Postoji li uopće sloboda ili je to utopija koju kao svi žele, a ne znaju kako je dobiti?
Vidim da su mnogi komentirali u prošlom postu, ovo o mišljenjima drugih... A meni je pak zapeo komentar kolege@Dav gnida o plaćanju cijene slobode, ponekad i bolne....
Da, drugi baš naprave frku oko tuđe slobode, jel da? Pa čak i da ništa ne radiš, ne misliš niti ne govoriš. Samo uzmi slobodu da se izraziš na svoj način, na bilo koji način - odmah si "čudak", "luzer", "autsajder". A to društvo jednostavno ne tolerira. I u tom svom netoleriranju, ponekad i pretjeraju, toliko da osobi bude muka. Kako se najčešće takva osoba kažnjava? Porugama, ismijavanjem, omalovažavanjem... Odbačenost od društva. Svaka misao i svako djelo koje dolazi od nje, pa da je i u dobroj namjeri, ne valja. Tko je kriv takvima što se ne znaju družiti kako spada? Tako im i treba.
Ako te, recimo, nema u točno određenom društvu na točno određenom mjestu, to je siguran znak da ne voliš ljude. Sve je u dojmu. A to što netko pravi probleme na najgori mogući način, nekome tko se samo voli izražavati na svoj način, a tamo je među ljudima, on je draga i dobra osoba.
Ako ljude voliš, dat ćeš im slobodu. Nepobitno.
Normalna reakcija svakog normalnog čovjeka bi bila da se promijeni i bude isti kao drugi jer samo tako će izbjeći "mišljenja drugih" i svi će biti zadovoljni tom osobom. Osoba će se uljuljkati u sigurnost većine i nikakvih problema neće biti. Samo tako se dokazuje drugima da si "jedan od". Nema veze što je ispod površine, uvijek je dojam taj koji žari i pali kod drugih. Napisano je ionako mnoštvo uputa, knjiga, šalabahtera, špranci o tome kako se treba ponašati u društvu, s kime, kako, zašto... Ne moraš ništa misliti, boli te briga. Bitno je samo koliko si viđen i kako si viđen.
Eto, dragi ljudi, sloboda i nije tako loš pojam, koliko ga mi sami ne znamo koristiti. Kad počistimo prvo u svom dvorištu, a onda tek pogledamo tuđe, shvatiti ćemo da sloboda ima puno veće mogućnosti nego što smo mislili... do tada je to samo naša utopija. I samo naša.