"Mjesec"
napisao:Miha,Pitomača,2009.
Mjesec je svjetlilo koje kroz krošnje prolazi.
Mjesec i u zaboravljene krošnje ulazi.
Mjesec je možda jedini koji zaboravljenom drveću u pohode dolazi.
To da je Mjesec skitnica, to se zna. Ali i drugih skitnica na svijetu ima, pa ipak drveću u pohode ne dolaze. A Mjesec stiže, stiže i do drveća koje zaboravljeno pokraj crkava stoji. I do onog drveća kojem su krošnje odrubili, kako vlagu na zidovima ne bi stvaralo-kažu.
I razgovara Mjesec s deblima posramljenim. Ogoljelim, bez grana, bez krošnji ponosnih i kao nekakav spomenik bezumlju, pokraj ceste, na sramotu i ljudima i pilama motornim i idejama i sebi na kraju, na sramotu stoje. Poneki golub, sa zvonika, spusti se na deblo ogoljeno, no ptice više nemaju mjesta za gnijezda, pa kao ruševinu izbjegavaju debla.
A ni vremena nemaju. Ptićima treba dom sagraditi, prošlost zaboraviti, i od baštine se na brzinu oprostiti. Ogoljena, osakaćena stabla samo Mjesec posjećuje.
Ne viri im u krošnje kojih više nemaju, ne šuška im lišće koje više nema gdje listati. Samo šuti pokraj stabala. A stabla su nekad lipe bile. A lipa, to je stablo slavensko, stablo mira i mirisa opojnih. Stablo koje na razmišljanje, na divljenje, na ljepotu života i na dobrotu poziva. I eto, to su odlučili osakatiti, dobro da ih nisu srušili-kažu neki. Vjerojatno su puno lišća imale, a tko će to sakupljati ujesen, ta treba se pametnijim stvarima baviti. I djeca u obližnju školu idu, i osakaćeno drveće vide, i nitko se u toj školi sjetio nije, a gdje će ptice gnijezda savijati?
Kakvi to ljudi djecu uče? Kakvi, kad im ni kućice za ptice nisu na um pale? I što to uče djecu? Da drveće crkve ugroziti može? Da treba krošnje s lipa odrubiti kako bi lišća ujesen bilo manje? Vjerojatno djecu i o Mjesecu uče. -To je nebesko tijelo, koje se oko Zemlje okreće, plimu i oseku izaziva i za 28 dana cijeli krug napravi. I sjenu pravi. I možda bi bilo dobro i Mjesec okljaštriti, srušiti, pa da vode ne diže i sjenu na zemlju ne baca, mogla bi Zemlja od vlage stradati. Zlikovac je Mjesec, kao i krošnje velike. Kad drveće opasnost postane, tad su i Mjesecu dani odbrojani.
A on prkosan, malo srebrn, malo žut, baš sa stablima okljaštrenim razgovara. Priča im o vremenima davnim, kad je u selu najpametniji svećenik i učitelj bio. Oni su priječili ljudski zulum, što nam je od turaka ostao, i zlo neznanja i neukosti iskorjenjivali. Oni su o sadnji drveća učili, o vrijednostima života generacije podučavali. Sad iskorjenjuju krošnje, ni za ptice ne brinu, gdje će gnijezda biti to u kafićima susjednim nije tema.
A možda i ptice treba okljaštriti, podrezati im krila, kljun skratiti, domove im srušiti, možda i one sjenu i vlagu navlače, pa i one opasnost postanu?
Možda treba u programe školske borbu protiv stabala, ptica i Mjeseca uvesti?
I djecu naučiti kako se tog zla treba nastojati što prije riješiti. Spriječiti na vrijeme da sjemenka stablo postane, u Mjesec ne gledati, o njemu crne misli rojiti i smišljati kako ga s neba skinuti, a ptice u beskućnike pretvoriti, stabla im oduzeti, kućice ne napraviti, pa će i one nekud otići. A onda u miru, bez opasnosti, bez sjene kobne, bez lišća jesenskog i ptičje buke, potražiti nove neprijatelje, ta i leptiri su sigurno s nekom opakom namjerom šareni, i mravi su već na putu da štetnici postanu, a tratinčice bi mogle u tko zna što mutirati.
Mjesec, ni srebrn, ni žut, pogled odvraća od onih čija lica ponosom sjaje, i krošnjama kojih više nema, o budućnosti, o nadi, o pticama, o svijetu, varljive sjenke podastire i slutnje tople budi. Jer Mjesec je skitnica, opsjenar noćni, i tko njega sluša, koga on svojim putovima kroz život vodi, taj sumnji nema, i sigurno zna kako će vrijeme sječe proći, kako nema te sjekire i pile, i tog nauma ljudskog, koje vremenom nije ograničeno, a vrijeme se mjesecom broji.KRAJ
Pitomača,2009.
|
