro. Tako nam se barem čini. Često zaboravljamo, pa i ne shvaćamo, da svatko od nas na svoj način gleda na neki događaj. Moramo otvoriti um i srce i pokušati shvatiti i tuđu sliku. Nije nužno da potpuno razumijemo tuđe shvaćanje života. Nužno je samo prihvatiti činjenicu da je i njihov pristup legitiman.
Naš sreća ne ovisi o shvaćanju i postupcima drugih. Ne ovisi ni o pažnji ili nepažnji voljene osobe. Naš posao može donositi uzbuđenje i ispunjenje, ali koliko ćemo u njemu uživati ovisi o tome kako mu pristupamo. U svakom smislu, bili sami ili s još nekim, sami stvaramo svoju sreću.

četvrtak, 19.02.2009.

Želiš li biti voljen, voli i budi vrijedan ljubavi

Svi želimo biti voljeni. Svim je ljudima zajedničko da žele biti važni u nečijim životima. Barem smo jednoj osobi potrebni, kažemo sebi kad se osjećamo najmanje sposobnima da se uhvatimo u koštac sa životom. Svi smo u tome slični. Paradoks je u tome što se naša potreba za ljubav smanjuje kad je sami dajemo drugima. Kad je damo, vraća nam se. U to se možemo pouzdati.
Često ne shvaćamo kako se ljubav kreće između onoga koji daje i onoga koji prima. Opsjednuti smo pomanjkanjem dokaza ljubavi u vlastitom životu. Zašto se nije nasmiješio? Zašto joj nije stalo? Je li nas nadomijestio netko zanimljiviji? Izaberemo li ponuditi ljubav umjesto da je tražimo, promijenit će se sva naša iskustva. Život će postati nježniji, a dobici mnogi i dalekosežniji.

utorak, 17.02.2009.

Sva su vjenčanja slična, ali svaki je brak različit - smrt dolazi svima, ali mrtve oplakuje svatko sam

Nismo li mi ljudi čudesna bića - tako slična, a ipak tako različita? Znamo zajedno raditi: sagradili smo velike piramide, Kineski zid, veličanstvene evropske katedrale i peruanske hramove. Znamo svirati, tkati, liječiti bolesnike, programirati kompjutere. Ali znamo raditi i sami. Svatko od nas ima sposobnost misliti, planirati i provoditi zamisli koje su samo naše.
Istodobno smo međuovisni i neovisni i obje nam osobine mogu donijeti i radost i bol. Drugi ljudi katkad su nam teret. Trebaju nas, oslanjaju se na nas. Tad mislimo da bismo uspjeli ostvariti svoj puni potencijal kad bi nas samo ostavili na miru.
U drugim se zgodama osjećamo očajno, bolno samima. Bez podrške, napušteni, tad mislimo da bismo uspjeli kad bi samo netko bio uz nas. No prava sloboda je, kao i prava sigurnost, u nama samima. Ne možemo ih dobiti od drugih, nego ih moramo pronaći u sebi.

petak, 13.02.2009.

Ima li veće osamljenosti od nepovjerenja

Ako smo sami pouzdani i živimo u skladu s našim idealim, mnogo nam je lakše vjerovati drugima. A gdje postoji povjerenje, moguća je i prisnost. S njom dolazi ljubav prema sebi, pa ljubav prema drugima i na posljetku radost.
Odvojenost od drugih posljedica je vlastita izbora i donosi još dublju nesigurnost. Sprečava nas da se približimo, a približavanje donosi opasnost otkrivanja naših tajni. Upravo to otkrivanje hrani prijateljstva koja nam toliko znače.
Samoprihvaćanje i otvaranje su povezani. Naši su nedostaci manji i lakše nas je voljeti kad ih priznamo, preispitamo i blago potapšamo prije nego što ih odgurnemo.

srijeda, 11.02.2009.

Za sreću u životu najvažnije je nešto raditi, nešto voljeti i nečemu se nadati

Usmjeravanje pozornosti izvan nas samih, na hobije, ciljeve ili prijatelje neprestano nam donosi nova nadahnuća i snagu da idemo naprijed. A taj napredak pak potpiruje žar naše predanosti tim aktivnostima.
Istina je da sreća počiva u nama, ali to možemo otkriti jedino sudjelovanjem u životima ljudi oko nas. Oni koji žive uskogrudno, usredotočeni samo na sebe, ne nalaze sreću. Ona ostaje izvan njihova domašaja jer nisu uspjeli posegnuti izvan sebe.
Svaki dan donosi onoliko pustolovina i smislenosti koliko mu donosimo. A u našoj je vlasti što ćemo promatrati, što vidjeti i planirati.

ponedjeljak, 02.02.2009.

Plemenita djela i vruće kupke najbolji su lijekovi za potištenost

Obuzetost sobom uvećava svako stanje koje nas trenutačno muči. Iskušenje da mislimo samo na svoju bol tako je velika da su potrebni snaga i ozbiljna predanost emocionalnom zdravlju kako bismo pozornost usmjerili na tuđe potrebe.Dugo nam treba da naučimo kako će naša bol biti manja ako ponudimo utjehu nekome drugom tko pati.
Razdoblja potištenosti potaknut će nas na suosjećajnost ako budemo spremni iskoristiti prirodnu inerciju koja prati tugovanje. Trenuci mirovanja daju nam vremena da primjetimo kako je drugima. A upravo skrb za druge liječi naše rane.
Rijetko posvećujemo punu pozornost i brigu ljudima oko nas koji imaju problema. A upravo je ona potrebna onima koji putuju istim ili usporenim putem u životu. I naš duh jača svaki put kad drugome pružimo ljubav.

<	veljača, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28

Svibanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (8)
Siječanj 2012 (2)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (10)
Studeni 2008 (33)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv