Pravila života

petak, 28.11.2008.

Zabrinutost nas treba povesti u akciju, a ne u tjeskobu

Ako smo zbog neke situacije u životu zabrinuti, bilo blago bilo ozbiljno, moramo shvatiti da nam ta zabrinutost daje signal da djelujemo, i to odgovorno. Događaji koji privlače našu pozornost zahtjevaju naše djelovanje.
Djelovati možemo na mnogo načina. Ponekad moramo ovladati situacijom. Ali, obično je dovoljno samo dati emocionalnu podršku drugome. Još češće, dovoljno je molitva.
Uvijek postoji primjerena reakcija. Izaberemo li pasivnost, ona će samo povećati našu zabrinutost. A ona će nam poremetiti dnevne aktivnosti.

ponedjeljak, 24.11.2008.

Pukom željom gotovo nikad ne možemo postići ono što hoćemo, ali željom i trudom gotovo uvijek

Kad djeca pokriju oči, misle: "Ne možeš me vidjeti!" I nama se odraslima katkad teško odućiti od praznovjerica. Trgamo latice tratinčica jednu po jednu, govorimo sebi da ono što pojedemo stojećki nema kalorija. Znamo da moramo preskočiti jaz, a ipak mislimo "Kad bi samo na pola puta mogao zamijeniti noge."
Važno je stići na drugu stranu i riješiti problem. A u tome nas mogu spriječiti upravo praznovjerje igre. Nema ničeg romantičnog ni zadivljujućeg u uzaludnom naporu. Time samo priznajemo da ne želimo uspjeti.
Svaki nas problem uči kako ga riješiti. Ako ne vidimo rješenje, znači da za njega nismo spremni, pa umjesto da se uzalud uzrujavamo, trebamo ga odložiti i pozabaviti se onim za što jedmo spremni.


Jaz ne možeš prijeći u dva koraka

Rashi Fein

nedjelja, 23.11.2008.

Život je neobičan kad se svede na najosnovnije

Život je uvijek sveden na najosnovnije. Krhka smo bića - ne možemo opstati bez vode i skloništa. Možda o svome životu ne razmišljamo na taj način, ali razne nezgode mogu narušiti našu krhku zaštitnu mrežu.
Zato je razumno osigurati najbolju kakvoću života dok ga imamo. To ne znači da su nam potrebni luksuz i obilje. Visoka kakvoća življenja rezultat je visokih normi ponašanja i odnosa.
Jasnoća i iskrenost prema drugim povećavaju kakvoću našeg života. Jednostavnost je bolja od složenosti. Što manje sami sebi stajemo na put, to jasnije vidimo te elegantne osnovice života, elegantne zato što nikad nisu sporedne. Život je doista neobičan po tome kako privlači našu potpunu pozornost.

petak, 21.11.2008.

Danas ću zaželjeti dobrodošlicu svojim snovima, oni pokazuju put prema budućim uspješnim pothvatima

Naši nas snovi navode da proširimo svoje obzorje kako bismo dosegnuli dalje od svojih sadašnjih ciljeva. To nisu samo hirovi. Vjerojatno nas usmjeravaju na one prilike za koje su nas pripremile naše sposonosti. Većini je potrebno to ohrabrenje da bismo se odvažili na nove pothvate.
U sadašnji trenutak nismo stigli slučajno. Naši su životi povezani poput pločica u mozaiku - nitko od nas ne čini cijelu sliku, ali svi smo za nju potrebni. I što je još važnije, dubinu, bogatstvo cjelovite slike uvećavaju naši ostvareni snovi.
S radošću i uzbuđenjem možemo krenuti u susret svojim snovima i prepoznati ih kao putokaze koji određuju smjer naše svakodnevice.



U svojim snovima i željama nalazimo prave prilike


Sue Atchley Ehaugh

četvrtak, 20.11.2008.

Usluga, prekrasna riječ koja je doživjela teška vremena

Usluga - nešto što činimo za druge. Bilo da nam je to posao ili užitak, usluga znači ponuditi svoje sposobmosti ili brigu drugom ljudskom biću.
No, služimo li sami sebi? To je veoma važan dio samopoštovanja. Time što odvajamo vrijeme za sebe, što sa sobom postupamo dobro, pokazujemo svoje uvjerenje da smo zaslužili ljubav.
Briga za sebe ne znači samo brigu za tijelo, premda je i to važno. Znači i praštanje sebi, ostavljanje pogrešaka u prošlosti i ispunjavanje duha pozitivnim mislima, riječima i djelima. Želimo li u životu smirenost i radost, moramo naučiti služiti sebi.

utorak, 18.11.2008.

