*Pozitivka

petak, 27.01.2023.

Glupost

Što je uopće glupost? Jel to nešto što je uopćeno ili subjektivno definirano?

Evo, wikipedia kao neutralan "igrač" kaže da je to nedostatak inteligencije, razumijevanja, humora, zdravog razuma...

Recimo, za mene je glupost imati pretpostavke. I onda pristupiš osobi s time, malo se loše ponašaš prema toj osobi na temelju toga da bi kasnije skužio da nije toliko loša, toliko da se pitaš gdje je bila pamet. Naravno da ti ne pada na pamet dokazivati se tome drugome. Ili.... kad ljudi izmisle svakakve okvire pa se ti "glupan" ideš prilagođavati, umjesto da se oni prilagode tebi tj. prošire okvire.

Najčešće, da bi opstao u društvu, moraš i biti "glup". Nije lako biti "crna ovca".

O humoru ne treba trošiti riječi. Ili ga imaš ili nemaš. A može i treća kategorija... oni koji se trude ga imati. To su oni kojima je glavna tema njihovih viceva, tuđe mane.

Da im glavna preokupacija viceva budu oni sami, pukli bi od smijeha.

Zašto je čovjeku težak humor na vlastiti račun?

(isprika, nisam stavljala glupost pod navodnike, podrazumijeva se, niti aluzije na sve i svašta ovdje... jednostavno je zanimljiv taj fenomen raznih rasprava o "glupostima" osim tu u anketi i prozivanja "najslabijih karika" u društvu... opet, ima toga malo previše uživo)

četvrtak, 26.01.2023.

Zaboraviti...

Kao da je lako oprostiti i krenuti dalje....

Možeš zaboraviti sve i svašta, ali ne i osjećaj koji si pritom imao.

Razrušiti i ponovno sagraditi ili nastaviti dograđivanje?

Svaka ona gruba riječ s ciljem da te povrijede ili djelo samo da unište onaj osjećaj koji ti puno znači.

Svi bi željeli da zaboraviš, a njihovo da olako oprostiš, kao da je to neka najbenignija stvar na svijetu.

Previše si osjetljiv. Navodno.

Upravo ta osjetljivost je samo znak da ti je stalo. I ti to dobro znaš. Osjećaš.

Kao da je lako....

nedjelja, 22.01.2023.

Očekivanja

Kada pogledaš sama očekivanja, mnogo je razočaranih...

četvrtak, 19.01.2023.

Bijeg

Najsretniji si kad pobjegneš od dosadne svakodnevice...

Vrijeme radnje... bar na jedan dan...

Mjesto radnje... ono mjesto iz kojeg nosiš lijepe uspomene...

... zimska idila u Lici, onima koji su se našli na cesti, nimalo idilično...

... sve se zaboravi kad dođeš u nešto totalno suprotno....

... sv. Donat, najprepoznatljiviji spomenik Zadra na vidiku i moja malenkost koja prati vlastitu sjenu, skrivena negdje...

... gotovo svaki slučajni prolaznik je uživao u pokojoj zraci sunca...

... neki su bili zabundani u kapute, neki uopće nisu marili za outfit... 12 stupnjeva u zraku, tko zna koliko u moru...

....dobra klopa u dobrom društvu... nepogrešiva kombinacija....

I probijanje natrag kroz, ovaj put jak vjetar... riders on the storm...

Hvala još jednom na lijepim uspomenama.

petak, 13.01.2023.

Darivanje

Obavljena doza.

Ima ona njihova sezonska... Izgladni komarce, daruj krv.

A ona višesezonska bi bila...

Nemojte piti krv jedni drugima, darujte je.

Fali krvi u Petrovoj, tko može, tamo je uvijek dobrodošao.

Hvala ljubaznim doktorima, tehničarima, sestrama, hematolozima...

Jedna doza može spasiti do 3 života.

četvrtak, 12.01.2023.

