hot and powerful


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

rrepetitor@gmail.com
Click here to play Make-A-Word word game, and TRY to score better!

Moja Afrika


Orchestra Baobab

Femi Kuti

Antibalas Afrobeat Orchestra

Angelique Kidjo

Ali Farka Toure

Mali Music

Fela Kuti

Cesaria Evora

Issa Bagayogo

Afro Celt Sound System

Kokolo Ansamble


Linkovi
DAILY
Jahtica
Lara
Siboney
E-kuhinja
Mooshema
Rosemary
RedSandra


WEEKLY
Marisi

MOJBLOG
Makilica
Dr Ubipacijentić
Vanja

PAUZIRAJU:
5 digit disco
Ljuba iz Srbije
Direktor
Shandor
Ateh
Pelagija
Brandnew
Domaćica
Moix
Espadrila
Organizam
Pecista
Mandara

A NA OVE BLOG JOŠ ČEKA:
Harvardlija
Todor
Tetka Joka
Evil Sister
Zoka
Jhumpa Lahiri
Sofija Ranković Jezerce
Koja iz Discipline
Cane iz Partibrejkersa
Srđan Valjarević

14.04.2008., ponedjeljak

Put u Yosemite, deo drugi

Mogu vam reći da sam pomalo rasista pošto nekako zazirem, u stvari baš ne volim, bele amerikance. Posebno muškarce i sa brkovima. I ako su onako malo plavkasti, jao što ne podnosim takve likove, sve se nešto klonim takvih. I njihovih roze žena, isto ni njih ne volim baš. Šta ću, tako je. Najviše volim neke narode koji potiču iz raznih delova Azije a bogme i južne Amerike. Isto sam jako naklonjena raznim narodima iz Afrike. Ali bele (i brkate) US amerikance... omg.

Anyhow, evo me u malom mestu Oakhurst, polu-mrtva od današnjeg pentranja po granitnim stenama (makar i da su u njih uklesane stepenice, to u stvari ume i da oteža penjanje) a eno i slika na flickru. Najjači utisak su mi neke plave ptice. Ostali utisci su ispod slika.

- 08:30 - Skuvali ste ribe, gotovo je (1) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

25.02.2008., ponedjeljak

Oskar 2008, neformalna recenzija

Ima li smisla ne ispratiti ovakav događaj, makar i na blogu koji je već mesecima neaktivan, makar i ako je za jednu kratku reč kao što je 'već' (ili reč) potrebno stotinak udaraca pošto su mesta č, š, č, ž itd zaboravljena, makar i da (oprostićete mi na ovome) se moja zemlja ponovo raspada? Mislim da na to nemam pravo. Mislim da ponekad u životu treba stisnuti zube, ostaviti sve muke i sve lične, pa i nacionalne probleme zbog izvršenja nekog višeg cilja, nekog svetijeg zadatka. Ovo je takav trenutak. Možda to vama ne izgleda tako, ali damnit, ja živim u L.A.-u i ovde jeste tako. I zato ću sada preći na glavne zaključke:

Haljine - onako, whatever. Nisam primetila ništa spektakularno. Mislim, lepe su bile haljine. Moj favorit: Nikol Kidman. Boje - crvena, siva, crna. Uglavnom crvena. (više o modi na ovom blogu)

Voditelj - fino, bilo je smešnih trenutaka ali mhm - onako. Malo mlako.

Trudne žene - prisutnije nego ikad! Jedna nominovana za najbolju gl. žensku ulogu (Cate Blanchett), dve predale nagradu (pomenuta Nikol Kidman i Jessica Alba), jedna pomenuta ali ne i prisutna (Angelina Jollie).

Gay trenutak - vojnik iz Iraka koji je pročitao prvu nominaciju za dokumentarac.

Izjava večeri - Hollywood was built on Europeans, Tilda Swinton, (a.k.a. the alien).

Indirektna izjava večeri - Kosovo je Srbija, Javier Bardem. Izgovoreno: '[Oscar] es por Espana', Španija nije priznala nezavisno Kosovo, logično sledi da je u stvari rečeno Kosovo je Srbija. Ne morate da mi verujete, ali tako je.