Pritisak se stvara ondje gdje postoji brana, pustit ću da moji osjećaji slobodno teku

Naši su osjećaji veći od nas. Ljubav, tuga, strah ili bijes koje u nekom trenutku osjećamo tek su djelić goleme struje osjećaja koji teku kroz cijelo čovječanstvo. Kad doživimo neki jak osjećaj, u masi primjerice, to nas uzdiže iznad nas samih.
Masovna srđba može biti veoma destruktivna, a masovna radost transcendentna. Razlike između pojedinaca i mase je u tome što svatko od nas u svakom trenutku može birati što će sa svojim osjećajima. Možemo osjećati bijes i izabrati da ga izrazimo na bezazlen način. Možemo osjećati tugu i prebroditi je. Možemo izabrati osjećaje koji nas tješe i jačaju naš duh. Možemo izabrati da odbacimo osjećaje koji nas umanjuju.
S osjećajima kao i sa svim drugim glavno je pravilo promjena. Nećemo uvijek osjećati ono što osjećamo sada. Prihvatimo li svoje osjećaje onakve kakvi jesu i osjetimo li ih što potpunije, bit ćemo usklađeniji s drugima i sa svim što postoji.

ponedjeljak, 17.11.2008.

Zrelost je sposobnost da se odupremo iskustvima koje nas uništavaju i da ne izgubimo glavu zbog iskustava koje nam gode

Naše je emocionalno zdravlje upravo razmjerno našoj spremnosti da preuzmemo odgovornost za promišljene reakcije na bezbrojne okolnosti u našem životu. Nismo nemoćni kad je riječ o našim stajalištima i ponašanju, iako jesmo nemoćni u odnosu na zbivanja. Ni najteža nas vremena ne moraju uništiti ako to ne dopustimo.
Slično tome, okus najugodnijih iskustava dobit će dugovječnost upravo razmjerno našoj spremnosti da ga usvajamo postupno, dopuštajući da nas obogate, ali ne i da nam zavrti glavu. Prejaka reakcija na neki događaj nadvija se poput sjene nad nama i onemogućava nam da doživljavamo ono što se zbiva satima, pa i danima poslije.
Za pronalaženje ravnoteže između prejakih reakcija na ljude i događaje i ravnodušnosti potrebni su trud i predanost emocionalnom zdravlju. A ta je ravnoteža ključna želimo li živjeti radosno.

nedjelja, 16.11.2008.

Tek kad nema ničega osim pohvala, život počne gubiti draž i tad se pitam što poduzeti

Sreću prestanemo cijeniti kad postane svakidašnjica, Komplimenti gube opojnost ako ih stalno slušamo. Najveće zadovoljstvo donosi ravnoteža u svim stvarima.
Vjerojatno i ne shvaćamo pravu vrijednost raznolikosti u našem životu. Obično žudimo za lakoćom i sigurnošću. Kad bi nam život doista bio takav, užitak u njemu brzo bi izblijedio. Osjećaj postignuća za kojim žudimo skriva se u svakodnevnim usponima i padovima.
Naša iskustva na ovom svijetu imaju svrhu, što znači da ćemo se nekim stvarima morati baviti. Neće svako iskustvo donijeti zadovoljstvo. Dapače, neka će donijeti bol, ali u njima će biti sastojaka koji će povećati naše samopouzdanje. A to će nam znanje donijeti trajnu ispunjenost.

subota, 15.11.2008.

Jedino ja točno znam što se događa u mojem životu i svi su izbori moji

Preuzimamo li u svojim odnosima, na poslu ili u slobodnom vremenu, jednak dio tereta i dobivamo li za uzvrat jednak dio nagrade?
Nije moguće točno izmjeriti teškoće i nagrade u životu. Ali, naš je unutarnji osjećaj prilično točno mjerilo: osjećamo li se prevareno, nešto nije u redu. Muči li nas grizodušje, osjećaj da se jeftino izvlačimo, također nešto nije u redu.
Često ne želimo pronaći korijene svoga grizodušja ili srđbe, jer se bojimo da će nas ono što otkrijemo prisiliti da promijenimo život, a promjene su tako bolne.
Otrgnuti se od izvora boli može biti jednako bolno kao izgubiti izvor užitka.

petak, 14.11.2008.

