Raščlamba i smisao arhitekture na prostoru trga kralja Tomislava i oko njega u Pitomači - s pregledom povijesti i karakteristika profane i druge arhitekture – (Prilozi za prijedlog zaštite identifikacije i uređenja gradske (urbanističke) jezgre Pitomače u odnosu na povijesno-urbanističku situaciju i moderne urbanističke zahvate i apsurdne devijacije)
X (iks) dio
Budući da su se pojavile vrlo ozbiljne, čak i prijeteće telefonske i usmene kritike, opaske i optužbe Pitomačana na tekst objavljen i pod brojem 5/1, a koji se odnosi na izgradnju novog župnog dvora i stanje župne crkve umoljavam čitatelje i korisnike ovoga izvrsnoga bloga da nastave pisati o našoj pitomačkoj problematici.
Nisam kukavica, a i smatrao sam da živimo u demokratskom društvu, međutim TO SU GLUPOSTI. STOGA VIŠE NEĆU PISATI JA, NEKA TO RADI NETKO DRUGI. MOGU VAM KAZATI DA IMA ZAINTERESIRANIH I DA SE LAGANA I POTREBITA «KRITIKA PITOMAČKOG UMA» NEĆE PREKINUTI.
Mi, čini se, zaista živimo u jednom doslovno primitivnom društvu u kojemu svatko gleda isključivo svoj interes – čak i od izgradnje tog pitomačkog župnog dvora neki su imali vlastite koristi, pa me svejedno napadaju. Neka! Ali neka svi znaju da bi se trebali ugledati na neke naše susjede, npr. na župnika Širokog u Kloštru Podravskom (porijeklom Pitomačana) koji živi u izvanredno dobro uređenoj kasnobaroknoj župnoj kuriji pored prekrasne crkve sv. Bendedikta i ne pada mu na pamet izgradnja nekakvih «dvorova». Bavi se proučavanjem povijesti svoje familije itd. i daje doprinos povijesti i društvu.
Zašto se nije obnovio i naš kasnobarokni župni dvor – već je ostao kao teret općini jer se nesmije rušiti jer je pod zaštitom države, a love samo za održavanje je sve manje ili je niti nema? Tu će neki opet reči niti onaj pokojni župnik Stjepan Deskar, koji je bio dugi niz godina u Pitomači, nije ga obnavljao - već je preko puta sebi napravio novu kuću (pored Banocijeve kuće) koju je ostavio rođacima...
Pa dobro! Ja više neću ništa kompromitirajuće (ali istinito) pisati (TJ. NEĆU UOPĆE PISATI), ali mi ipak odgovorite tko je i kada bio na kavi u našem župnom dvoru? Tko se od običnih smrtnika tamo kartao? Znadete li uopće koliko je to 3 000 000 kuna. Ne 3 000. Ne 30 000 ili 300 000 tisuća kuna. 3 milijuna i još malo. Za ono još malo možete kupiti kuću.
Danas u centru Pitomače možete kupiti ogromnu kuću kakvu rijetko tko ima ispod jednog i pol milijuna. Godišnji proračun općine Pitomača koja ima oko 11 000 stanovnika je oko 15 milijuna kuna. Pa dobro dajte malo mućnite glavom o kojim se to novcima radi, pa makar oni došli stvarno «s neba».
A POGLEDAJTE CRKVU! SIROTA JE TAKVA VEĆ DESETLJEĆIMA! I još postoji razlog za ljutnju – a 90 % naroda krpa kraj s krajem: kako će platiti stotinjak kuna struje, registrirati auto, da li će uopće proći na tehničkom, da li će dobiti novce za krastavce ili vugorke, tikvice ili paradajze itd. itd. Znadete li nekoga od siromašnih koji su nahranjeni na kućnom broju gdje je župni ured? Posjetite centar za socijalnu skrb i zavod za zapošljavanje pa ćete vidjeti kakva je situacija.
No ne morate niti to učiniti da Vam bude jasno u kakvoj smo recesiji i krizi. Samo se prošetajte u predvečerje po Pitomači. Koga ćete susresti. Uglavnom one koji žive na državnom proračunu. Ili nikoga! Odgovorite!! MISLIM DA JE BILO POTREBNO DOTJERATI CRKVU POSEBNO STOGA DA SE NAŠI LJUDI (POSEBNO DANAS) MOGU MOLITI, U PRISTOJNOME PROSTORU, ZA SVOJU BOLJU BUDUĆNOST. KAKO ĆE IM BUDUĆNOST BITI BOLJA KADA SE MORAJU PRVO MOLITI DA IM ŠTO NE PADNE NA GLAVU (NE MISLIM BAŠ DOSLOVNO), A ZATIM ZA SVOJU BUDUĆNOST?