Filmovi za koje sam saznala zato što sam gledala Oskara i htela bih da ih gledam - Persepolis, neki crno-beli crtani film. No Country for Old Men, braća Koen, plus proglašen za najbolji. There Will Be Blood, zato što je D.D. Lewis najbolji super frajer svih vremena još od Poslednjeg mohikanca i Sobe s pogledom. Michael Clayton, zbog Džordža (Hilari) Klunija, koji je što se mene tiče nikakav frajer, ali je baš simpa lik. Juno, Elizabeth, La Vie En Rose i The Golden Compass, zati što izgledaju zanimljivo.

Filmovi koji su nominovani a ja ih već gledala: Into The Wild (whatever), Charlie Willson's War (whatever), Ratatouille, (whatever), The Diving Bell And The Butterfly (nije loš), Away From Her (nije loš) i Sicko (depressing).

To su vam glavni momenti sa ove, osamdesete dodele Oskara kako ih vidim ja, veliki ljubitelj filmova i totalna neznalica.

Hugs and kisses!

- 07:17 - Skuvali ste ribe, gotovo je (17) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

08.02.2008., petak

Too Funny to Pass!


Vozim se ja tako, i vidim reklamu za Virgin letove: Leave Disgruntled, Arrive Gruntled.

Hihihi!

- 07:14 - Skuvali ste ribe, gotovo je (0) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

22.11.2007., četvrtak

Uoči Dana zahvalnosti


I tako sam ja najozbiljnije zamišljala da ću da spremam pitu i kiflice za sutrašnji put dok se nisam mrtva umorna vratila s posla i shvatila nekoliko stvari:

- 2007. je i ja živim u Americi. To znači da sve može da se kupi u radnji i da će verovatno biti bolje nego bilo šta što ja smućkam. Osim plazma torte, naravno.

- Ako ličim na majku u licu i glavi, ne znači da treba tako i da se ponašam ponajviše zato što ja takve kiflice kakve pravi moja mama ne mogu proizvesti sve i da se prethodno pomolim Bogu i svim svetim. Pri tom, ja ni nemam decu, što da se mučim?

- Kad se Englezi ne plasiraju za nešto u fudbalu, ispadne opasna tragedija i usledi mnogo raznih analiza. Ovo sam shvatila isto kad sam došla s posla pa stavljam na spisak iako nema veze sa prve dve stavke. To, a i lepo je shvatiti tri stvari umesto dve. Dokazano radi. Ako nekog nešto treba da naučite, uvek idite na tri poente. Ili dve. Ali nikako četiri ili više, nema smisla.

Danas je Aranđelovdan po srpskom pravoslavnom kalendaru a takođe šesta godišnjica mog boravka u simpatičnom Los Anđelesu i, ako sam dosad imala nekih dilema, danas više nemam: dolazak ovde je samo napravio veliku pometnju i haos u životu mome a i još nekih ljudi, bio je posledica nepromišljene, bandoglave odluke, i mogu sad samo da se slikam za uspomenu pošto sam tako majstorski zeznula stvar. Ali šta je tu je, nije sve tako crno, sutra ujutro pravac Yosemite a potom i San Francisko (omg, omg, kako me sama ta misao usrećuje), bez kiflica i domaće pite ali sa nekim sendvičima koje odoh sad da napravim na brzinu. Imam neke super fensi plastične kutije za sendviče sa nekim zelenoplavim gelom po dnu, pa se to sve gurne u zamrzivač i onda ta činija-kutija bude hladna kao mini frižider. To je neka napredna tehnologija.

Dakle danas je Aranđelovdan, sutra Dan zahvalnosti, a prekosutra Crni petak. To je dan kad se u Americi najviše kupuje. Radnje se otvaraju u 4 sata ujutro. Pročitajte to još jednom - 4 sata ujutro as in pre zore, pre nego što svane. Black Friday. Dan koji pokazjue kako stvari stoje u zemlji i koliko će se robe prodati. Mnogo važno. Make it or break it za trgovinsku branšu. Ja ću za to vreme odmeravati džinovske sekvoje. Slikaću ih. Sa sobom nosim torbu prepunu kojekakvih neophodnih kozmetičkih proizvoda, foto aparat i kompjuter. Meni kuća ne treba.

Ta-ta.