Nije važno ono što postignemo, doista je važan čin življenja

Pozvani smo da sudjelujemo u životu, da budemo tu, jedni s drugima, i samo se to od nas očekuje. Naši nam uspjesi mogu donijeti radost, ali naša je vrijednost kao osoba u samom našen postojanju.
No, živjeti potpuno znaći više nego jednostavno se pojaviti. To znači slaviti našu povezanost, našu potrebu za drugim koji nas upotpunjuju. Slaviti možemo jedino onda kad sudjelujemo i kad smo potpuno predani svojem iskustvu. Životne darove žanjemo onda kad smo usredotočeni na bogatstvo trenutka. Kad smo rastreseni, gubimo upravo ono što nam je najpotrebnije.

četvrtak, 13.11.2008.

Sreća je smisao i svrha života, jedini cilj čovjekova postojanja

Čitajući razne blogove uvidjeh da je dosta blogera nesretno i teme su im nekako sjetne i otužne, pa rekoh sam sebi da možda ja sa svojim tekstom potaknem iste te na drujčije razmišljanje. Sreću ćemo naći s prijateljima ako je ondje očekujemo. Nudi nam je i naš posao, samo ako je potražimo. Sreća nas posrećuje i u samoći i u našim brojnim aktivnostima. Gdje smo mi tu je i sreća, osim ako smo je odlučili odbaciti. Naša su stajališta jaka i uvijek će prevladati, s god bili.
Sreća je zarazna. Brzo se širi kad se slobodno daje. Kad nas sustigne, brzo zaboravljamo na muke svakodnevice. U ovom životu moramo naučiti mnoge lekcije. Moramo dati svoj doprinos, doprinos koji će drugima olakšati muke i donijeti mu sreću. Slično tome, tuđe lekcije mogu nama donijeti sreću.
Svaku borbu olakšava smijeh. Nikad u borbi nismo sami, osim ako tako izaberemo. Svaki će nam dan biti radostan i životopisan budemo li ga proživjeli sa smijehom. Zato ljudi podarimo osmijeh sebi i drugima, te učinimo sretnim sebe i druge.

srijeda, 12.11.2008.

Ima li dublje boli od one koju donosi razmišljanje o tome kada smo i kako razočarali one koje volimo

Protiv toga da razočaramo ljude koje volimo štitimo se time što prema njima postupamo onako kako želimo da oni postipaju prema nama. Budemo li slušali svoj unutarnji glas, nikad nećemo podbaciti u tim postupcima. Uvijek postoji prava reakcija, način da pokažemo poštovanje.
Sjetimo se da svoja iskustva dijelimo s drugima kojima su potrebne naše sposobnosti. To što smo s njima nije slučajno. Zato je važno da pokažemo ljubav.
Kako budemo postupali s njima, postupat će i oni s nama. Postupci koji potječu iz srca umekšat će i naš put. Svojim postupcima i riječima pokazujemo drugima kako da se odnose prema nama.
Budemo li slušali svoj unutarnji glas, on nas nikad neće odvesti na stranputicu.

utorak, 11.11.2008.

Jedino ja sam mogu spasiti sebe

U životu nailazimo na ona iskustva koja su nam potrebna. U to je, dakako, teško povjerovati u trenucima razočarenja, ljutnje ili gubitka. Ipak, sve što nam se događa omogućava nam razvoj.
Mnogi među nama vjeruju u tlapnju da nas netko drugi može učiniti cjelovitim. Ne vjeruju da su cjeloviti sami po sebi. Ali, tek kad to povjerujemo bit ćemo kadri dijeliti obogaćujuće partnerstvo s drugom osobom. Tek kad zavolimo sebe moći ćemo drugog doista voljeti, a ne doživljavati ga kao lik iz mašte, projekciju naših želja.
Nitko nas ne može povrijediti ako to ne dopustimo. Sudjelujemo u svemu što činimo, a preuzimanje odgovornosti za vlastite postupke i želje prvi je korak na putu prema ljubavi.

ponedjeljak, 10.11.2008.

