Razčlanba i smisao arhitekture na prostoru trga kralja Tomislava i oko njega u Pitomači(1.dio)
Razčlanba i smisao arhitekture na prostoru trga kralja Tomislava i oko njega u Pitomači - s pregledom povijesti i karakteristika profane i druge arhitekture – (Prilozi za prijedlog zaštite identifikacije i uređenja gradske (urbanističke) jezgre Pitomače u odnosu na povijesno-urbanističku situaciju i moderne urbanističke zahvate i apsurdne devijacije) napisao:Branko Begović
Foto: 1. karta Pitomače (osnova na temelju reambulacije iz 1930.) 1. dio • Uvod
Gradska (mjesna) jezgra Pitomače prema povijesnim stajalištima, a koja su usko povezana prvenstveno sa crkvenim obilježjima, dakle sa župnom crkvom svetog Vida, od osnutka nove Pitomače početkom 18. stoljeća (u sastavu Vojne krajine Pitomača je bila sve do 1871.) nalazila se na dvije važne lokacije, sa jednim (dopunskim) izuzetkom u periodu od 1945. do 1990-ih godina.
Naime, prvu urbanistički najvažniju jezgru sačinjavao je prostor oko i preko puta današnjeg starog župnog dvora u Strossmayerovoj ulici (Donji kraj) gdje je 1709/10. godine izgrađena drvena župna crkva svetog Vida. To je upravo i najizvorniji dio moderne Pitomače. Spomenimo da se otprilike na ovome mjestu i oko njega sve do sredine 16. stoljeća nalazilo naselje Pythomczy (Pitomci) kojega su srušili Turci. Kako se formirala nova magistralna cesta na potezu od povijesnog Đurđevca do Virovitice (Podravska magistrala) i koja je u prvoj polovici 18. stoljeća dobivala sve veći značaj, pojavila se potreba da se sve najvažnije vojno-administrativno-crkvene subjekte smjesti što bliže magistrali i ujedno formira veča jezgra koja bi bila dostojna mjesta veličine Pitomače, odnosno mjesta u kojem se nalazi zapovjedništvo jedne kumpanije, tj. satnije, ogromne i poznate đurđevačke krajiške regimente, a što je već sredinom 18. stoljeća garantiralo uspješan razvoj – kao distriktnog središta ovog dijela Podravine. To se pokazalo korisnim za kasnije razdoblje.
Foto 2-Stara Pitomača
Ta, druga lokacija izabrana je na mjestu gdje je danas župna crkva svetog Vida i oko nje, dakle jedan značajan poveći uobličeni i definirani prostor u obliku trokutastog trga – ali ne daleko od povijesne jezgre. Na tom prostoru već početkom druge polovice 18. stoljeća je smješten stožer kumpanije br. 6, 1787-89. godine izgrađena nova velika župna crkva u kasnobaroknom stilu (u duhu vremena i umjetničkih stremljenja u Vojnoj krajini toga doba) itd. Nakon ukidanja Krajine na tom su prostoru dodatno izgrađene zgrade Općinskog poglavarstva (nastale Općine ukidanjem krajiške kumpanije), žandarmerije, škole, zatvora, državne šumarije i šumarije IOĐ, DVD-a itd ... i više zgrada bogatih i utjecajnih Pitomačana (trgovaca i posjednika) uglavnom došljaka iz Austrije, Mađarske i drugih zemalja.
Dolaskom socijalističkog perioda pokušavalo se pomalo zaboraviti urbanističko-povijesnu srž mjesta pa se počinje mjesto sve više razvodniti izgradnjom novih ulica vezano za osnovnu ulicu, danas Gajevu ulicu (do 1945. tzv.»Željeznička ulica»). Dolazi do pokušaja izgradnje nove, na određeni način reprizirane jezgre ali odvojeno od crkve (da se zbivanja udalje od crkve) izgradnjom velike robne kuće, nove poslovne zgrade (danas zgrada općine), zgrade obrtničkog doma (bivše «Prve obrtno štedno-kreditne zadruge»), pošte, sajmenog prostora itd. i to nekoliko stotina metara južno od crkve. No taj pokušaj prividnog stvaranja druge jezgre Pitomače nije urodio plodom već je presjekao mogućnosti izgradnje mjesta u vidu okrupnjavanja manjih ulica i stvaranja gradske atmosfere i potpuno smišljenog urbanističkog sklopa i same stvarne jezgre naselja. To je stvorilo samo probleme.
Iz ovih osnovnih podataka može se vrlo lako zaključiti da se proteklih cca 280 godina Pitomača izgrađivala bez plana i bez ikakvih planskih namjera, sa jednom iznimkom – a to je zadržavanje i izgrađivanje centralnog prostora naselja. Samo se o njemu, sve do početka 1960-ih godina, vodila posebna briga. Za to postoji niz obrazloženja, od kojih su neka doista točna i važna. Naime, utjecaj na širenje mjesta u širinu, tj. na sve četiri strane svijeta rezultirano je posebno nakon diobe krajiških kućnih zadruga (nakon ukidanja Vojne krajine pa sve do cca 1900. godine), budući da se pojavio ogroman broj malih zemljišnih parcela na cijelom području kat.op. Pitomača i to različitih vlasnika, računajući i najstroži centar oko crkve. Međutim, u periodu od cca 1880. godine pa narednih gotovo 80 godina najstroži dio mjesta, a to je prostor oko crkve gdje se nalazilo sve ono najvažnije za općinu Pitomača temeljio se na stanju koje su zacrtale još krajiške vlasti sredinom 18. stoljeća. Takav nered u pogledu urbanistički prihvatljivog uređivanja prostora pokušao se urediti Provedbenim urbanističkim planom (PUP) koji je načinjen i završen 1984/85. godine, a radio ga je djelomično i jedan broj nezavisnih stručnjaka – koji nisu iz Pitomače, ali koji su uvidjeli nastalu situaciju (vrlo duge ulice i sl.) koja komplicira razvoj i provedbu prvenstveno komunalne infrastrukture. Međutim, provedba ovog plana nije urodila značajnim plodom.