- 08:24 - Skuvali ste ribe, gotovo je (9) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

17.11.2007., subota

Speedminton. O-mg


To vam je moj novi najomiljeniji sport. Kao badminton samo sa reketima kao za tenis, ali manjim i lakšim, i sa 'lopticom', znate onom raketicom, koja... svetli u mraku! Verujete li vi to? Ima štapić koji se prvo onako kao prelomi po sredini dok nešto ne kvrcne pa se po njemu razlije neon (?), onda se taj štapić (malo zagleda i malo mu se divi) gurne u prorez na 'loptici' i ona svetli pa može da se igra u mraku! Savršen kardio a da za promenu nije smrtno dosadno.

Inače, ta 'loptica' se na engelskom kaže shuttlecock ali pošto to Amerikancima izgleda zvuči bezobrazno u mom kompletu za spidminton se zove 'speeder'. Može da se kaže i samo shuttle ili birdie. A kako se kaže na srpskom/hrvatskom nemam pojma. Ja sam to zvala raketica.

Spidminton je zakon. Uvek nešto kao hoću da vežbam, idem na trčanje, ovo-ono, sve da bih mogla na miru da jedem nutelu koliko hoću a da me posle ne grize savest, ali ništa mi nije išlo iz razloga što mi je uglavnom mnogo dosadno dok 'vežbam' i baš ne volim da se tresem i pomeram ili nedajbože znojim. Ali spidminton volim. I nutelu volim. Da li je mojim problemima došao kraj? Hoće li se smanjiti moje butine? Omg, jedva čekam nastavak!

Kad smo već kod hrane, probala sam, kolač od bundeve, tzv. pumpkin pie, nije loš. Samo sam probala u nekoj radnji gde su delili male komadiće, onako, okej je. Takođe sam se zatekla u nekoj čudnoj radnjici koja se zove Taškent i u kojoj niko, ama baš niko, ne govori engleski, a ima neke razne hrane, uglavnom fenomenalne.

Baš sam srećna! Zbog spidmintona. Stvari koje svetle u mraku su po pravilu zanimljive. I čine čoveka srećnim. Moje skromno mišljenje.

- 07:47 - Skuvali ste ribe, gotovo je (17) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

07.11.2007., srijeda

Seko, ćao!


Moj najnoviji omiljeni šou je Dancing With The Stars, a kako radim preko puta CBS studija (gde se DWTS snima, za vas jade daleko od Holivuda) tako su mi neki od densera klijenti. Tj. ne neki već samo jedna plesačica a i ona je već eliminisana, ali ipak, smatram to novim uzletiom u karijeri.

Ovo pišem samo da udovoljim seki koja voli da vidi novi post na mom blogu. Seka je nekad imala zanimljiv pogled na engleski jezik a posebno čari i misterije spelovanja odnosno izgovora nekih reči. Sad stvari stoje mnogo bolje a i kome je još stalo do formalnosti i dosadnog jezičkog čistunstva, posebno u jednoj šarolikoj, multikulturalnoj sredini (oh multikulturalno, kakva reč, kakav monsturm!) kakva je npr. L.A. Par example, piše mi neko rođen ovde, išao u škole i sve: "I love it here, people are great, my new place is great (all be it expensive)..." Živi čovek u prošlosti. A tek formular ostavljen na mom stolu, pod 'job position' piše vidio addadar. Imate li predstavu šta je addadar? Plod ukrajinske maštovitosti, eto šta. A sasvim u skladu sa jezikom u kom je king nekad bio cyning.

Eto umorih se a nisam ni pomenula predstojeći put (destination Yosemite!), štrajk pisaca (holivudskih, ne pravih), najnoviji blam u vidu nice-to-meet-you-we-already-met-twice ni još mnogo toga. Oh well, drugi put. Ta-ta.

- 06:40 - Skuvali ste ribe, gotovo je (14) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

13.10.2007., subota

Usput


Omg. Film Čelične magnolije je najtužniji film svih vremena! 'Open your eyes Shelby, open your eyes...' Tužno.

Drugi najtužniji je La vita e bela.

- 06:14 - Skuvali ste ribe, gotovo je (6) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

12.10.2007., petak

A uz sve to gledam iste epizode Friends i SATC po više (desetina) puta

Ovako ja: uzimam kompjuter, otvaram dva prozora, Explorer i Firefox, u oba po nekoliko onih 'tabs'.
Krećem od pošte, par blogova, onda vesti jedne, druge, pa dnevne novine, nedeljnik dana, wiki koja se za par minuta upetostruči, google i youtube.

