 | | Piše: Boris Dežulović |
Skladba ‘Pjesmo naša’ zvuči kao mješavina između Thompsonove ‘Lijepa li si’ na čaju od bunike i ‘Lijepe naše’ na kokainu. Evo zašto...
Tekst dakle ide otprilike ovako: pjesnik se nalazi u Slavoniji - “ej, što mi je lijepa pjesma slavonska, sva u boji zlata poput dukata” - očito je prethodnu noć bilo veselo u lokalnoj gostionici, jer radnja se događa “ranom zorom”. Kreće tako “šorom tambura” ujutro najranije, pa ide tako s tamburašima šorom sve do rijeke Drave. Onda “Dravom plovi naša pjesma podravska”, plovi očito uzvodno jer se sve tako pjevajući obrela u Međimurju. Lijepo se bogami popilo noć prije, jer je pjesma sve pjevajući iz Međimurja stigla do - plavog Dunava.
Kako je pjesma iz Podravine preko Međimurja stigla do Dunava, ne zna se, ali kad je već tu, zove je pjesnik da poleti ravnicom, i leti ona opet ravnicom, kad iznenada od pjesnika dobiva zapovijed da “Dalmaciju i Istru pozlati”.
Pjesma, što će, udari pozlaćivati Dalmaciju i Istru, ali već u sljedećem stihu promjena plana: “preko Like do Baranje”.
I ponovo tako iz Istre na sjever, pa na istok, u ravnicu, da bi već na pola stiha stigla nova zapovijed - opet “do mora”, ali “prođi Bosnom i našem rodu svrati”.
Pjesma postaje shizofrena
Pjesma, već pomalo nervozna i iznurena, projuri Bosnom, pa se spusti do mora. Pjeva tako pjesma s mora “velebitskoj vili”, ali negdje je bio nesporazum, jer pjesnik u sljedećoj strofi, ničim neizazvan, opet s pjesmom “teče k moru Cetinom, kroz taj kamen sivi mojom Zagorom”. Konačno tako, iz trećeg pokušaja, pjesma se napokon nalazi na moru,“ispod volta kamena” - gdje će drugo? - pa otamo “našu dušu grije pisma s Jadrana”.
Džabe se, međutim, skrivala “ispod volta kamena”, jer pjesnik je uskoro pronašao, i s njom - u Zagorje.
Tu će pjesma, potpuno slomljena, izmrcvarena i bez daha, u “saku klet”, a u “saku klet navrne mužika”, i tako, iz kleti u klet, do kraja pjesme, nosi je pjesnik “u srcu”, jer pjesma “čuva dušu hrvatsku”.
Tako, ukratko, teče radnja pjesme “Pjesmo naša” Rajka Stilinovića, za koju je glazbu napisao Dražen Žanko, a aranžman Fedor Boić.
Primijetili ste da pjesma teče pomalo šizofreno, s istoka na zapad, sa zapada na istok, pa na jug, i opet na sjever, pa na istok, onda opet na jug, i opet na sjever, i treći put na jug, i treći put na sjever, i tako sve bauljajući Lijepom našom kao muha bez glave.
To je zato što je “Pjesma naša” na Općem potopu HDZ-a - ja se ispričavam, Općem saboru HDZ-a - prigodom dvadesete godišnjice stranke trebala biti proglašena novom stranačkom himnom.
Stvaralačka gripa
Stvari tu postaju mnogo jasnije, jer čovjek bi se inače zakleo da je “Pjesmu našu” Rajko Stilinović pisao u stvaralačkoj ognjici, pa čitajući ne bi znao je li to prvi simptom stvaralačke meksičke gripe, ili je ta svaralačka meksička gripa zapravo do halucinogenog meksičkog kaktusa peyote, pa Rajko Stilinović zapravo poput Antonina Artauda piše poetski putopis Hrvatskom kao Tarahumarom, i tako storniran šara, tumara i tarahumara Lijepom našom, zuji u krug i mahnito udara u staklene prozore kao - jesam li već upotrijebio tu metaforu? - muha bez glave.
Ukratko, ako bi Stilinovićeva i Žankova “Pjesma naša” - nešto poput “Thompsonove Lijepa li si na čaju od bunike meets Lijepu našu na kokainu” - zaista čuvala “dušu hrvatsku”, bogami bi to bila ozbiljna duševna bolest.
Tek što je, međutim, javno predstavljena kao nova himna HDZ-a, predsjednik stranke Ivo Sanader dao je neopozivu ostavku, i sad znamo da nije to Mihanović bio na kokainu, niti je Stilinović svoju putopjesmu pisao pod utjecajem meksičkog peyotea ili ličke bunike, već u dosluhu i dogovoru s Ivom Sanaderom.
Da - šizofrena i bezglava “Pjesma naša” nova je himna šizofrene i bezglave Hrvatske demokratske zajednice. Je li vam sad jasno?
Ide naime himna HDZ-a od Glavaševe Slavonije, pa bježi u Međimurje, tamo hametice gubi lokalne izbore, i eto je nazad, na Dravi, u Glavaševu Osijeku, pa preko Sanaderove Dalmacije do Istre, tamo hametice gubi lokalne izbore, i eto je nazad, u Glavaševoj Baranji, pa ponovo na Sanaderovo more, tamo hametice gubi lokalne izbore, pa u Glavaševu Bosnu, i sve bježeći od Glavaša bezglavi se HDZ, Hrvatska dekapitirana zunzara, na kraju skrasi u zagorskoj kleti, kod - shvatili ste - neumrlog i vječnog dr. Franje Tuđmana.
Ima jedna pjesma koja govori o tome, ide otprilike ovako: “Kroz olujnu noć vozim bez farova, prašina sećanja za mnom podiže se, ovo na radiju naša je pesma, zar ne?”, pa dalje ta “pesma naša” kaže, “tvoj sat je u pregradi za rukavice, po mokrim staklima krvave mušice” - shvaćate, bezglave mušice udaraju o automobilska stakla - pa kaže: “Ne bih stala ni da kidam žice, stani pesmo, stani izdajice!”. Za nevolju, međutim, pjeva je Ceca Veličković Ražnatović, pa nije prošla za himnu HDZ-a.
Opći sabor krenut će tako putem ozdravljenja uzdrmale stranke, skinut će Antuna Mihanovića s kokaina i nova će himna HDZ-a, slutim, izgledati ovako: “Lijepa naša Zajednico/demokratska stranko mila/starog Franje ostavštino/da bi vazda sretna bila”, pa dalje kaže, “mila kano si na časti, mila kad je puna torba/mila kuda si na vlasti, mila kuda si oporba”.
Geografski korektna
Ta je pjesma geografski korektna - znate već, “teci Dravo, Savo teci, nit’ ti Dunav silu gubi, vjetre s Dinare svijetu reci”, ili kako već ide, uglavnom sve su županije spomenute - ali ima ozbiljan problem: nigdje se ne spominje Ivo Sanader.
Stoga sam bio slobodan da Općem saboru iznesem svoj prijedlog nove himne HDZ-a: “Hej Hrvati, jošte živi duh Franje Tuđmana/dok za stranku srce bije Andrije Hebranga/živi, živi duh hrvatski, živjet će nam stranka/zalud prijeti Opći sabor, uzalud Jadranka”, pa onda ide ono, “nek se sada i pred nama/ostavka podnese/stranka puca, dub se lama/Evropa se trese”, i na kraju -“mi stojimo postojano/kano hrid litice/proklet bio izdajica svoje Zajednice!”
Jutarnji list
|
