Ja sam opasni metereopat. Kad god se promjeni vrijeme, kroz moju kršnu prirodu teška mehanizacija provuče novu dionicu autoceste Zagreb-Split. Nikud mi se ne ide i treba mi neki brzi filmčić da me malo digne pa posuđujem "Matrix Revolutions"
Mala kovrčava spokojno dremucka na mom lijevom ramenu nepogrešivo ulogirana u matrix svojih snova na onoj točki izmedju ključne kosti i brade. Spašava neki svoj Zion. Vjeruje u nekog svog Nea. Dali sam to ja u njenim snovima? Važno je vjerovati! Uporno brojim sve one metalne lignjice no nikako da zaspim. Spasonosni san ne dolazi na oči. Bem ti koja dosada... Koče mi se noge. Trne mi ruka. Vruće mi je pod sklupčanom malom kovrčavom, no barem mogu s vremena na vrijeme presložiti gužvu gaćama. Baš kao i na filmu i tamo se sve sfrkalo i zapetljalo i jedino neko čudo može izvuci i mog Nea iz te situacije. Neka ženska ruka? Jer evo na filmu Trinity odraduje svoj dio posla, a bogami i Niobi preuzima stvar u svoje ruke pokraj ukoćenog niškoristi Morpheusa kome je jedino preostalo - da vjeruje u čuda. Niobi preuzima komande Hammera i fura ga kroz uske tehničke kolone.
- Nisam ni znao da ova kanta to može...- muca zapovjednik Hammera.
Dali ste razmišljali o ljepšem spolu za volanom? Jeste jeste. Znam da jeste. Pun ih je grad. Više neg ikad prije. Tatine kćeri, nečije supruge, zrele žene i mlade djevojke u svojim novim metalnim ljubimcima ili pak starim dobrim peglicma koje su kupile od prve plaće. Izluđuju vas dok stoje na zelenom i nikako da krenu u svoj onoj jutarnjoj gužvetini jer provjeravaju svoju šminku u retrovizoru: Lijepa sam, baš sam lijepa... O da, najljepsa si.., odgovara ogledalo, u cijelom kraljevstvu nema ljepše od tebe.
A vi šaljete po lovce i ljubomorne vještice da je sklone nekud, bilo kud. Kod patuljaka ili u neku zabitu šumu samo da nije tu na cesti. Bacaju vas u očaj kada se prestrojavaju uz očitu Božju pomoć, kada se parkiraju i grebu vam lak vratima ili štosdemferom. Zavidite im kada protutnjaju pokraj vas u nekoj makini. Zavidite što niste na mjestu njihova muškarca. Jedu li u njima sendvice? Kopaju li nos kao i vi? Češkaju li jajca dok voze dajca? Što li slušaju na radiu? Ljube li se u tim autima? Najradije bi potplatili cjelom kanticom meda sve one plišane medvjediće po retrovizorima i kutevima vjetrobranskih stakala da vam odaju koju tajnu. Da vam šapnu broj mobitela.
Vozim se kroz grad i škickam te nježne ruke na volanu. Prstići rade. Shake it, sh-shake it. Shake it like a polaroid picture...hey yaaaaa, hey ya! Čovječe... she's lost in music. Ima oko 24-25 i ponio ju je OutKast. Uh oh, and here we go! Opere me na semaforu i krece u slalom u lijevo bez žmigavca. I uopće me ne vidi !! Gura me s ceste. Tlak mi skače na 180. Trubim. Krečem za njom i prelazim u desnu traku. Zaustavljamo se malo dalje u koloni. Sada sam povrijeđena i razjarena muška svinja. Spuštam staklo. Spušta ga i ona. I taman kada sam iz izloga B za muške šovinisticke svinje na cesti izabrao 'jebotipasmaterkucketinoslijepakotijedaoauto datipasmateri i tebi i njemu', razoružava me njen osmijeh od uha do uha.
Hey ya, djevojko...
Kakav prekrasan dan!
|
