Dusina kod Zenice mjesto je prvog masovnog zločina nad Hrvatima koje je počinila tzv. Armija BiH. 26. siječnja 1993. godine snage 7. muslimanske brigade ili kako se sami vole nazivati "Allahove vojske" počinile su ratni zločin nad 9 osoba hrvatske i jednom osobom srpske nacionalnosti. Civilno stanovništvo iz sela Dusina i Višnjica bilo je zarobljeno u logoru, vojnici HVO-a razoružani, zarobljeni pa strijeljani, a zapovjedniku lokalne postorjbe u mjesnoj zajednici Lašva, Zvonku Rajiću, izvađeno je srce.
Selo Dusina 1993. godine bilo je podijeljeno na muslimanski i hrvatski dio. U selu je bilo 45-50 muslimanskih kuća, dok su u sedam kuća živjeli Hrvati. Mjesto je imalo strateški značaj .
Možda baš zbog ogromnih gubitaka i osvete dijelovi Operativne grupe Lašva ABiH-a pod zapovjedništvom Nehrua Ganića brutalno su krenuli u odlučni napad sa ciljem osvajanja sela. Izolirani, bojovnici HVO su hrabro i odlučno branili svoje obitelji i ognjišta. Nemoćni da savladaju par pušaka 26. siječnja 1993. dijelovi 2. bojne Sedme muslimanske motorizirane brigade, pod zapovjedništvom pukovnika Šerifa Patkovića zvanog Geler, uhićuju 20.-ak civila hrvatske nacionalnosti. Stjeravši ih u gomilu, pod naoružanjem ih sprovode prema rovovima u mjestu Brdo, gdje su se nalazili pripadnici HVO, s ciljem da ih natjeraju na predaju. Nakon što su ovi to i učinili izdvojili su, pobili i izmasakrirali 8 muškaraca. Ubili su i lokalnoga zapovjednika HVO Zvonka Rajića, probivši mu srce.
Ubijeno je 5 članova obitelji Kegelj: Jozini - Draženko (1973.) i Mladen (1969.), Matini – Niko (1938.) i Vinko (1940.) kao i najstariji – Stipo (1931.). Draženko Kegelj i Franjo Rajić su poginuli u borbama sa ABiH. Na ostalih 8 iz Dusine, nakon predaje su se zvjerski iživljavali muslimanski džihad ratnici dokazujući se na najsuroviji način pred braćom mudžahedinima da su dostojni njihove obuke.
Svjedok tok zločina je bio Ivica Kegelj, koji je slučajno izbjegao istu sudbinu, zato što je bio krvav i onesviješten od batina. Istu večer je, zajedno sa još 26 zarobljenih pripadnika HVO prebačen u KP dom u Zenici.
UNPROFOR-ovi promatrači su sve nijemo pratili ali se nisu željeli umiješati. Dapače, oglušili su se na zahtjev HVO i obitelji poginulih da dođu do njihovih tijela razbacanih po Dusini. Tek, poslije 7 dana, 2. veljače im je dopušteno da uđu u opljačkano i popaljeno selo.
Svjedoci tvrde da su pojedina tijela dekapitirana i skupljena u najlonske vreće. Tijela ubijenih Hrvata su pokopana 3. veljače 1993. na groblju Carica u Busovači.
Priča o ubijenom Voji Stanišiću, Srbinu iz Lašve na svoj način je tragična. Vojo (1924.) se sa suprugom Gospovom (1926.) sklonio kod kuma Stipe Kegelja u Dusinu nekoliko mjeseci prije, izbjegavši smrt pred muslimanskim hordama. Bilo je to u vrijeme „čuvene“ ofenzive Džemala Najetovića, kapetana KOS-a koji je, po nalogu svojih pretpostavljenih iz čapljinske vojarne pošao u Zenicu da dolinu Bosne prema Kaknju očisti od Srba, dajući im do znanja da tu oni sa njima nemaju nikakvih planova.
Prema priči člana obitelji Vojo je imao čudan jutarnji ritual. Naime nakon ustajanja prao je noge. I to mu je jutro Gospova pripremila lavor tople vode i otišla skuhati kavu. U tom trenutku na vratima se pojavio susjed Musliman /ime poznato obitelji/ kojeg su Stanišići već poznavali. – Je li gotova kahva komšije, upitao je. Mirno je na poziv sjeo i lagano popio kavu. Kada je bio gotov okrenuo se Voji i rekao: E, sada idemo da te zakoljemo! Uhvatio ga je za ruku i poveo u dvorište, oborio, izvadio nož i zaklao ga kao janje pred užasnutom Gospovom.
Tada su se pridružila i nekolicina drugih, uglavnom sve domaćih Muslimana. Poveli su i Gospovu i pridružili grupi civila i zarobljenih vojnika koja je poslužila Patkoviću kao živi štit. I Gospova je prošla jezivu torturu. Bila je izrezana nožem po cijelom tijelu. I nakon 7 godina, kad je umrla, neke joj rane nisu zacijelile.
Za zločin u Dusini najodgovornijim se smatraju Enver Hadžihasanović i Amir Kubura, zapovjednici 3. korpusa ABiH i 7. muslimanske brigade Armije BiH kao i zapovjednik 2. bojne Sedme muslimanske motorizirane brigade pukovnik Šerif Patković.
Spominjana su i imena: Adem Abaz, zvani Brada, zapovjednik, Edin Hakanović iz Dusine, koji je koristio hrvatske civile kao živi štit zatim Nijaz Helvida, Filda Čago, Bahro Čago, Ahmet Helvida, Kasim Helvida, Omer Helvida, Vehid Subašić, Ekrem Šišić, Fahrudin Delić i Hajrudin Delić.
Do danas je samo, na godinu i pol zatvora, osuđen Edin Hakanović, bivši policajac iz Visokog kojem je dokazana krivnja za ratni zločin protiv civila i zarobljenih pripadnika HVO-a.
Počinitelji Šerif Patković i Vehid Subotić ne samo da nisu kažnjeni nego su i nagrađeni Zlatnim ljiljanom 14. travnja 1993. godine.
siječanj, 2021 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv