Kao da je lako oprostiti i krenuti dalje....
Možeš zaboraviti sve i svašta, ali ne i osjećaj koji si pritom imao.
Razrušiti i ponovno sagraditi ili nastaviti dograđivanje?
Svaka ona gruba riječ s ciljem da te povrijede ili djelo samo da unište onaj osjećaj koji ti puno znači.
Svi bi željeli da zaboraviš, a njihovo da olako oprostiš, kao da je to neka najbenignija stvar na svijetu.
Previše si osjetljiv. Navodno.
Upravo ta osjetljivost je samo znak da ti je stalo. I ti to dobro znaš. Osjećaš.
Kao da je lako....
Sve i svašta, o svemu i svačemu. Za sve one koji vole razmišljati bez predrasuda i ostalih kočnica, ali opet, sloboda ima svoje granice. Barem je poštujte, ako ništa drugo.
Staza kojom nisam pošao
Šumska staza se račvala na dvije
A ja sam, putnik tek jedan,
Stao ne znajuć’ kojom bih prije
I gledao niz prvu dok se nije
Zavila u gustiš neprovidan.
Druga mi se ipak činila prava,
Zbog jasna sam je birao razloga:
Zelena me dozivala trava.
No, i prva je bila mirisava.
Mnoga je nije taknula noga.
Obje sam staze žudio jednako
I vlati gazeć’ rekao sam tad:
Prvom ću poći jednom svakako.
Ali, drugom već kad sam odmak’o,
Znao sam da se neću vratit nazad.
Priznat ću jednom život kad zađe
Ljeta prođu i tuga nijema
Izmeđ’ dva puta birao sam rađe
Onaj kojim se ide rjeđe
I osim te druge istine nema.
Robert Frost