Na glavnoj skupštini UN-a, održanoj 14.10.1992. godine, a predstavljajući ministarski sastanak s osobama s invaliditetom održanom u Montrealu , Kanada 8. i 9.listopada 1992. godine, a vezano sa završetak Desetljeća invalida koji su proglasili Ujedinjeni narodi sa ciljem trajnog poboljšavanja položaja osoba s invaliditetom te izjednačavanja njihovih prava i mogućnosti između ostalog, “trećeg prosinca proglašen je dan osoba sa invaliditetom“.
Osobe s invaliditetom, prije svega ne smije se doživljavati kao osobe sa nedostacima ili manama, niti kao teret društva, već kao osobe s određenim stupnjem ograničenja u obavljanju svakodnevnih životnih potreba.
Iz osobnog iskustva, poznavajući određene osobe s invaliditetom mogu reći da se radi o osobama vedre naravi, koji su prije svega borci koji žele i uspijevaju ostvariti svoje ciljeve, te svladavajući svakodnevne životne napore na teži način, mogu nam služiti kao pozitivni primjer za rješavanje vlastitih problema.
U Republici Hrvatskoj postoji zakonski okvir kojim su regulirana prava osoba s invaliditetom poput Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2005_04_47_911.html, Zakon o hrvatskom registru o osobama s invaliditetom. Valja naglasiti da u Republici Hrvatskoj postoji i pučki pravobranitelj za zaštitu osoba s invaliditetom.
Vidljivi su i pozitivni pomaci i na lokalnoj razini, poput Projekta pristupačnosti objekata za osobe s invaliditetom, čijom je realizacijom u Općini Pitomači u suradnji sa Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti omogućena pristupačnost određenih institucija osobama sa invaliditetom, kao i zapošljavanje slabovidne osobe u pitomačkoj knjižnici. Dok u Virovitici postoji niz udruga koje se bave integracijom osoba sa invaliditetom u društvo kao i o podizanju kvalitete života osoba s invaliditetom, valja naglasiti programe Obiteljskog centra Virovitičko-podravske županije.
Ovaj tekst bi završio sa nadom da bar na današnji dan malo zastanemo i osvrnemo se oko sebe i zahvalimo što imamo sreću da smo zdravi, da vidimo svijet oko sebe, da se slobodno krećemo, radimo, odlazimo u trgovinu, prelazimo cestu, igramo nogomet, koristimo se informatičkom opremom jer u našoj blizini postoje osobe kojima su ove obične životne stvari koje uzimamo zdravo za gotovo onemogućene ili u krajnjoj liniji znatno otežane. Te u skladu svojim mogućnostima, aktivno se uključimo u volonterske programe, jer čineći dobro i pomažući drugima zapravo pomažemo samom sebi. Posvećeno prijateljima R.P. i V.J.
Piše: Branimir Markov
Pitomača Net
|