Danas ču umjesto o tuđim, raznišljati o svojim nedostacima

Naše negativno mišljenje o drugima vrlo često govori o našim nedostacima. Drugim riječima, često kod drugih ne vidimo ono što mrzimo kod sebe. Umjesto da kritiziramo druge, bolje je pogledati vlastite osobine i stajališta. Naša želja da kritiziramo i osuđujemo odlično je zrcalo onoga što jesmo. A taj nam odraz može pomoći da postanemo zdraviji i sretniji.
Možemo se radovati onome čemu nas mogu naučiti naše negativne reakcije, ali moramo biti voljni to doista naučiti. Kako je uzbudljivo pomisliti da nam svaki trenutak mržnje nudi pozitivnu mogućnost promjene.
Ljudski je nalaziti drugima nedostatke. Ne moramo se toga sramiti. Ali, svaki put kad prebrzo nekoga osudimo, uskraćujemo sebi razvoj. Bolje je radovati se prilici da postanemo onakvi kakvi trebamo biti.


Pravo na kritiziranje ima onaj koji je spreman pomoći

Abraham Lincoln

nedjelja, 09.11.2008.

Ne smijemo zaboraviti da je jedina naša životna zadaća - živjeti

Živjeti znači biti otvoren za sve mogućnosti, ništa ne odbaciti. Ni sebe ni svoje voljene nikako ne možemo zaštititi od životnih boli jer su one neodvojive od radosti. Megalomanski je misliti da možemo promijeniti svijet.
Možemo jedino - a to nije malo - živjeti najbolje što možemo i nastojati ostvariti ravnotežu između sila koje djeluju na nas, između užitaka, odgovornosti, moći i ljubavi. Uspijemo li živjeti tako da reagiramo na sve njih, da ni jednu ne odbacimo, ali da ni jednu ne robujemo, dobit ćemo ono najbolje što svijet može ponuditi.
Čini se da svi veliki ljudi imaju smisla za humor, sposobnost da sa strane promatraju neke pobjede i poraze. To ne znači da naš život nije važan, nego da je tek malen dio velike mreže života na našem planetu.
Uspijemo li održati ravnotežu, nećemo se napuhavati zbog svake sitne pobjede ni padati u očaj zbog svakog neuspjeha. Živjet ćemo dalje, znajući da se trudimo koliko možemo.

Došao sam na ovaj svijet ne zato da bih ga učinio dobrim, nego da bih u njemu živio, bio on dobar ili loš.

H. D. Thoreau

Nastojimo li biti voljeni nećemo to postići; bit ćemo ovisni i grabežljivi, a ne puni ljubavi

Primamo ljubav kad ju dajemo bezuvjetno. Cjenkanjem nećemo postići ništa. U ljudskoj je prirodi da - kad se cjenkamo - očekujemo da ćemo platiti samo polovicu prave vrijednosti onoga što želimo. Budemo li se tako ponašali u odnosima, sigurno ćemo izvuć kraći kraj.
Svima nam je potrebna ljubav i svi je tažimo od važnih ljudi u svom životu. Ali, toj potrazi neće biti kraja dok ne naučimo sami voljeti sebe, a tu ćemo ljubav steći kad shvatimo vlastitu vrijednost i nezamjenjivost u općim zbivanjima koja nas sve obuhvaćaju.
Kad shvatimo svoju vrijednost i uvidimo da iza životnih zagonetki postoje razlozi, više nećemo sumnjati u sebe, pa ćemo moći voljeti i druge i shvaćati njihovu vrijednost. Kad naslutimo pravo značenje života oko nas, neće nam biti potrebno grabiti ljubav.

subota, 08.11.2008.

U općoj preobrazbi i rastu, svaki pupoljak, svaka grančica ima svoje mjesto

Naš je život razvoj. Za čovjeka je karakteristična borba da u svakom životnom razdoblju bude savršen. No, godine i mudrost donose prihvaćanje naših nesavršenosti. Shvaćamo da se razvijamo tijekom cijelog života.
Možemo se radovati tome što se razvijamo u skladu sa svojim potrebama. Svaki dan donosi sitne promijene i novu radost. Naša preobrazba traje cijeli život, a odvija se prema odredbama koje su sadržane u našem unutarnjem ja, našoj sponi s univerzalnom mudrošću.
Promjene koje ćemo danas doživjeti u skladu su s rastom na koji smo se prilagodili jučer. Isto tako, za ono što će doći sljedeći tjedan ili sljedeće godine pripremit će nas sitne promijene koje se množe na tom putovanju prema zrelosti. Razvijamo se točno onako kako treba. I u svakom smo trenutku ti i ja savršeno ugođeni.