Dok tako sedim sa kompjuterom na krilima (i jastuku) i pažljivo čitam sve to gore pobrojano, uzimam daljinski (čujete li dijabolični smeh?) i okrećem krug. Prvo svi omiljeni kanali u memoriji. Onda probrani omiljeni kanali. Onda se zaustavljam na tri, četiri, pet. Obično su to Nat Geo, film već viđen (npr. Pretty Woman da vidim L.A. iz prošlosti), film koji do sad nisam gledala, i E kanal, ili Food, ili Home improvements, ili jedan od onih 'smešnih', ili Bravo, ili CNN, ili neki lokalni. Gledam dok se ne pojave reklame, onda momentalno, kao da mi život zavisi od toga, menjam kanal i idem dalje. Ako mi se program baš sviđa, npr. epizoda More Crap Southparka, pazim da se vratim kad se reklame završe. Problem nastaje kad se reklame zadese u isto vreme na svih pet kanala što je češće nego što biste mislili. To omogućava likovima koji na tim kanalima rade zarade od po $17000 nedeljno, nedeljno! (actual zarada jednog što radi u CBS-u preko puta moje banke, ne pratim CBS).

Jedan kanal koji može da zameni pet ostalih je Current TV. To je Google televizija. Prikazuju kratke ali slatke priloge iz celog sveta koje šalju gledaoci, ali ne neki random, već uglavnom američki expat studenti, neafirmisani novinari i reporteri. To zovu VC2 (na kvadrat) što je skraćenica za Viewer Created Content. Između priloga se pojavljuju neki lepi ljudi raznih boja i nacionalnosti koji uopšte ne liče na likove sa tradicionalnih televizija i koji sede u prostoru koji izgleda kao cross između minimalno nameštene dnevne sobe i kluba sa velikim staklenim zidom kroz koji se vide (mislim) holivudska brda minus znak i koji kažu ponešto pametno u vidu najave sledećeg priloga.

Meni tako odgovara. Ranije je bilo problema dok nisam naučila da odbacujem nepotrebno i vršim kakvu-takvu selekciju, ali sad sam ok. Isto mi je odgovaralo dok sam imala dva, upravo tri posla. Prvi pre podne, drugi popodne, prvi na drugi način uveče, ovo sad sa jednim jedinim ne volim. Posebno što ne dobijam $17000 nedeljno, NEDELJNO.

Sad vas ostavljam da guglujete Current TV. A možda i pogledate More Crap na youtube. It's there. It's waiting for you. You know you want it... Ja idem u krevet, čitam neku zanimljivu knjigu. Zove se A Tour Through The Whole Island of Great Britain, napisao Daniel Defoe.

Dodatak: Predsednik Current TV je Al Gor.


- 09:01 - Skuvali ste ribe, gotovo je (9) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

03.09.2007., ponedjeljak

Kraj posta je mnogo odvratniji od početka


Pojavile se bubašvabe u kuhinji!

Nisu baš prave pošto su omanje i braon a ne velike i crne ali su svejedno gadne. Uočene su par dana posle Sibonijevog posta o jednoj "debeloj masnoj" zbog kojeg su me putevi interneta odveli na neke zanimljive sajtove koji se svi bave načinima borbe protiv bš do potpunog uništenja.

Ta je borba uzaludna, jasno, ali iz moje kuhinje će nestati, verovatno silom i pomoću borne kiseline u prahu. (ako kiselina ne može da bude u prahu, onda šta god da je boric powder). Specijalan bonus fun je temeljno pranje i čišćenje svega u kuhinji, to je uvek interesantno.

I još kad smo kod prirode, sećate se bugenvilije, one nazovi biljke sa moje terase? E pa ta je doživela takav preporod da niko ne veruje da je u pitanju jedna te ista cvećka. Ona prosto buja, širi grane na sve strane, izgleda kao da ima ruke, ima i cvetove, kao i svaka prava Bugi iz Kalifornije i voli da se upetlja u obližnji fikus, nekako ka njemu gravitira. Verujem da je sve zbog moje pažnje i brige. Ljubav pobeđuje sve!

