*Pozitivka

petak, 27.01.2023.

Glupost

Što je uopće glupost? Jel to nešto što je uopćeno ili subjektivno definirano?

Evo, wikipedia kao neutralan "igrač" kaže da je to nedostatak inteligencije, razumijevanja, humora, zdravog razuma...

Recimo, za mene je glupost imati pretpostavke. I onda pristupiš osobi s time, malo se loše ponašaš prema toj osobi na temelju toga da bi kasnije skužio da nije toliko loša, toliko da se pitaš gdje je bila pamet. Naravno da ti ne pada na pamet dokazivati se tome drugome. Ili.... kad ljudi izmisle svakakve okvire pa se ti "glupan" ideš prilagođavati, umjesto da se oni prilagode tebi tj. prošire okvire.

Najčešće, da bi opstao u društvu, moraš i biti "glup". Nije lako biti "crna ovca".

O humoru ne treba trošiti riječi. Ili ga imaš ili nemaš. A može i treća kategorija... oni koji se trude ga imati. To su oni kojima je glavna tema njihovih viceva, tuđe mane.

Da im glavna preokupacija viceva budu oni sami, pukli bi od smijeha.

Zašto je čovjeku težak humor na vlastiti račun?

(isprika, nisam stavljala glupost pod navodnike, podrazumijeva se, niti aluzije na sve i svašta ovdje... jednostavno je zanimljiv taj fenomen raznih rasprava o "glupostima" osim tu u anketi i prozivanja "najslabijih karika" u društvu... opet, ima toga malo previše uživo)

27.01.2023. u 20:46 • 22 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Sve i svašta, o svemu i svačemu. Za sve one koji vole razmišljati bez predrasuda i ostalih kočnica, ali opet, sloboda ima svoje granice. Barem je poštujte, ako ništa drugo.

Staza kojom nisam pošao

Šumska staza se račvala na dvije
A ja sam, putnik tek jedan,
Stao ne znajuć’ kojom bih prije
I gledao niz prvu dok se nije
Zavila u gustiš neprovidan.

Druga mi se ipak činila prava,
Zbog jasna sam je birao razloga:
Zelena me dozivala trava.
No, i prva je bila mirisava.
Mnoga je nije taknula noga.

Obje sam staze žudio jednako
I vlati gazeć’ rekao sam tad:
Prvom ću poći jednom svakako.
Ali, drugom već kad sam odmak’o,
Znao sam da se neću vratit nazad.

Priznat ću jednom život kad zađe
Ljeta prođu i tuga nijema
Izmeđ’ dva puta birao sam rađe
Onaj kojim se ide rjeđe
I osim te druge istine nema.

Robert Frost