Nije moguće nekome nešto reći "za njegovo dobro"

Kakvoća naših odnosa s drugima uvijek ovisi o našoj motivaciji. Pokušavamo li promijeniti svoje prijatelje, ispraviti njihovo ponašanje ili poboljšati život, ta će kakvoća biti loša.
Vlast imamo jedino nad vlastitim životom. Pokušaj da promijenimo druge nije samo uzaludan, nego je i uvredljiv. Kronični "popravljači" obično privlače ljude koji kao da žude za njihovim uslugama. Ali, s vremenom to obično donosi samo frustracije i ljutnju.
Samopoštovanje počinje u nama. Obzirnost znači postupati prema drugima s poštovanjem koje želimo primiti zauzvrat.


Istina rečena s lošom namjerom gora je od svake laži.

William Blake

petak, 07.11.2008.

Uživajmo u trenucima samoće i tišine, oni će nam donijeti jasnoću misli i svrhovitost

Probudih se jutros a vani tmuran i kišovit dan. Uhvatila me maksimalna depresija i poželjeh biti sam. Glad za samoćom obuzme svakog od nas u nekom trenutku našeg razvoja kao cjelovitih, zdravih ljudskih bića. Upravo u samoći upoznajemo sebe i uočavamo sve one nijanse po kojima se razlikujemo od drugih. U tišini otkrivamo sklonosti svoje duše. Privatnost tišine daje nam odgovore za kojima tragamo. Kad pozovemo samoću u goste, nestaje ono što nam je pritom smetalo.
Želimo li vratiti jasnoću nužnu za donošenje najboljih odluka, potrebno nam je da se udaljimo od drugih, od zbrke na poslu, u obitelji i društvu. Ne možemo čuti poziv "redatelja" ako je posvuda oko nas vika i metež.

Nije pošteno tražiti od drugih ono što nismo sami spremni učiniti

Ravnopravnost je stanje duha. Kad cijenimo sebe, kadri smo cijeniti postignuća i dobrit svojih prijatelja i znanaca. Po tome što kritiziramo druge i od njih tražimo nešto što sami nismo spremni učiniti vidi se da je naše samopoštovanje načeto.
Gotovo se svi ponekad osjećamo nesigurnima. Dogodi se to kad je pred nama velik posao. Dogodi se i kad to najmanje očekujemo. Ljudski je ponekad biti nesiguran. Postoje trenuci kad se moramo prisjetiti da život ima svrhu, a isto tako i događaji od kojih se sastoji.
Svakoga dana susrest ćemo se sa situacijama koje će nas uplašiti i koje ćemo poželjeti prebaciti na koga drugoga. Tad se moramo sjetiti da nikad ne dobivamo posao koji nismo kadri obaviti. Ne smijemo prebacivati na druge one aktivnosti koje moramo osobno iskusiti želimo li se razviti.
I zbog toga zatražim li od drugih da obave moj posao, neću održati svoju stranu životne pogodbe.

četvrtak, 06.11.2008.

Današnja zbivanja ostavljaju posljedice, svako na svoj način. Svi su trenuci i sva zbivanja dio mojeg svetog puta

Retrospekcija nam nudi ono što ne može nijedan pojedinačni trenutak. U zbivanjima u našem životu postoji obrazac, pa i naizgled beznačajni događaji pridonose njegovu oblikovanju. Nedvojbeno je da svaki trenutak ima značenje. Svako iskustvo ostavlja posljedice, a vrijeme će otkriti zašto smo na svojem putu nailazili na neke zapreke.
Kad god nam se putovanje čine teško, kad god smo zbunjeni, moramo imati vjeru. Naši životi nisu nasumični. Stvara se smislena predstava.
Vrlo je korisno shvatiti da smo "glumci" na istoj pozornici. Svi smo potrebni u nekom činu. U završnom će prizoru svi predhodni postati jasni. Kako život teće, sve ga bolje shvaćamo. Finale je uvijek u skladu s našim životnim planom.