Od ostalih vesti ima to da kod mene traje dugi vikend. Ovde je danas Labor Day i od sutra ne može više da se nosi belo, tako kaže Serial Mom ili ode glava. Vikend ne provodim na plaži u Meksiku kao što je bio neki kao nazovi plan već u kući gledajući US open. Uvek ima nešto zanimljivo da se vidi i čuje, danas npr. ovo: jedna od takmičarki se pred kraj meča požali sudiji na publiku koja stalno ulazi, izlazi, šeta od terena do terena, remete joj koncentraciju, nisam baš razumela kako, valjda su bili glasni. Na to se komentator potrudi da objasni da su to 'paying customers' pa imaju pravo da šetaju ako samo hoće a da ona ne bi trebalo da se buni. Jer, they paid. A i tako pobeđuje, meč skoro da je završen.

Shvatate li vi to? Paying customers, čega se on setio! Amerika je toliko bezveze da je to neopisivo. Oprostila bih im i pretesne cevi zbog kojih je fenomen zapušenog toaleta svakodnevna pojava, ali paying customers ne mogu. Volela bih da znam da li se to dešava i još ponegde ili samo u US of A, da je sve fer u ljubavi i ratu za nove customers. Customer nije samo uvek u pravu, customer je BOG. Kako se to dogodilo? Je l zbog kapitalizma? Misliću o tome kad sledeći put budem provodila svojih pola sata povlačeći vodu i čekajući da smeđi sadržaj ode. Već jednom.

- 07:48 - Skuvali ste ribe, gotovo je (13) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

25.07.2007., srijeda

Poslednji deo


Leta 2001, pročitala sam prve tri Hari Poter knjige. Onda sam izdržala celih pet dana pre nego što sam kupila i četvrtu u nameri da je sačuvam za predstojeće putovanje na sever Afrike ali sam je tamo već čitala po drugi put. Onda sam i stigla u Ameriku i ponovo pročitala sve četiri knjige zato što je to bio idealan beg od stvarnosti. Onda sam sledeći nastavak čekala dve godine. Pa još dve godine za šesti deo. A danas mi je stigla poslednja. Upravo sam pročitala prvu stranu i ne smem dalje! Plašim se da ću je pročitati prebrzo, ne bih to htela. Još sam samo jednu knjigu tako bez daha čitala - Male žene L. M. Alkot. Bilo je još knjiga koje su čitane za noć na užas i brigu mojih roditelja. Ali baš nijedna nije kao Hari Poter.

Odoh da uživam.

- 08:37 - Skuvali ste ribe, gotovo je (12) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

04.07.2007., srijeda

Just stop


Obožavam trešnje!
Volim i maline. Maline su mi possibly omiljeno voće. Ipak, samo trešnje ne mogu da iskuliram i kad jednom krenem ne mogu da se zaustavim. To vam je zato što sam ja takve, ovisničke prirode. Zato sam dugo pušila. Srećom, prestala sam. Pušenje je veliki problem. A tako besmislena radnja. Skroz besmislena. Ali duvanska industrija već nije tako besmislena. Profitabilna je isto koliko i naftna industrija*. Pomislite samo, smotuljci biljke uvijeni u papir, pa se to zapali, pa u usta, pa puši, a ono te truje, talože se kancerogene materije, stvaraju se neke grozne naslage i onda umreš. Umireš garantovano i to od neke gadne i odvratne bolesti. Od raka. Od pušačke noge. Od tumora na grlu ili u usnoj duplji. Ili svega ovoga zajedno...

Imam jednog druga koji je prestao da puši a onda ponovo počeo. Imam i muža, isti slučaj. Imam i jednu drugaricu, same problem. To je prosto neverovatno koliko već traje ta smrtonosna navika. Od kad već ljudi puše a to ih ubija, koliko to već traje... A skroz nepotrebno.

A nije baš TOLIKO teško prestati. Samo ne pališ. Ozbiljno, samo ne pališ. Eto, probaj i sam(a). Zato što je njesra pušiti.


*Ovo nije neki baš naročito validan podatak, u stvari to samo ja nešto nagađam ali sigurno nisam daleko od istine.