Sloboda

Postoji li uopće sloboda ili je to utopija koju kao svi žele, a ne znaju kako je dobiti?

Vidim da su mnogi komentirali u prošlom postu, ovo o mišljenjima drugih... A meni je pak zapeo komentar kolege@Dav gnida o plaćanju cijene slobode, ponekad i bolne....

Da, drugi baš naprave frku oko tuđe slobode, jel da? Pa čak i da ništa ne radiš, ne misliš niti ne govoriš. Samo uzmi slobodu da se izraziš na svoj način, na bilo koji način - odmah si "čudak", "luzer", "autsajder". A to društvo jednostavno ne tolerira. I u tom svom netoleriranju, ponekad i pretjeraju, toliko da osobi bude muka. Kako se najčešće takva osoba kažnjava? Porugama, ismijavanjem, omalovažavanjem... Odbačenost od društva. Svaka misao i svako djelo koje dolazi od nje, pa da je i u dobroj namjeri, ne valja. Tko je kriv takvima što se ne znaju družiti kako spada? Tako im i treba.

Ako te, recimo, nema u točno određenom društvu na točno određenom mjestu, to je siguran znak da ne voliš ljude. Sve je u dojmu. A to što netko pravi probleme na najgori mogući način, nekome tko se samo voli izražavati na svoj način, a tamo je među ljudima, on je draga i dobra osoba.

Ako ljude voliš, dat ćeš im slobodu. Nepobitno.

Normalna reakcija svakog normalnog čovjeka bi bila da se promijeni i bude isti kao drugi jer samo tako će izbjeći "mišljenja drugih" i svi će biti zadovoljni tom osobom. Osoba će se uljuljkati u sigurnost većine i nikakvih problema neće biti. Samo tako se dokazuje drugima da si "jedan od". Nema veze što je ispod površine, uvijek je dojam taj koji žari i pali kod drugih. Napisano je ionako mnoštvo uputa, knjiga, šalabahtera, špranci o tome kako se treba ponašati u društvu, s kime, kako, zašto... Ne moraš ništa misliti, boli te briga. Bitno je samo koliko si viđen i kako si viđen.

Eto, dragi ljudi, sloboda i nije tako loš pojam, koliko ga mi sami ne znamo koristiti. Kad počistimo prvo u svom dvorištu, a onda tek pogledamo tuđe, shvatiti ćemo da sloboda ima puno veće mogućnosti nego što smo mislili... do tada je to samo naša utopija. I samo naša.

petak, 06.01.2023.

Boli me briga

Za što te zapravo treba boliti briga?

Mišljenja drugih, dok te druge boli ista briga kad ćeš se udati, koga ljubit, tvoj društveni status, možda materijalni, jer radiš ono što drugi uobičajeno ne rade, posao koji voliš...

...ili...

Za druge ljude koje briga to što tebe nije briga

...ili...

Za one stvari koji ti crpe energiju, ali drugi misle da to treba biti itekakva briga.

...ili pak...

jer tebe itekako briga, a oni misle da ne bi trebala biti nikakva briga jer nije njihovo

.......
Mislim da sam tek sad shvatila u ovim svojim godinama pravo značenje tog izraza. Recite što god hoćete, ali... boli me briga.

Kad doživiš neke stvari, u malo vremena, podjednako bolne i one malo manje, tek kad osjetiš da trebaš "počistiti" kod sebe jer te život natjerao da se ozbiljno preispitaš, neću reći, koliko znaju i drugi imati prste u tome..

E, onda stvarno... možeš reći - boli me briga.

srijeda, 04.01.2023.

Detalji

Jedan detalj ne čini cijelu sliku. Ako gledamo taj jedan detalj, nećemo vidjeti one druge koje mogu ispričati bolju priču o samoj slici. Ljudsko oko često ima fokus na baš tim nebitnim detaljima koji su potpuno nebitni za cijelu sliku. Prava umjetnost je potražiti detalj koji će je savršeno upotpuniti i napraviti bitnu razliku.