srijeda, 31.12.2008.
Unatoč mojoj zemljopisnoj ljubavi prema čovječanstvu spopao bi me lokalni strah
Možemo se držati najuzvišenijih načela, biti velikodušni, otvoreni i dobri, ali nas unatoč tome povremeno mogu obuzeti sumnje i strahovi. "Lokalni strahovi" ne znače da smo izdali svoja "zemljopisna" načela, nego samo da se taj put bojimo.
Ljepota ljudskosti jest u tome što uvijek možemo izabrati kako ćemo se ponijeti. Zateknemo li se u ponašanju koje nam se ne sviđa, možemo ga izmjeniti, ili ako to nije moguće, možemo promijeniti način na koji o njemu mislimo. Netko je mudro rekao: "Možeš raditi dvanaest sati nešto što ti cijeli život ne bi palo na pamet."
Gubitak je vremena i snage negodovati nad sobom. Ako nećemo promijeniti svoje ponašanje, promijenimo kriterije. Mnogi od sebe očekuju nemoguće, a kad to ne ostvare, osjećaju se krivim.
Osjećaj krivnje je neproduktivan. Kad sve zadržimo u trenutku - i ono "zemljopisno" i ono "lokalno" - možemo sebe prihvatiti onakvima kakvi jesmo. U ovom smo trenutku onoliko dobri koliko možemo biti.
Zato prilagođavanje mojih očekivanja onome za što sam doista kadar pomoći će mojem duhovnom razvoju.
SVIMA VAMA KOJI ČITATE MOJE POSTOVE KAO I VAŠOJ OBITELJI ŽELIM SRETNU NOVU GODINU.
31.12.2008. u 13:43 •
3 Komentara •
Print •
#
ponedjeljak, 29.12.2008.
Predodđba o sebi
Evo prošli su blagdani koji za mene nešto znače i sretoh raznih ljudi u raznim situacijama, pa malo razmišljam o nekima i evo nekih mojih zapažanja.
Predodžba koju imamo o sebi određuje kako ćemo se predstaviti drugima. Stav koji zauzmemo privlači tuđe pohvale, zanimanje ili kritiku. Tuđe mišljenje o nama točno odražava naše, ono je poruka koju smo prenijeli manje ili više izravno.
Moramo priznati moć koju imamo nad tuđim procjenama naše vrijednosti. Nema nikakve sumnje da ih sami oblikujemo. Kad o sebi loše mislimo, tako je najvjerojatnije zato što smo izgubili dodir s ritmom života koji dijelimo s drugima. Možda smo zaboravili što je najvažnije za upotpunjavanje cjeline. Možda nam je svakoga dana potreban blagi podsjetnik.
Naš predodđba o sebi u potpunosti se temalji na tome kako nas vidi svijet i vidimo li mi da nas taj svijet priznaje.
29.12.2008. u 10:33 •
3 Komentara •
Print •
#
ponedjeljak, 22.12.2008.
U svakoj velikoj pogrešci postoji trenutak, djelić sekunde u kojem se može obrnuti i možda popraviti
Griješimo jer smo ljudi, jer smo nesavršeni, jer često ne osjećamo ritam trenutka. Kad nam je um blokiran, bilo u prošlosti ili u strahu od budućnosti, zapravo ne želimo sadašnji trenutak. A jedino kad ga živimo u potpunosti možemo primjereno reagirati na njega.
Ali, pogreške su rijetko tako ozbiljne kako nam se čini. Uvijek ih možemo popraviti. Nikad ništa ne obavimo, a da usput ne unesemo neku izmjenu. Možda ne bi bilo loše da o svim pogreškama mislimo kao o izmjenama planova. Ispravke koje napravimo zbog pogrešaka često dovode do boljih rezultata. Dapače, pogreške su možda dio procesa koji je nužan da bi naš duhovni razvoj tekao kako valja. Možda su za naš život važnije nego što smo i slutuli. Ali, ne treba previše razmišljati o samoj pogrešci. Bolje je usredotočiti se na to kako da je ispravimo.
22.12.2008. u 09:35 •
7 Komentara •
Print •
#
petak, 19.12.2008.
Ne sviđa nam se uvijek ono što je za nas dobro
Svatko od nas je pozvan da dade svoj doprinos trenutku. Nema jamstva da ćemo u svakom iskustvu uživati, ali možemo biti sigurni da će nas svaki naučiti nečemu za što smo spremni, jer "kad je učenik spreman, učitelj dođe".
Nije potrebno mnogo razmišljanja da shvatimo kako su najteži trenuci obično potaknuli naš najveći razvoj. Naša postignuća uvijek prate razdoblja frustracija, čak i povremeni očaj, jer stvarni rezultati nisu na visini naših očekivanja. Ali, s prolaskom vremena shvaćamo da su oni za nas mnogo korisniji od onoga čemu smo se nadali.
Naša je osobna vizija uska i ograničavajuća. Zapravo ne možemo zamisliti što nas čeka. Najviše što možemo jest vjerovati da su naša iskustva upravo ono što nam treba.
19.12.2008. u 13:24 •
3 Komentara •
Print •
#
četvrtak, 18.12.2008.
Nitko nas ne može natjerati da se osjećamo manje vrijednima ako to sami ne dopustimo
Razgovor sa sobom ima veliku moć. Može razviti zdrav ego. Ali, može ga i uništiti. Naša snaga u teškim trenucima može se udvostručiti ili rasuti, ovisno o tome jesmo li predani stvaranju pozitivne predodžbe o sebi.
