Glas Koncila:Reportaža
napisao:Vlado Čutura
Na području župe živi oko 7500 župljana. Prošle godine i u Pitomači je u maticama zabilježeno više umrlih nego rođenih. Štoviše, umrlo je 36 osoba više nego što je krštenih. Prema statistici, godišnje bude od osamdeset do sto krštenja, dok u posljednje vrijeme u župi bude od 100 do 120. Prema maticama, u prošloj godini vjenčano je 35 parova. Župa ima oko 2200 obitelji. Na području Pitomače sve veći broj je praznih kuća i samačkih domaćinstava.
U đurđevačkom dekanatu u Varaždinskoj biskupiji nalazi se župa sv. Vida u Pitomači. Smještena je u istoimenoj općini u ravničarskom mjestu koje naseljava deset tisuća stanovnika. Na području općine nalazi se više župa, a najveća je pitomačka koja se spominje još 1710. godine. Župna crkva sv. Vida sagrađena je 1783, a obnovljena 1969. Predstavljajući župu sv. Vida u Pitomači, župnik Ivica Puškadija kaže da na području župe živi oko 7500 župljana.
Kao i u većini župa u Hrvatskoj, prošle godine i u Pitomači je u maticama zabilježeno više umrlih nego rođenih. Štoviše, umrlo je 36 osoba više nego što je krštenih. Prema statistici, godišnje bude od osamdeset do sto krštenja, dok u posljednje vrijeme u župi bude od 100 do 120. Prema maticama u prošloj godini vjenčano je 35 parova. Ove godine sakrament potvrde primila su 82 kandidata, a prvopričesnika je bilo 110. Kako ističe župnik Puškadija, župa ima oko 2200 obitelji. Na području Pitomače sve veći broj je praznih kuća i samačkih domaćinstava. Tu su dva doma za umirovljenike i starije, a više je obitelji koje se bave udomljavanjem.
Veliki graditelj s malim iskustvom
Govoreći o socijalnoj, odnosno gospodarskoj slici župe, župnik Puškadija kaže: »Ovo je isključivo poljoprivredni kraj. Prije se puno sadilo duhan, a bila je tu i tvornica namještaja, kao i poljoprivredno dobro. Svi su bili zaposleni, ali privatizacijom sve je to nestalo. Danas se sve temelji na poljoprivredi i trgovini, posebno trgovini tekstilom«, kaže poduzetni župnik Puškadija koji je prije dolaska u Pitomaču službovao u Ivancu i Bednji. Premda s kraćim svećeničkim stažem, vrlo je aktivan kako u pastoralu tako i u graditeljstvu. Štoviše, pod njegovim vodstvom u rujnu prošle godine započeta je gradnja novoga župnog dvora koji je već dovršen. Uz smještaj za svećenike nalaze se i dvorane koje dosada župa nije imala pa se sve odvijalo u crkvenom prostoru. »Imamo glavnu župnu crkvu sv. Vida, zatim tri filijale«, kaže župnik Puškadija. »To su veće filijale koje se nalaze u mjestima: Velika Črešnjevica, Kladare i Otrovanec. Kad su u pitanju redoviti dolasci na misu, kroz godinu na jutarnju misu nedjeljom redovito dolazi oko 300 vjernika, na poldanju do 400, a po filijalama u Kladare i Veliku Črešnjevicu dođe po stotinjak vjernika, a u Otrovanec dolazi redovito oko 200 župljana. I radnim danom dolazi redovito veći broj vjernika na misu, ovisno koja je sezona poslova. Jer, tu je sve vezano uz poljoprivredu. Dobro su posjećene svibanjske i listopadske pobožnosti, zatim četvrtkom klanjanje i pobožnost prvih petaka. Nedjeljom kroz godinu podijeli se oko tristo pričesti«, kaže župnik Puškadija. Kao pastoralac ističe da je najvažnije ostvariti osobni kontakt. »Kad nešto govoriš u crkvi odnosno kad se propovijeda, svatko razumije na svoj način. Nekome propovijedati ili moralizirati, nezahvalno je i teško. Danas nitko ne traži unaprijed savjet. Tek kad nema više izlaza, onda se traži savjet. Nekad je bilo lako dok je obitelj bila na okupu i dok su roditelji imali veliku snagu u odgoju i utjecaj u obitelji i u društvu.« U župi je redovita kateheza za pripravu za sakramente prve pričesti i potvrde.