Svaki je trenutak moj i mogu ga učiniti onoliko lijepim ili bolnim koliko želim

Ovaj trenutak, sve je što imamo. Planiramo budućnost, prisjećamo se prošlosti, ali djelovati možemo jedino u ovom trenutku. Ne možemo ga ni zaustaviti ni požuriti. Kao i svi na svijetu, sudionici smo dosadnog, običnog, očaravajućeg, prekrasnog, posve nepredvidivog trenutka.
A ako imamo vtijeme koje je "naše" to je sada. Mora biti, jer ništa drugo ne postoji. Možda je u prošlosti bilo posebnih trenutaka, možda budućnost nosi dragocijena iskustva. Ali, jedino doista "naše vrijeme" omo je u kojem smo upravo sada. A na nama je da odlučimo što ćemo s njim.


Možda je upravo ovaj trenutak vaše vrijeme, vaš vlastiti, osobni, obećani, prorečeni trenutak, jedini pravi u beskrajnom nizu.


Louise Bogan

Da li je moguće stvoriti svijet siguran za nas sve

Gledam vijesti na televiziji i opet samo nasilje i teror. O pitanju nasilja i opasnosti u društvu mnogo se govori i piše, a o mogućnosti mira i sigurnosti vrlo malo. Navikli smo se misliti o suzbijanju nasilja nasiljem - nasiljem oružja, zatvora, specijalaca. A ipak, učitelji koje najviše cijenimo govore nam da se sila ne može izbiti silom, da se samo mir može suprostaviti nasilju i uništiti njegov otrov.
Nijedna duševno zdrava osoba ne želi rat. Ipak, tako smo prožeti nasilnim načinom razmišljanja da mnogi od nas vjeruju kako se za njega moramo pripremiti. A kako bismo se pripremili za mir? Koje bismo korake najprije napravili? Što je zapravo mir? Čini se da o njemu vrlo malo znamo.
Svijet koji bi bio siguran za majke i kćeri bio bi siguran i za očeve i sinove. Pogledajmo u svoje srce i otkrijmo što znamo o miru. Razgovarajmo i surađujmo kako bismo svoje znanje i ostvarili.
Više neću misliti na nasilje. Umijesto toga, otkrit ću što više mogu o miru i sigurnosti jer, u mojem životu, mir počinje sa mnom.

srijeda, 05.11.2008.

Djeci su mnogo potrebniji savjeti i suoslećanje nego poučavanje

Nisu djeca samo ljudi mlađi od deset godina. Svi smo mi u srcu djeca. U mnogo čemu jednako smo nesigurni, jednako nesigurni u ishod kao desetogodišnjaci. Neovisno o dobi, kad smo suočeni s nekim izazovom, svima nam trebaju nježnost voljene odobe i suosječajna pitanja koja nam pomažu donositi odluke dok obavljamo zadaću o kojoj je riječ.
Damo li nekome točne upute kako da postupi, uskraćujemo mu mogućnost otkrića. Posrtanje je sastavni dio čovjekova iskustva. Podizanje poslije pada daje nam priliku da još jedanput pogledamo put na kojem smo se spotaknuli. Taj drugi pogled donosi bolje razumijevanje i time rast koji je bitan dio dara života.

Danas sam okružen ljudima čije su potrebe veće od mojih i zdraviji sam kad zaboravim na sebe

Kad mislimo na tuđe potrebe, činimo dobro i drugome i sebi. Pozornost moramo skrenuti želimo li uživati duševno zdravlje. Što češće tuđim potrebama dajemo prednost pred svojima, to ćemo više napredovati na svome putu prema zdravlju i cjelovitosti.
Kad gledamo dalje od sebe, skrećemo pozornost sa svojeg trenutačnog problema, pa on umire od zapostavljenosti. Problem ostaje problem kad neprestano o njemu mislimo. Kad se usmjerimo na nešto drugo, stječemo novu perspektivu, a to je uvijek korisno.


Sreća nam ne donosi ono što vidimo i dodirujemo, ni ono što drugi rade za nas, nego ono što mislimo da možemo osjetiti i učiniti, najprije za drugog a onda za same sebe.


Helen Keller

utorak, 04.11.2008.