Sigurnost i samopouzdanje su osobine kojima svi težimo. Nije nužno da živimo bez njih. One su naše nasljeđe na koje imamo pravo. Ipak, mnogi ne shvaćaju kako ih lako možemo dobiti - potrebno ih je samo potražiti. Umjesto toga, sumnjamo u svoje sposobnosti i vrijednost i otkrivamo da su naše mogućnosti i naša snaga upravo onakvi kakvim ih vidimo.
Vjera u sebe prethodi postignućima. Uspjeh nam je uvijek u domašaju, dovoljno je samo da shvatimo kako smo sami odgovorni za njega. U svakom trenutku razgovaramo sa sobom, a što ćemo pritom reći naš je izbor.
18.12.2008. u 09:50 •
3 Komentara •
Print •
#
utorak, 16.12.2008.
Zlato je na trenutak u mojim očima izgubilo sjaj
Zagonetno je kod "blaga srca" to da su bezbrojna, neiscrpna, vječito se obnavljaju. Kad nekoga volimo i on voli nas, kad mu vjerujemo i on vjeruje nama, taj uzajamni odnos daje nama, i onima koji nas vole i vjeruju nam, doslovce beskrajno bogatstvo.
Iscrpljeno se osjećamo samo kad je odnos jednostran. Ljubav koja se temelji na uzajamnom razumijevanju i poštovanju nikad nas neće iscrpljivati. Naša riznica ljubavi puni se u istom trenutku dok se prazni, kao da sam čin ljubavi proizvodi novu ljubav.
Taj magični proces može omesti strah. Načelno, moramo dobro poznavati sebe i biti samopouzdani da bismo sebe mogli dati drugome s radošću i bezuvjetno. Ljubav je rizik - rizik da budemo potpuno otvoreni i da zaboravimo na sebe. Ali, za svaki je uspjeh potreban rizik, a u ovome slučaju nagrada je najveća moguća.
16.12.2008. u 14:10 •
5 Komentara •
Print •
#
ponedjeljak, 15.12.2008.
Sloboda je kao umivanje - mora se činiti svaki dan
Ništa ne miruje. Promijena je životni zakon. Katkad nam se može učiniti da se uvijek iznova moramo boriti za iste stvari. Ali, pogledamo li to na drugi način, vidjet ćemo da nije tako: Naši su pravi dobici oni koje nam nitko i ništa ne može oduzeti.
Oni su sredstva za stabilni rast. Posao, ljubavnika ili kuću možemo promijeniti, ali mir i slobodu duha možemo ostvariti, zadržati ili odbaciti. To je u našoj moći.
Sloboda znači izbor - naš izbor što ćemo raditi sa svojim tijelom, novcem, životom. Odbijemo li birati, ućinit će to drugi. Ako se svojom slobodom ne služimo, odbacujemo je. U našem je životu nužno naše stalno kreativno sudjelovanje.
15.12.2008. u 10:26 •
3 Komentara •
Print •
#
ponedjeljak, 08.12.2008.
Tko nas naljuti, pokorio nas je
Sami odlučujemo o tome hoćemo li drugima dopustiti da vladaju našim osjećajima. Kad to dopustimo, dobrovoljno se odričemo osobne odgovornosti za svoj razvoj. No, odluka da se osjećamo onako kako se doista želimo osjećati, odbijanje da popustimo drugima, oslobađa, uzdiže i hrani.
Kad dopustimo da nas netko naljuti, odlučili smo toj osobi posvetiti pozornost, pa nestaje namjere da učinimo ono što treba učiniti. Srdžba nas posve preplavi i zaustavlja svaki rast i mogućnost davanja našeg doprinosa. Kad izaberemo ljutnju, gubimo osobnu moć kreativnog razmišljanja i akcije. O tome tko smo odlučuje predmet naše srdžbe.
08.12.2008. u 15:20 •
4 Komentara •
Print •
#
četvrtak, 04.12.2008.
Ograničena očekivanja daju ograničene rezultate
Naše misli određuju naše postupke, pa kad su nam misli negativne, uspjesi su rijetki. U dnevnim aktivnostima odrazit će se ono što nam je u mislima. A ako želimo, možemo misliti pozitivno.
Pozitivna slika o sebi i optimizam mogu postati navikom ako je naša želja za ispunjavanjem svog potencijala dovoljno velika. Naša će očekivanja, bila ona mala ili velika, i danas i svakog dana određivati naš napredak.
Kad povjerujemo da smo kadri uspjeti, izazove možemo željno očekivati. Najprije moramo naučiti dostojanstvano se suočiti sa svime na što nas put navede. Moj put ne određuje nitko osim mene samog. Moj uspjeh počinje u mojoj glavi.
04.12.2008. u 13:48 •
2 Komentara •
Print •
#
ponedjeljak, 01.12.2008.
Moramo biti sigurni da je ono za čim žudimo vrijedno našeg najboljeg u nama
Žudnja je jaka. Svi je osjećamo. Može nas usmjeriti prema pozitivnim iskustvima ili pak prema uzaludnim i neproduktivnim naporima. Materijalne stvari nikad neće zadovoljiti žudnju. To mogu samo smiren duh i nevezanost za ishode. Jedino tako možemo i uz našu burnu žudnju živjeti mirno.
Sama po sebi, žudnja nije ni dobra ni loša. Kako će utjecati naš život ovisi o tome kako je usmjerimo, hoćemo li je povezati s ljubavlju ili sa srđbom.
Ako stalno ostaje neispunjena, možda bismo iskreno trebali propitati smjer u kojem je krenula. Isto tako i ako nas ispunjenje želja ostavlja praznima. Žudnja nas može jačati ako je shvatimo kao trajan proces, dio našeg duhovnog rasta.
Dvije su tragedije u životu. Prva je ne dobiti ono što želiš. Druga je to dobiti.
George Bernard Shaw
01.12.2008. u 13:12 •
2 Komentara •
Print •
#