Ne vidim razloga zašto ste se neki Pitomačani toliko zapjenili kada je u pitanju župnik. ALI IMA I ONA. NAJVEĆI DIO ONIH KOJI SADA GALAME DO RATA NISU NITI ODLAZILI U CRKVU, A SADA SU U NJOJ I OKO NJE KUHANI I PEČENI. VELIKI DIO NIJE SE NITI KRSTIO, NITI IŠAO NA PRVU PRIČEST, KRIZMU, VJENČAO SE U CRKVI ITD. Ja ipak jesam!
Trebali bi se brojni Pitomačani ugledati (no sada je već kasno za to – vlak je prošao) na (nečemo ići dalje) prvog susjeda župnome dvoru, Branka Žilinskog – Panku, koji je gotovo cijeli svoj radni vijek proveo kao partijski sekretar i tajnik nekada uspješnog PD «Borik» Pitomača i nikada nije bježao od svoje rimokatoličke vjere. Kada velečasni gosp. pokojni S. Deskar nakon mojeg napisa u knjizi «Tri stoljeća Pitomače» (str. 64, fus-nota 94 – što je istina jer se kasnije ustanovilo da postoje Status animarumi i dr.) koja se radila 1984. godine nije htio krstiti moje dijete Ines pod izlikom da je kuma (Marijana Forko) pred rastavom braka, a kasnije niti drugu kćerku Davorku, «stric» Panka dogovorio je i uredio da se djeca krste u Kozarevcu. Osobno ih je vozio, a župnik Deskar čak mi je dao pismenu suglasnost za to. To «stricu» Panki nije zamjerio niti poznati, ali pokojni Pitomačan – njegov direktor «Borika» Slavko Grudić o kojemu bi se mogla napisati knjiga – o onome što je učinio pozitivnoga za Pitomaču.
Da Vas vidim koliko ima takvih ili sličnih - danas?
Budući da Više ne mislim pisati na ovome blogu želim reči oproštajnu: POŠTOVANI GOSPODINE ŽUPNIČE - OPROSTITE MI AKO MISLITE DA SAM BIO U KRIVU I UVRIJEDIO VAS. ISTO MOLIM I GOSPODINA ZDRAVKA DIJAKOVIĆA, BIVŠEG NAČELNIKA NAŠE OPĆINE I DANAŠNJEG DOŽUPANA ŠTO SAM GA SPOMENUO U VEZI ZGRADE POLJOPRIVREDNE ZADRUGE IAKO NIJE ZAVRIJEDIO ISPRIKU JER JE NA POČETKU SVOJEGA OPĆINSKOG MANDATA PREGAZIO TRAKTOROM I ROTADRLJAČAMA NAŠ AUTO U KOJEM SU BILA DJECA I POBJEGAO SA LICA MJESTA.
BILO JE TO OBJAVLJENO U VEČERNJAKU, MEĐUTIM ON SE NIKADA NIJE POŠTENO IZVINIO NITI ISPRIČAO – I NIKOME NIŠTA. A TREBAO JE DATI MORALNU OSTAVKU NA MJESTO NAČELNIKA OPĆINE – SADA JE DOŽUPAN!
Sve Vas uljudno molim da upoznajete naš narod sa nepravilnostima, glupostima i sličnim negativnostima koje se rade na našem prostoru. No, kada dođete u situaciju da dobijete batine radi toga – prekinite i dajte riječ nekome drugome. napisao:Branko Begović
Podravske šoderice - trailer
Režiju i scenarij potpisuje Goran Šafarek, kameru Goran Šafarek te koprivnički foto/video dvojac Andrej Bunić i Hrvoje Petrić
Film će biti premijerno emitiran u srijedu, 29. svibnja, 18.30. HTV 2
"Srednje Podunavlje - srce europske divljine".
Režija, scenarij, tekst i najveći dio snimaka: Goran Šafarek
Ne živi čovjek samo od kruha
U spomen Kino klub Slavica i Mirku Laušu (1926.-2005.)
Film snimljen 2004.godine. Ideja i realizacija Zdravko Jakupec.
