02.06.2004., srijeda
skener žutog tiska
Ja dobio sam, dobio sam skenera na daaar..,
mali skener Fujitsu Fi4220c za svoj rođendaaan…
Skeneruuu, maleeniiii…
Sjećate li se te pjesme u verziji s lutkicom? Kao mali, non stop sam je vrtio na gramofonu slažući pri tom figurice po ploči da se vrte do besvijesti ko na ringišpilu. Moj mali svijet.
Btw, ja i dan danas vjerujem da je zemlja ravna ploča, disk na leđima divovske kornjače…
No u što vi vjerujete? Vjerujete li u djeda mraza? Vjerujete li u dobrog Isuseka ili Svetog Nikolu koji materijaliziraju vaše želje?
Sva sreća da nisam od onih koje su bake i mame učile da se prije spavanja moljakaju nekom spiritualnom autoritetu za ovo ili ono. Postoji vic o Ivici i Marici u kojem mlađi Ivica škica svoju stariju sestru Maricu kroz ključanicu dok ona u kopaoni stoji pred ogledalom, dira se po celom telu i mantra: hoću muškarca... želim muškarca… Drugi dan, kad se predvečer vračao iz škole, imao je što i vidjeti: Maricu i nekog tipa kako se drpaju na klupici u parku. Ivica požuri kući, popne se na šamrlek* pred ogledalom, uhvati se za pimpiča i zavapi: hoću bicikl !!! želim bicikl !!!!
Hehehe, sjećate li se i onog lokalnog fakera Raula iz filma "Jamón, Jamón" (Šunka Šunka) Bigasa Lune, kad je onomad prašio gospođu koja ga je angažirala da zavede Silviu i kad mu je ona, isprobavajući njegove reference, u magnovenju rekla... oh, dobit ćeš sve što hoćeš!!! Reci, što želiš? A on ni pet ni šet, nego... Kawasaki !!! WOOOOOOOOOOO!!!!
Onaj Koheljo veli da ako nešto uistinu i želimo, cijeli ovaj svijet se odmah uroti da to i dobijemo.
No kako protumačiti ovo…
Sjedim danas u uredu kad eto ti na vrata dva tipa. Prozovu me i tutnu pred mene ogromnu kutijetinu, natjeravši me da potpišem primitak. Skener. Kakav vražji skener? Al lijepo piše moja soba, ime i prezime. Nisam stigao ni dovoljno načuditi kadli banu i likovi iz informatičkog servicedeska, zbace me sa stolice i prionu na instalaciju skenera.
Informatičari u velkim firmama, to su vam oni tipovi odsutna pogleda koji nešto stalno mrmljaju sami sa sobom, koji firmom plahutaju potpuno nedodirljivi i nedotaknuti od izvanjskog svijeta, koji prolaze kroz vas kao uopće ne postojite. To su oni likovi koje, kad se sve ruši ili kad vaš PC poharaju nesreće, crvi i virusi, kad vamnajviše trebaju, ne možete nikako dobit. Novovjeki su to shamani i vračevi pogađaći koji kad se i pojave nakon mjecec dana imaju nekoliko opakih spellova, od kojih se mi svi smrznemo jače i od samih windowsa. U stilu... koji je sad kurac? opet si nešt' prčkao, a? jesam ti lijepo reko da ništ ne diraš?
- Pa nismo mi ništ…- branimo se uvijek kolektivno, jer nema kolektivne krivnje- srušilo se samo od sebe…- Onda nas samo uz gnušanje ošinu pogledom, sjednu za PC te nakon što provedu dva sata prtljajući i piljeći u ekran onim svojim tupim pogledom, mrmljajući neke nerazumljive mantre sebi u bradu vele…ništa se sad tu ne može… koja budala ti je to sve instalirala ? Vratit ću se, vele namrgođeni, i nemož ih dobit sljedećih par mjeseci. Tako je to valjda izgledalo i u davna vremena kad su se grčki bogovi pojavljivali među ljudima ljuti zbog bespotrebnog uznemiravanja u nekom lokalnom okršaju oko neke ženske.
I tako… Sve u svemu, isporučili su mi i prištekali skener… Zašto baš meni?
Nisam želio nikakav skener. Nisam želio baš ništa, baš ništa za što bi se itko, a kamoli cijeli svijet urotio da to uistinu dobijem. Hajde dobro, potajice sam želio da proradi moj blog, da ne šteka više, ali od danas ne radi niti cijeli www.blog.hr. Zblokiran skroz naskroz. A skener? Eno ga tamo. Čuči na stolu u tišini i vreba poput neke alienske Gigerove hightech zvjerke. Gleda on mene, gledam i ja njega, al sve onako na distanci. Lampica mu blinka i šalje mi mi subliminalne poruke, mami me da priđem i uključim ga.
Ovaj prokleti skener mi stvarno ne treba. A kad nešto stvarno, ali stvarno trebam npr. disketu, florescentni marker ili kalendar sa Severinom, prođu bar tri mjeseca…jer treba javni natječaj i za jebene spajalice i to minimalno tri ponuđača. Sve ovo sa skenerom me stvarno uznemirilo. Malo sam se i raspitao uokolo, no ubrzo sam došao sam do zida šutnje svud oko mene. Nitko, ama baš nitko ne zna tko ga je, kada i zašto naručio!?!?!?
Promaklo mi je ima li dostavljač u džepu mandure paperback izdanje J.D. Salingera «The Catcher in the Rye» jer to bi nedvojbeno ukazivalo na neku od conspiracy teorija. Čak sam pročitao i sve tjedne horoskope, nije li možda riječ o nekoj konstelaciji koja smrdi na kozmičke dimenzije cijele priče? I evo ga na…U «Nacionalu» piše da me Venera štitila od neugodnog Jupitera, no veli, da mi promjene koje se događaju budu koliko toliko razumne i da upravljam njima, a ne da ih samo nemoćno promatram.
Znači još bi trebao znat i upravljat ovim prokletim strojem, a ne samo ga gledat? No u novom «Globusu» broju piše da se nepovoljnim aspektima pridružuje i čiča Uran te da se ne smijem uzbuđivati radi sitnica i da pazim na živce. Sve me ovo podsjeća na Terry Gilliamov «Brazil», na Kafkine romane…
Đisuskrajst.., gle, evo piše i da Kafka izlazi sljedeći u biblioteci Jutarnjeg.
Ko će da me spasi?
|
|