Pravo je vlasništvo ono šo mi nitko ne može oduzeti

Izvorno značenje vlasništva jest "ono što pripada sebi". U tom smislu zemljišta, novac, slike, nakit ili automobili ne mogu biti naše vlasništvo jer su predmeti. Uživamo u njima, ali oni nemaju veze sa našim "ja".
Što je onda naše pravo vlasništvo? To su naše moralne i duhovne kvalitete, naša sposobnost za ljubav, naše poštenje. Oni bitno određuju ono što jesmo. Razlika između laži i istine neizmjerno je veća od razlike između bicikla i mercedesa. Kad prihvatimo tu razliku moći ćemo diosta početi razvijati svoju duhovnost.
Svi znamo da nas predmeti ne mogu dugoročno usrećiti, to može samo srce puno ljubavi i čista savjest. Ipak često se ponašamo kao da je gomilanje stvari važno samo po sebi. Razmislimo li bolje o tome, moći ćemo ponovno uspostaviti ravnotežu i te zamišljene posjede vratiti na njihovo primjereno mjesto u našem životu.


Tek kad čovjek prestane vjerovati u zamišljene posjede moći će iskoristiti ono što doista posjeduje.


Lav Tolstoj

ponedjeljak, 03.11.2008.

Ništa na svijetu čovjeka ne može oduzeti tako potpuno kao strast zamjerke

Naša opsjednutost željom da vladamo drugima i naš neuspijeh da to ostvarimo vjerojatno su hrana svake naše zamjerke. Ljudski je željeti vladati drugima, pokušati utjecati na to da ishodi idu u našu korist. Ali, zamjerke koje tako stvorimo počinju vladati nama, a to vodi samo nezadovoljstvu, ponekad i panici, uvijek nesreći.
Ako nekome nešto zamjeramo, nismo kadri prepoznati prilike koje nam se danas nude. A kad se ne odazovemo pozivu da sudjelujemo u nečemu važnom, strada naš osobni razvoj.
Kad nas progutaju zamjerke, odričemo se svoje moći. One prožimaju naš identitet. Nismo kadri postupati odgovorno. Srećom, svoju moć možemo vratiti čim odlučimo osloboditi se osjećaja zamjerke.

Mogu se pouzdati u seebe da neću nasjesti slijepoj strasti nego ću pričekati jasnoću prije nego što nešto poduzmem

Tvrdoglava sljepoća ne može biti dobra. Isključiti neki prizor iz svijesti znači isključiti dio života.
Kad nas obuzme kakav jak osjećaj, nije lako spriječiti propuštanje slijepom porivu. Nije lako, ali jest mudro. Ako mu se prepustimo, ne odvajajući vrijeme da ga jasno sagledamo, često nas čeka grizodušje ili žaljenje.
Da bismo djelovali, ne moramo znati sve. Dovoljno je poznavati sebe. "Slijepa strast" to onemogućujr. Strast može u nama potaknuti veliku nesebičnost, ali nikad veliku jasnoću, a dobra djela dolaze iz duše koja jasno vidi.


Dobrota ne može poprimiti oblik slijepe strasti, čak ni u činu napada i obrane, pa ni onda kad odbija pristati na zlo.

Benedetto Croce

nedjelja, 02.11.2008.

Sve što moje oči vide i srce osjeća pridonosi danas mome postojanju

Zastanimo za trenutak i osvrnimo se. Sve što vidimo povezano je s nama i sa svim drugim djelovima svemira. Postoji univerzalni ritam i sav je život usklađen s njim.
Svome se postojanju i svemu što postoji, moramo diviti. Kako su savršeni ružin pupoljak, dječji prstići, pseći njuh. Nismo na ovom svijetu slučajno. Naše je bilo nužno za bilo svemira. Cjelina nastaje spojem dijelova.
Sav je život svet. I prijatelji i neprijatelji. I ljubavnici i djeca i roditelji. Kad to shvatimo cijelim srcem, upoznat ćemo ljubav. Upoznat ćemo sebe. Nadasve, osjetit ćemo mir koji dolazi s vjerom u beskrajnost i ispravnost svemira i svega što sadrži.