Mladi traže jednostavnost i pristupačnost
Uz župnika, posebno u radu s mladima ističe se kapelan Ivica Puškadija mlađi. »Redovito imam vjeronauk u školi, i to punu satnicu«, kaže kapelan Puškadija. »Uz redoviti posao u pastoralu tu je još zbor mladih koji je vrlo aktivan, zatim ministranti i druge zajednice koje djeluju u ovoj župi. Svećenik je danas potreban više nego ikada. Nužno je da bude s mladima, da djeluje među njima. Za svakog svećenika važno je biti u kontaktu sa svim vjernicima, posebno s mladima. Danas nema autoriteta i mladi se žele vezati uz svećenika. Zato im je potrebno ponuditi neke modele u kojima mladi vide sebe. Potrebno je da svećenik bude u školi, u društvu. Na taj način nadilazi se razmišljanje ljudi kako svećenik živi negdje na nebu. Svećenik treba biti među narodom, ali mora se razlikovati od naroda po svom životu, po svom svjedočenju svoga poziva. To narod cijeni i poštuje. Čini mi se da danas sve više djeluju male zajednice koje se okupljaju i kroz njih se vidi da Crkva ima što ponuditi. Tu treba dopustiti da mladi mogu naći svoje mjesto u Crkvi. Kao svećenik i vjeroučitelj mogu posvjedočiti da su mladima potrebni razgovori. Oni se vole povjeriti, traže savjet. Nažalost, savjet se traži često prekasno kad ne mogu više izići iz tih svojih problema. Nije potrebno mlade samo okupljati u crkvi. Treba se s njima dužiti, odlaziti među njih a ostati na svećeničkoj razini. Oni traže pristupačnost i jednostavnost. Ponajprije svećenik mora imati svjedočanstvo. Ponekad ni mi nemamo vremena, jer smo zauzeti s puno posla, što nije dobro.«
Zajedništvo za zavidnoj razini
U župi djeluju redovnice služavke Maloga Isusa: s. Ana Čajko Šešerko, s. Stanka Perčić i s. Katarina Penić Sirak. Redovnice su na području župe od 1964. Stanovito vrijeme vodile su brigu o nekoliko starica, zatim su čuvale djecu. Danas dvije redovnice rade u pastoralu, predaju vjeronauk u školi dok jedna vodi brigu o domaćinstvu. Uz s. Anu Čajko Šešerko, koja vodi brigu o katehezi zatim svira i vodi župni zbor, s. Katarina Penić Sirak radi s mladima, predaje vjeronauk u školi i vodi brigu o pjevanju. »Kao članice iste družbe, skupa radimo i dijelimo poslove«, kaže s. Katarina. »Stjecajem okolnosti ja radim i s mladima. Prije je s mladima radio župnik, a kako se njegov opseg posla povećavao, ja sam djelomice preuzela brigu. Isto tako kako su se osipali mladi koji su svirali određena glazbala, ja sam preuzela brigu o sviranju. Kad nam je gitarist otišao na studij, ja sam počela svirati s mladima. Imamo redovite probe subotom prije mise. Pohvalno je što se u župi u pjevanje i zborove uključuju mlađi i stariji. Nema nekih razdvajanja, jer se sve događa u duhu zajedništva. Povremeno se uključuju župljani iz filijale i vidi se da je tu jedna zajednica«, kaže redovnica Penić Sirak.
Mladi teško dolaze do posla Romina Lukačić jedna je od vjeroučiteljica u župi. Na području župe nalazi se jedna osnovna i jedna srednja škola. »Ja radim u osnovnoj školi gdje su dva sata vjeronauka«, kaže vjeroučiteljica Lukačić. »Školu pohađa oko tisuću djece iz više župa. U ovoj školi ima oko sedamsto djece s područja župe. Kao i drugdje danas, najveći problem je komunikacija između djece i roditelja. Često djeca nemaju podrške od roditelja. Isto tako čini mi se da roditelji ne poučavaju svoju djecu u vjeri. Primjerice, ima puno psovke među učenicima i tu se vidi da nema kršćanskog odgoja. K tome, čini mi se da djecu treba jako motivirati da dolaze u crkvu. Nalazimo im neke zadatke kako bismo ih okupirali obvezama, dali im stanovita zaduženja a onda se oni osjećaju važnima. I u našoj sredini problem je što poslije krizme; kao i u drugim župama, gube interes za Crkvu. Nažalost, djeca nisu zainteresirana i sve više prevladava indiferentnost. Ako se treba zauzeti i izdvojiti svoje vrijeme za zajedničko dobro, oni se povuku«, kaže vjeroučiteljica Lukačić.
