Nismo li mi ljudi čudesna bića - tako slična, a ipak tako različita? Znamo zajedno raditi: sagradili smo velike piramide, Kineski zid, veličanstvene evropske katedrale i peruanske hramove. Znamo svirati, tkati, liječiti bolesnike, programirati kompjutere. Ali znamo raditi i sami. Svatko od nas ima sposobnost misliti, planirati i provoditi zamisli koje su samo naše.
Istodobno smo međuovisni i neovisni i obje nam osobine mogu donijeti i radost i bol. Drugi ljudi katkad su nam teret. Trebaju nas, oslanjaju se na nas. Tad mislimo da bismo uspjeli ostvariti svoj puni potencijal kad bi nas samo ostavili na miru.
U drugim se zgodama osjećamo očajno, bolno samima. Bez podrške, napušteni, tad mislimo da bismo uspjeli kad bi samo netko bio uz nas. No prava sloboda je, kao i prava sigurnost, u nama samima. Ne možemo ih dobiti od drugih, nego ih moramo pronaći u sebi.
Post je objavljen 17.02.2009. u 12:23 sati.