- 08:02 - Skuvali ste ribe, gotovo je (14) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

22.06.2007., petak

Vegas

Vegas je grozan. Ja sam hronično umorna, neispavana i nemam vremena tako da ću vas umesto priče uputiti na fliker a ovde ću izneti samo nekoliko razloga zbog kojih nikad nemojte otići u glupi Vegas:

1) VRUĆINA! Tamo je užasno vruće. Neko bi rekao da se to možda da očekivati pošto je Vegas na ivici pustinje, ali ko još misli o tome kad se sprema na put za Vegas? Ko uopšte misli pre puta u Vegas?

2) Kasina. Svuda i na svakom koraku. Da, da, da, znam, znam, znam. Vegas, šta sam drugo očekivala.

3) Glupi, debeli, pijani Amerikanci. Po vrućini. Dok lupaju po poker aparatima. AAAAAAAAAGGH!

4) Pokvarena kola. Za moja pokvarena kola koja sam morala da ostavim u glupom Vegasu krivim vrućinu. I taman kad sam se zaklinjala da nikad više tamo neću doći, kola su se pokvarila i ja sam već u utorak morala da se vraćam u Vegas i rešavam taj problem.

I tako. Malo sam nervozna. Nervira me ovaj glupi laptop zato što nema miš. Tj. nervira me što sam izgubila ono što se utakne u komp za bežični miš. Ali Vegas je stvarno mnogo odvratan, nemojte da da otpisujete ove reči na moje neurotično raspoloženje, stvarno je buđavo mesto. Mada, to u utorak, kad sam otišla po drugi put i uspešno prodala pokvareni auto, tad mi i nije bilo tako loše. A i vožnja do tamo je ok. Osim kad auto proključa, naravno.

Good news je predstojeća kupovina novih kola. Jupi!

...

O ne! Upravo sam shvatila da je danas bio najduži dan u godini a ja sam ga propustila! Sad sam baš besna! Zašto, zašto? Sad će biti mrak, o ne, ne, ne! Kako je to grozno, čim počne leto, eto zime. Tuga.

- 07:04 - Skuvali ste ribe, gotovo je (13) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

28.05.2007., ponedjeljak

Putopis


Kalifornija je stvarno fenomenalna. To sam danas shvatila (mada ne po prvi put) dok smo se automobilom peli uz neka brda sa ciljem da stignemo u Solveng, a okolo se prostirali sve lepši i lepši prizori: od mirišljavog rastinja zbog kojeg sve podseća na mediteran, fenomenalnog pogleda na okean (koji nesrećan uvek muku muči sa tim 'marine' slojem izmaglice i groze), do iznenadnog ukazivanja nekakve plave vode tj. jezera, a potom i vinograda. O pticama, divljim cvetićima, čudnom drveću sa kojeg nešto zelenkasto visi kao zavesa da i ne govorim.

Ne biste verovali. To jezero se samo na jednom ukazalo. Brže-bolje rešimo da skrenemo (Bobi i ja) s puta da bismo eventualno šljapnuli po vodi, čak nam ne zasmeta ni naplaćivanje ulaza (6$), ali se ispostavilo da je jezero bilo zauzeto. Tako lepo, bilo mnogo ljudi koji su ušli pre nas, ne može da se stvara gužva. Pa čije je jezero? County of Santa Barbara. I ne može da se gleda? Ne.

Malo sam se nervirala ali sam onda razmislila i rešila da je to ok. Što da se stvara gužva, nije u redu. And also, ko kaže da mora na glavni ulaz? Malo dalje uz put moglo je sasvim lepo da se gleda u jezero (free of charge) a i da se pipne voda. Istina, to je zahtevalo malo avanturističkog duha i silaženje niz strmu stazu i provlačenje kroz bodljikavu žicu, ali sve je to neko pre nas (a i posle) već radio.

(Posle se još ispostavilo da je jezero u stvari rezervoar vode za piće. Plivanje strogo zabranjeno ali ćete googlovanjem naći slike raznih - dlakavih, mind you - kućnih ljubimaca kako se praćakaju u vodi. Oh well.)

Posle jezera (i mini indijanskog rezervata sa obaveznim kasinom), Solveng. To vam je kao neka varošica koju su osnovali Danci. U Kaliforniji. Potpuno ludilo, naravno. Eno slika na flikeru, ko voli.

