Po svojoj visini Bilogora je najmanja, ali prostranstvom jedna od najvećih naših gora. Premda se u geografskom smislu ubraja među humlje, zbog svoga je položaja usred prostrane ravnice prilično uočljiva. Pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok povezujući planine Hrvatskoga zagorja i Požeško gorje. Unutar cestovnog kruga Koprivnica - Virovitica - Đulovac - Grubišno Polje - Bjelovar - Križevci - Koprivnica, proteže se poput bila u dužinu od 80 km. Vrlo je pravilnog reljefa. Njezino jasno izraženo bilo blago se spušta na južnu stranu, a malo strmije na sjevernu stranu. Razvodnica je između savskoga i dravskoga porječja i dijeli bilogorsku Podravinu od Lonjsko-čazmanske zavale. Najviši joj je vrh visok 309 m (po novom premjeru). Planinari su ga nazvali Stankov vrh. Građena je od prakamenja, oko kojeg se nalaze tercijarni slojevi. Na sjevernim padinama stere se širok pojas prapora (tzv. pijesci), stvoren nanosom sjevernih vjetrova. U gori su nađene znatnije naslage lignita i nafte. Za potrebe bušotina između Šandrovca i Maglenče sagrađen je u gori niz cesta. Cijela je površina pokrivena biljnim plaštem Niži su pristranci pod vinogradima, a iznad njih je šuma, pretežno bjelogorična. Po sastavu spada u nizinske hrastove šume. Uz manje komplekse hrasta kitnjaka i graba ima i nešto hrasta lužnjaka, a na sjevernim padinama i bukve. Ime Bilogore odgovara njezinu obliku (bilo), ali je ono vjerojatno nastalo od ikavskog oblika pridjeva bijel (bijela gora, slično kao i Bjelovar).
U "pravom" planinarskom smislu, Bilogora se možda i ne čini toliko atraktivna. No, kada se prođe njenim skrovitim šumama, kada se prošeta njenim mirisnim livadama, između klijeti na njenim obroncima, odakle pogled puca na sve strane, onda se osjeti sva ljepota sklada nepatvorene prirode i vrijednih ljudskih ruku.
Zahvaljujući blizini gradskih naselja, Bilogora je vrlo rano postala područjem planinarskog djelovanja. Tako su već 1924. godine planinari u Bjelovaru osnovali podružnicu HPD-a "Bilo-gora". 1928. osnovana je u Virovitici podružnica HPD-a "Papuk", a 1929. u Koprivnici podružnica HPD-a "Bilo".
IZVOR:HPD-a "Bilogora"
Literatura: dr. Željko Poljak: Hrvatske planine, Golden marketing, Zagreb, 2001. PITOMAČKA BILOGORA
Šume gospodarske jedinice “Pitomačka Bilogora” nalaze se na području Uprave šuma Koprivnica, šumarija Pitomača.
Ukupna površina gospodarske jedinice iznosi 1319,33 ha. Razdijeljena je na 30 odjela sa ukupnom zalihom od 353.503 m3 i god. tečajnim prirastom 11.958 m3.
Gospodarsku jedinicu “PITOMAČKA BILOGORA” čine šume koje su dio bivše imovne općine Đurđevac (odjeli 1-5, te 6 u dijelu, 13-15. 21-30), te državne šume (odjeli 2,3,6 dio, 7-12 i 16-20). Manji dio otkupljen je od privatnih vlasnika i pripojen ovoj gospodarskoj jedinici.
Ukidanjem Vojne krajne, 8. lipnja 1871. god. izdvaja se iz postojećih carskih šuma jedna polovina šuma po vrijednosti na području svake krajiške pukovnije i predaje se pravoužitnicima za podmirenje njihovih potreba ogrijevom (grab). Tako izlučene šume na području jedne pukovnije činile su imovnu općinu. Osnivanjem Đurđevačke imovne općine sa sjedištem u Bjelovaru pod njenu je nadležnost između ostalih potpao i dio šuma današnje gospodarske jedinice “Pitomačka Bilogora”. Šume Đurđevačke imovne općine bile su najvećim dijelom jednodobne, visoke, mješovite sastojine bukve, hrasta i graba koje su se pomlađivale prirodnim putem, oplodnom sječom u tri do pet sjekova. Sječe su se vršile na manjim površinama tzv. sjekoredima, a pomladna razdoblja su bila duga i do 20 godina. U nizinskim predjelima često se provodilo šumsko-poljsko gospodarenje.
Za dio šuma koje su se nalazile pod državnom upravom bio je izrađen Privredni plan za K.upravu u Pitomači još 1933. godine, dok se sa šumama IO Đurđevac gospodarilo po godišnjim drvosječnim prijedlozima. Do 1918. god. državne su šume bile posjed Kr. Ugarskog erara i pod neposrednom upravom Ministarstva poljoprivrede u Budimpešti, a od 1918. god. kao državni šumski posjed pod neposrednom upravom Ministarstva šuma u Beogradu. Osnivanjem Banovine Hrvatske 1939. god. šume postaju “banovinske” bez ikakve ingerencije tadašnje centralne vlade u Beogradu na gospodarenje njima. Na temelju Zakonske odredbe o prestanku IO broj CD VI-2028-2-1941 od 19.11.1941. god. sve šume ove gospodarske jedinice prešle su pod državnu upravu. Nakon II. svjetskog rata na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donijetih prije 06.04.1941. god. i za vrijeme okupacije, donijetog 23.10.1946. god. broj 558 ostale su ove šume i dalje pod upravom države. Općenarodnom imovinom postale su 1947. god. nakon što je Sabor NR Hrvatske donio Zakon o proglašenju imovina zemljišnih i njima sličnih zajednica, te krajiških IO narodnom imovinom od 15.04.1947. god. broj 21.
Na području ove gospodarske jedinice nalazili su se rudnici lignita (odjeli 5,7,11,13 i 18) koji su napušteni u vremenu od 1955. – 1960. god. Sve te bivše rudničke površine pretežno su obrasle bagremom i sada su sastavni dio ove gospodarske jedinice.
U poglavlju “Prikaz dosadašnje organiziranosti šumarstva” detaljnije je prikazana organiziranost šumarstva i gospodarenje šumama ove gospodarske jedinice nakon II. svjetskog rata do danas.
Za ovu gospodarsku jedinicu izrađena je 1959. god. šumskogospodarska osnova s važnošću od 1959. – 1978. god. s tim što je 1968. god. izvršena revizija sa svim mjerenjima taksacijskih elemenata. hrvatske šume
Podravske šoderice - trailer
Režiju i scenarij potpisuje Goran Šafarek, kameru Goran Šafarek te koprivnički foto/video dvojac Andrej Bunić i Hrvoje Petrić
Film će biti premijerno emitiran u srijedu, 29. svibnja, 18.30. HTV 2
"Srednje Podunavlje - srce europske divljine".
Režija, scenarij, tekst i najveći dio snimaka: Goran Šafarek
Ne živi čovjek samo od kruha
U spomen Kino klub Slavica i Mirku Laušu (1926.-2005.)
Film snimljen 2004.godine. Ideja i realizacija Zdravko Jakupec.