Vjeroučiteljica u župi je i Ana Marija Mikec. Predaje vjeronauk u Dinjevcu i Kozarevcu. Rođena je Pitomčanka, a pet godina provela je na studiju u Zagrebu. »Kao i drugdje, i u Pitomači mladi izlaze, najčešće u kafiće. Tu ima jedino kafića. Kino ne radi, a nema ni nekih drugih kulturnih sadržaja. To nije velika sredina. Već s trinaest ili četrnaest godina mladi dolaze u disko. Problem je u Pitomači što nema posla za mlade. U posljednje vrijeme počelo se malo izgrađivati. Dosada većina odlazi van jer nema posla. Mnogi koji studiraju ostaju u gradovima gdje studiraju. Štoviše, i oni koji završe srednju školu traže posao izvan mjesta. Najviše ih ide na studij u Zagreb ili Osijek i tamo ostaju. Kad se završi srednja škola, pojedinci znaju čekati dugo posao«, kaže vjeroučiteljica Mikec.
Zajednica bračnih parova Tamara Tržić aktivna je liturgijskim čitanjima, zatim u pjevanju u župnom zboru, sudjeluje u meditacijama. »Ima više redovnih čitača koji vježbaju i koji su aktivno uključeni«, kaže aktivna čitateljica Tržić. »Oni koji studiraju ne mogu tu biti svake nedjelje pa su uključeni u župe gdje se nalaze. Ovi koji su tu dođu prije mise, vježbamo. Svaka tri mjeseca organizira se susret mladih na razini dekanata. Iz naše župe na tim susretima sudjeluje puno mladih. U samoj župi mladi se okupljaju obvezno jednom tjedno. Okupi nas se tridesetak. Vodi nas sestra Katarina.« Među mladima aktivna je i Renata Vlahović koja ističe da generacijski ostane manji broj mladih povezan aktivno s Crkvom. Ima i onih koji često ne idu u crkvu zbog društva, jer ne idu njihove kolege pa ne žele ni oni.
U župi je vrlo aktivna ministrantska služba koja okuplja tridesetak ministranata. Među ministrantima je Filip Jakupec koji pohađa peti razred osnovne škole. »Ministrant sam i svaki dan ministriram«, kaže Jakupec. »Kroz tjedan svaki nas dan ministrira desetak, a nedjeljom je više od dvadeset ministranata na misi. Često nas organizira s. Katarina i radi s nama.«
U župi je vrlo aktivna Ana Vunak. Radi s ministrantima, a aktivna je i među mladima. Koordinatori bračne pitomačke zajednice Branka i Tomo Filipović ističu da zajednica u župi broji tridesetak bračnih parova. »Naša zajednica osnovana je prije devet godina«, ističu koordinatori. »Okupljamo se jednom mjesečno. U župi je aktivno dvadesetak parova. Mi smo zajednica otvorena jedni prema drugima. Istodobno, otvoreni smo prema Bogu i jedan prema drugome. Naša je uzrečica - kako se osjećam. To je osjećaj u danom trenu o kojem treba govoriti. U današnjem društvu ljudi imaju sve manje vremena jedni za druge. Moramo raditi više na sebi i raditi jedan za drugoga.« Filipović kaže da i u Pitomači, koja je veliko selo, ima rastavljenih brakova. »Zajednica bračnih susreta je zajednica ljubavi. Većina nas su i članovi župnoga vijeća, bilo pastoralnog bilo ekonomskog. Problem je što teško u zajednicu ulaze mladi bračni parovi. Ove godine dobili smo samo jedan mladi bračni par. Mnogi parovi to ne žele proći jer misle da oni koji su u zajednici imaju problema. »Ne znači ako smo u zajednici da imamo problema, nego tu smo da bi nam bilo jednostavnije i ljepše. Razmjenjujemo iskustva, govorimo otvoreno o nekim stvarima, iznosimo svoje stavove«, kaže Tomo Filipović.
Solidarni u pomaganju potrebnima Marija Barčan aktivna je u molitvenoj zajednici Krvi Kristove. »U našoj zajednici okuplja se između trideset i četrdeset članova koji se sastaju obvezno jednom mjesečno«, kaže članica zajednice Barčan. »Svi dolazimo sa srcem i oduševljenjem molimo za potrebe naše župe, potrebe cijele Crkve, za duhovna zvanja. Molimo za potrebe hrvatskoga naroda. Redovito se okupljamo, a zanimljivo je da se uključuju i mlađi. Tako naša voditeljica ima 33 godine. Uz to vodim i župni Caritas koji ima osam aktivnih članova. Često potaknemo i druge volontere koji se uključe u rad Caritasa. To je samo uže vijeće koje se okuplja i uvijek je tu na raspolaganju, posebno kad imamo akcije sakupljanja. Primjerice, skupljamo cijelu godinu u škrabicu za potrebne, a jednom godišnje prikupljamo živežne namirnice. Tako smo i u posljednjoj akciji skupili pun kamion i dva kombija namirnica za pučku kuhinju u Varaždinu. U župi redovito imamo do trideset paketa koje podijelimo potrebnima. Uz siromašne nastojimo pomoći obitelji s više djece. Sami sa svojim župnikom organiziramo sve što treba«, kaže voditeljica Caritasa Marija Barčan.
Njezin suprug Mirko Barčan aktivan je u župnom pastoralnom vijeću u Pitomači. Ističe da su vijećnici zastupljeni po ulicama i naseljima mjesta. Njih dvadesetak predstavlja svoja naselja. Vijećnik Barčan kaže da je i u Pitomači komunizam ostavio negativan trag čije se posljedice osjećaju i danas. »Svi se nekako predstavljaju vjernicima, a kad treba nešto odraditi, nije to tako. Nekoć smo imali jaču vjeru. Kod stvaranja države ulazili smo na široka vrata da bi se nakon toga mnogi ohladili. Često mi se čini da se pomalo gubi na duhovnom životu.
Teško je slijediti mladoga župnika
U pastoralnom vijeću je aktivan Josip Ratajec. Sin mu je svećenički kandidat, bogoslov pete godine. Vijećnik Ratajac predstavnik je filijale Kladare s još jednim vijećnikom. »Djelujem u mjestu Kladare gdje smo obnovili kapelicu 2004«, kaže vijećnik Ratajac. »To je danas jedna od najljepših kapelica u okolici. Skupljali smo dragovoljne priloge kako bismo je obnovili i uredili. Tako smo dogovorili da će svatko izdvajati po 500 kuna kroz dvije godine. To su vjernici i učinili, jer znaju da grade sebi. Štoviše, više od 90% mještana iz Kladara odazvalo se svojim dogovorenim prilogom. Za razliku od Kladara, kad smo skupljali za župni dvor, tu je bilo od 10 do 15% župljana. Posebno nas raduje što je župnik mlađi čovjek koji hoće, može i zna raditi. Pun je mladosti, pun ideja i poleta. Štoviše, teško ga je slijediti. Od njega potječu mnoge ideje koje nastojimo zajednički provesti. Dovoljno je napomenuti da je samo za nekoliko mjeseci pod njegovim vodstvom izgrađen župni dvor. Isto tako vrlo je aktivan na pastoralnom području. Okuplja starije, mlađe, širi zajedništvo.«
Fotografije i tekst:Glas Koncila, broj 31 (1728), 5.8.2007.
Zahvaljujem glavnom uredniku Glasa Koncila vlč.Ivanu Mikleniću te tajniku Glasa Koncila Jerku Šišiću na ustupljenom materijalu
Podravske šoderice - trailer
Režiju i scenarij potpisuje Goran Šafarek, kameru Goran Šafarek te koprivnički foto/video dvojac Andrej Bunić i Hrvoje Petrić
Film će biti premijerno emitiran u srijedu, 29. svibnja, 18.30. HTV 2
"Srednje Podunavlje - srce europske divljine".
Režija, scenarij, tekst i najveći dio snimaka: Goran Šafarek
Ne živi čovjek samo od kruha
U spomen Kino klub Slavica i Mirku Laušu (1926.-2005.)
Film snimljen 2004.godine. Ideja i realizacija Zdravko Jakupec.