Foto 3 - Centar Pitomače
U najnovije doba, tj. od 1991/92. godine pa do danas i taj PUP je zanemaren i postepeno dolazi do još većeg kaosa što je rezultiralo ne mogućnosti pronalaženja trajnog urbanističkog rješenja sve do danas. Važno je spomenuti da gotovo 18 godina općina Pitomača nije uspjela definirati svoj urbanistički plan i razvojne projekte makar onaj koji bi se odnosio na strogi centar mjesta koji je ogledalo mjesta, mentaliteta i kulturološko-etnografsko-etnoloških karakteristika.
Uzrok tome jasno se vidi u neefikasnosti lokalnih demokratski izabranih vlasti, budući da se u najvećem dijelu svaka vlast (koja obnaša dužnost 4 godine) jednostavno samo bori za vlast i protiv prethodnika (jednostavno ne stigne i ne uspije učiniti radikalne korake – ili nije sposobna ?) čime dolazi do stanovitog općeg nereda i nesređivanja i ovako kaotične situacije plana razvoja i idejnih rješenja u pogledu urbanističkih domena, a što je preduvijet i za razvoj gospodarstva - koje se trenutno u Pitomači nalazi u crvenom.
Dakako, ovakva ne sređena situacija pogoduje nekim lokalnim nadri urbanistima i projektantima (uz suglasnost lokalnih vlasti) koji namjerno izvedu (npr.) lošu gradnju nekih izrazito važnih i skupih projekata (zgrada ili dijelova zgrada) tako da istu gradnju mogu ponovo obnavljati, restaurirati, adaptirati i sl. – odnosno namaknuti si nova financijska sredstva na teret proračuna. U stvari stvara se i situacija da se ne zna što se hoće.? Primjera radi, navest ću prostor na mjestu nekadašnje kuće obitelji Brenner i Šokec (preko puta pročelja crkve) gdje je u slobodnom prostoru ispred zgrade sadašnjeg suda (sredinom 1990-ih) prvo bio zamišljen umjetnički paviljon (što je bilo van svake pameti – jer se paviljon nigdje u svijetu, pa niti u našim gradovima, kao npr. Koprivnici, Bjelovaru ne smješta u takav prostor), zatim vodoskok, da bi na kraju bila izgrađena ljetna pozornica – kao nužno zlo. Tu svakako trpe mještani Pitomače i općine. Sjetimo se bezveznog, vandalskog i apsolutno nepotrebnog pothvata rušenja kapelice Svetog Ivana Nepomuka i nova gradnja samo nekoliko metara dalje...Upravo je ovo povod da se i na ovaj način skrene pažnja vezana za izgled Pitomače, a što podrazumijeva i (ili) daljnji napredak mjesta i općine, odnosno (ili) totalni kolaps.
kapelica SV.Ivana Nepomuka
U nastavku (2 dio) slijede poglavlja:
• Trg kralja Tomislava do oko 1870. godine
• Centar Pitomače oko 1900. godine
• Prostor oko crkve svetog Vida 1960-ih godina
• Prva značajna promjena urbanističkog izgleda jezgre oko crkve nakon 1945. godine (rušenje zgrade stare općine, drž. šumarije i dr. – izgradnja zdravstvene stanice...)
• Drugi zahvat preuređenja – izgradnja današnje zgrade općine, zgrade na uglu kod ulice D. Domjanića, zgrade današnje pošte...)
• Posljednje promjene urbanističkog izgleda jezgre (1992-2009.)
• Ocjene i analize pojedinih projekata vezanih za urbanističku sliku Pitomače (javni spomenici, prostori i zgrade) u odnosu na kulturno-etnološko-etnografsko-povijesne značajke
• Obrazloženje za: «zašto je prijeko i vrlo hitno potrebno trajno urbanističko prostorno rješenje» napisao:B. Begović
Podravske šoderice - trailer
Režiju i scenarij potpisuje Goran Šafarek, kameru Goran Šafarek te koprivnički foto/video dvojac Andrej Bunić i Hrvoje Petrić
Film će biti premijerno emitiran u srijedu, 29. svibnja, 18.30. HTV 2
"Srednje Podunavlje - srce europske divljine".
Režija, scenarij, tekst i najveći dio snimaka: Goran Šafarek
Ne živi čovjek samo od kruha
U spomen Kino klub Slavica i Mirku Laušu (1926.-2005.)
Film snimljen 2004.godine. Ideja i realizacija Zdravko Jakupec.