Sloboda je mogućnost da sami izaberemo teret koji ćemo nositi

Evo opet se dogodilo još jedno ubiojstvo, dječak dvadesejednogodišnjak, što se to zbiva tu oko nas. Sve nas u nekoj mjeri proganja strah. Tek smo poslije svjesni da nas bol poučava i da tako nadrastamo strah. U samom trenutku boli ili straha znamo samo da ne osjećamo ni radost, ni smirenost, ni sigurnost. Ali moramo se sjetiti da nam se bolni teret, bila to duboka potištenost ili odnos u kojem smo postali žrtva, nije jednostavno -dogodio- bez našeg, makar i najpasivnijeg pristanka. Slobodni smo odbaciti sve terete i sve nezdrave okolnosti. A to da nikad nismo posve oslobođeni od boli jedna je od činjenica ljudskog života.
To što ćemo sve teškoće početi gledati na nov način i prihvatiti odgovornost za njih možda ih neće smanjiti, ali će nam vratiti snagu. Nismo nemoćni, bezvrijedni pojedinci na milosti svojih prijatelja i suradnika. Ravnopravni smo partneri i u svakom trenutku kadri smo izmijeniti uvijete tih odnosa.

Daj da plivam u sadašnjosti pun poštovanja, bez straha, neka me nosi voda života

Vjera, unatoć proširenom uvjerenju, nije nešto što će se pokazati točnim ili netočnim poput kockarske oklade; ona je čin, namjera, projekt, nešto što nas, dok skačemo u budućmost, nosi tako daleko prijed da izletimo iz vremena i uletimo u vječnost, koja nije kraj vremena, ni mnogo vremena, ni beskrajno vrijeme, nego bezvremenost, ono staro vječito sada.

Joanna Russ


Nije li nevjerojatno kako nekim ljudima uspjeva živjeti u sadašnjosti? Čini se da ih ne brine budućnost, ne žale zbog prošlosti. Kako kaže poslovica: "Dva su dana na koje nikako ne mogu utjecati - jučer i sutra".
Svi volimo maštati o prošlosti i budućnosti, ali upadamo u nevolje kad zaboravimo da su prošlost i budućnost izmišljotine; sadašnjost je jedina stvarnost. Istina, prošli događaji pridonose našoj sadašnjosti, a sadašnjost utjeće na budućnost. Ali tu ne možemo ništa: prošlost i budućnost su izvan našeg domašaja.
No, začudo, čini se da najbolje žive u sadašnjosti oni ljudi koji imaju najjaču vjeru. Užitak u sadašnjosti, skrb za kakvoću života, vjere u sam život. Sadašnjost je vrijedna i ona je sve što imamo.
Naš je život niz odabira. Biramo projekte kojima ćemo se baviti, aktivnosti u kojima ćemo sudjelovati, prijateljstva koja ćemo njegovati. Često se moramo odreći nečega što smo izabrali jer jednostavno nemamo dovoljno snage i vremena. Posvemašnja predanost u nekoliko aktivnosti i prijateljstvabolja je nego djelomično bavljenje velikim brojem. Puna pozornost trenutku i svemu što sadrži obogaćuje naš život. Bez takve pozornosti to nije moguće.
Sposobnosti koje svatko od nas ima mogu se razviti jedino ako se njima koristimo što potpunije kako bismo pridonijeli i tuđim životima, a ne samo svojem.Kad imamo golem izbor naša pozornost opada pa ne možemo potpuno razviti svoje sposonosti. Punoća našeg života, pojedinačnog i kolektivnog, upravno je razmjerna dubini odnosa koje izgradimo prema prijateljima i svojim aktivnostima.

subota, 01.11.2008.

S budućnošću se suoćavamo s pomoću svoje prošlosri

Nikad se zapravo ne rastajemo od svoje prošlosti. Ona nam uvijek pravi društvo i tumači nam sadašnjost. Naše današnje reakcije odraz su naših jučerašnjih iskustava. Njihovi su korijeni u prošlosti.
Svaki nam dan nudi pripremu za budućnost, za lekcije koje tek dolaze, bez kojih ne bismo dali sve od sebe u planu koji sadrži razvoj svakoga od nas.
Naša iskustva i prošla i sadašnja nisu slučajna. Dobivamo iskustva koja su u skladu s našim sposobnostima i koja sadrže lekcije namijenjene ulozi koju imano u životu. Upamtimo da nas neće privući nijedno iskustvo koje nadmašuje
naše sposobnosti.

Vjerujem da naš život ima neka načela kojih se moramo pridržavati tako da bih on imao svoj normalan tok. Zato veliki dio narodnih poslovica ima doslovno značenje i vjerujem u istinitost idtih. U svom blogu nastojat ću objavljivati pametne misli i tekstove kao i neka svoja viđenja života.

	studeni, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Svibanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (8)
Siječanj 2012 (2)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (10)
Studeni 2008 (33)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv