Draga braćo svećenici, đakoni, dragi biskupljani Varaždinske biskupije i svi ljudi dobre volje!
"Ja sam svjetlost svijeta;
tko ide za mnom,
neće hoditi u tami,
nego će imati svjetlost života."
(Iv 8,12)
U ovogodišnjoj božićnoj akciji Hrvatskog Caritasa zaželjeli smo svima: neka bude više svjetla! Više svjetla u osobnom, obiteljskom i javnom životu. Tom svjetlu radujemo se na poseban način u božićnoj noći i cijelom božićnom vremenu. To je svjetlo za koje sveti Ivan kaže: "Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakoga čovjeka dođe na svijet“ (Iv 1,9). To svjetlo dolazi i u ovo naše pomalo turobno i mračno vrijeme koje se odražava u mnogim pojedincima i obiteljima, a nastalo je kao posljedica materijalne krize. Mnogi u našoj domovini ovih dana ostaju bez zaposlenja, mnogi ne dobivaju redovne plaće ili su im do krajnjih granica umanjene. Neki prolaze kroz osobne životne patnje, razne nevolje i bolesti, iznenadne smrti bliskih osoba, stradavanje u prometnim nesrećama i drugim nevoljama koje prate čovjeka u ovozemaljskom životu.
Uz više svjetla možemo mnogo toga lakše vidjeti u svojoj okolini, ali ponajprije u samima sebi. Možemo susretati ljude oko sebe i prepoznavati ih kao one s kojima se poistovjetio sam Sin Božji. No, s više svjetla možemo bolje ući i u svoju nutrinu, u svoju savjest. Možemo uočiti zlo i grijeh koji je u nama te ga priznati samima sebi i pokajati se za njega. To vrijedi posebno za one grijehe koje smo učinili jedni drugima, kada smo drugima nanosili zlo u bilo kojem obliku, kada smo u sebi podržavali mržnju, prezir, kada smo ljude ponižavali i iskorištavali, kada smo bili pohlepni i nezasitni. Ako želimo obnavljati svijet moramo početi od sebe. Tek kada krenemo od samih sebe i pobijedimo mrak u svojoj savjesti, u svojoj duši, moći ćemo prepoznati ono pravo svjetlo za koje čitamo u evanđelju po Ivanu: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." (Iv 8,12)
Koji čovjek ne bi želio imati svjetlost koja će ga voditi kroz život? No, to nije javna rasvjeta i blještavilo koje je pojačano u ove dane došašća i Božića. To blještavilo može čovjeka zaustaviti samo na vanjštini i zaustaviti se na našim očima, a da ne prodre u nutrinu čovjeka. Da bismo vidjeli tu svjetlost potrebno je otvoriti "oči vjere" kojima se promatra to svjetlo upaljeno u Betlehemu prije 2010 godina. Kad je čovjek u mraku spotiče se na razne prepreke koje život stavlja pred njega. Postoji opasnost pada. Te iste prepreke, koje se ponekad ne mogu ukloniti, svjetlost čini vidljivima i čovjek sa sigurnošću prelazi preko njih. I ne samo da ide sigurnim putem, nego na taj način i sam postaje svjetlost drugima.
"Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima." (Mt 5,16). Želimo slaviti Oca na nebesima koji nam šalje svoga Sina na zemlju. "Darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado Sunce s visine, da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira." (Lk 1,78-79)
Neka i "vaše noge" rasvijetljene božićnim svjetlom idu putem mira i ljubavi i u idućoj 2010. godini.
+ Josip Mrzljak,
biskup varaždinski
audio i video poruku snimio: Miljenko Rugani
autor slike u pozadini: Tobias Behloul
IZVOR: varazdin.hbk.hr
|
