NI MINIMUM SIGURNOSTI ZA ĐAKE IZ KRIŽNICE
 | | foto:Goran Gazdek |
KRIŽNICA - U novu školsku godinu jučer je krenulo i šestero učenika viših razreda Osnovne škole Petra Preradovića iz Pitomače, koji žive u prekodravskom selu Križnica, šest kilometara udaljenom od Pitomače.
Učenici putnici za razliku od svojih kolega, koji stanuju u većim mjestima, moraju život organizirati nešto drukčije, ovisni su o prijevozu i ne mogu se u potpunosti posvetiti izvanškolskim aktivnostima.
Mali Križničani imaju i dodatni problem - njihovo selo s Pitomačom je povezano pješačkim visećim mostom po kojemu se hoda na vlastitu odgovornost i skelom što prometuje od 7 do 19 sati.
- Kako bismo stigli na vrijeme u školu, Dravu moramo prijeći prije nego što skela počne voziti. Zato nas do mosta prevozi kombi, rijeku prijeđemo visećim mostom pješice i pričekamo školski autobus za Pitomaču - objašnjava Petra Mirović, učenica 6. razreda, čiji su roditelji prije 12 godina u Križnicu doselili iz Zagreba. Darijo, također iz šestog razreda, ističe da ih nije strah ići mostom na vlastitu odgovornost, pa čak ni kada se ljulja, jer su se na to navikli, a osmaš Marin dodaje da je jedina “frka” kada padne snijeg, jer je klisko.
Petra nam priča da bi se voljela baviti sportom u Pitomači ili ići na izvanškolske aktivnosti iz matematike i hrvatskog, ali zbog prometne izoliranosti i zaposlenih roditelja to ne može. Na dodatne sadržaje koje nudi škola, udruge ili sportski klubovi ne mogu pomisliti ni drugi učenici, a zadovoljit će ih tek rekreacijsko jahanje, jer u selu imaju konja. Ipak, nitko od njih, za sada, ne bi mijenjao Križnicu za neko drugo mjesto. “Ovdje je mir, prometa gotovo da i nema pa se možemo bezbrižno igrati”, kaže Petra.
 | | foto:Goran Gazdek |
Učenike do mosta već 26 godina prevozi Stjepan Pintarić. Do prije deset godina vozio ih je traktorom, a od tada kombijem.
“Bilo bi nam mnogo lakše živjeti kada bismo imali most i za automobile, ali naučeni smo ovako, pa trpimo. Već 20 godina priča se da će ga sagraditi, ali ne vjerujem, jer nas je malo, samo pedesetak domaćinstava i oko 120 stanovnika”, ističe Stjepan.
Mnogo više nade ne polaže ni općinski načelnik Željko Grgačić, jer je za obnovu mosta potrebno izdvojiti 14 milijuna kuna, a za gradnju novog na istom mjestu, ili malo dalje, 22 milijuna, no općina Pitomača nema novca. “Borit ćemo se i dalje, jer novi most mogli bismo sagraditi kada bi se u financiranje udružili Općina, Županija, Hrvatske vode, Hrvatske ceste te Ministarstva prometa, turizma i ruralnog razvoja”, predlaže Grgačić.
PROCJENA SIGURNOSTI NIJE SE RADILA DESET GODINA
“Nekoliko puta bili smo u Institutu IGH, razgovarali s ljudima koji projektiraju mostove. Stručnjaci su bili na licu mjesta i obišli most.
Iako bi se procjena sigurnosti mosta trebala raditi svake dvije godine, to se nije činilo posljednjih deset godina. Izvješće o glavnom pregledu čelične konstrukcije i mišljenje o nosivosti, stabilnosti i sigurnosti mosta izričito kazuje da taj objekt ne zadovoljava ni minimalne kriterije, pa se ne preporučuje njegovo korištenje. Predlaže se rekonstrukcija i obnova cijele čelične konstrukcije ili izgradnja novog mosta”, objašnjava načelnik Grgačić.
Goran GAZDEK
Glas slavonije
|