P.S. Kako je dobro kad vikend traje tri dana!


- 06:45 - Skuvali ste ribe, gotovo je (27) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

08.05.2007., utorak

Slike

Umesto nekoliko slika sa terase imam jednu i ta je na flickr-u, ali zato imam nekoliko iz arboretuma LA county-ja na istom mestu. Slike su od nedelje.

- 09:52 - Skuvali ste ribe, gotovo je (5) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

28.04.2007., subota

Izjava

Izjavljujem da je Bjork moja omiljena umetnica i pevačica. To večeras, dok je slušam kako nastupa u pustinji, a ne znam šta će biti sutra.

Planiram da vam uskoro prikažem nekoliko slika sa moje terase, bićete neobično iznenađeni.

- 08:22 - Skuvali ste ribe, gotovo je (13) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

16.04.2007., ponedjeljak

Baštovanka

Nađem se danas u rasadniku gde sam kupovala cveće za svoj balkon. Kupila sam neke crvene karanfiliće (divlje, tj. 'divlje') i neke kadife. Moguće je da to uopšte nisu kadife ali izgledaju baš kao što kadifa zvuči tako da sam prilično sigurna da je to to. Takođe sam kupila još jedan mali ruzmarin budući da se ta junačka biljka pokazala otpornom na sve i jedina je preživela iz prošle postavke cveća na balkonu. U stvari, i jadna bugenvilija je formalno još živa ali budući da za skoro godinu dana nije porasla niti jedan milimetar, ne računam je baš. A to što se ta bugenvilija tako ponaša posebno mi ide na živce zato što na pola metra od te moje jade raste jedna divlja koja cveta i buja i preti da mi prodre u stan. Što je lepo, jeste, ali opet... Niko je ne pazi i ne dodaje joj nikakve specijalne hranjive materije spravljene posebno baš za bugenvilije i ona opet cveta neprestano, u inat ovoj mojoj u saksiji. Da, saksija je velika i da, zalivam je kako treba.

Takođe sam kupila i jasmin, rešila sam da mu dam još jednu šansu. Kupila sam malo drugačiju vrstu za koju piše da raste kao puzavica i lepo miriše.

Dok sam tako birkala cveće i zemlju u tom (japanskom) rasadniku, primetim kod prozora gde se nalazi kasa neke providne kutijice sa nekim bubicama unutra. Približim se i vidim bubamare. Puna ih kutija, onako mile jedna preko druge i jedu nešto belo. Kad sam bila mala, bubamara mi je bila strašno zanimljiva i nije mogla da se vidi baš svaki dan, čak ni leti. A ovde, puna kutija. Gde li su ih samo nakupili, pitala sam se tako, a onda vidim i cenu, $7.99. Omg, pomislim, pa ove bubamare su na prodaju! Zar to nije prosto neverovatno da se bubamare prodaju? Prosto neverovatno! Za vaš vrt, bubamare, jeftino. Prosto ne znam šta da mislim o tome. Možda to samo ovde u Americi? Ali zašto, zašto?

Zbunjena sam.


Hm. Posle malo pretragde po internetu, ispostavilo se da je moja kadifa u stvari božur. Or not. Moram se raspitati.


Posle još malo pretrage: kako ih kupiti a onda i oraspoložiti, ako su malo nervozne...

LUDILO!

- 08:25 - Skuvali ste ribe, gotovo je (13) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

05.04.2007., četvrtak

hihihi





You Are Super Spicy



You're a little bit crazy, a little bit naughty, and a whole lot of sexy.

You go beyond hot - you set people's senses on fire!






Your Power Level is: 84%



You have all the tools you need to be a success - both professionally and personally.

You'll probably go beyond reaching your goals. You'll change the world (at least a little).


- 06:23 - Skuvali ste ribe, gotovo je (14) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

29.03.2007., četvrtak

Just my luck


Stupid Nole ('AJDEEEEE NOOOOOLEEEE') pobeđuje Nadala u Majamiju as we speak. A nije mogao u Indian Wellsu.

Pih.

Je l' znate svi za ovaj sajt? Vrlo zanimljivo, za lingviste i uopšte. Evo slučajnog uzorka:

White teen: You've got a fat ass.
Black teen: Well, your ass has a stupid, scrawny bitch stuck to it.

--Times Square

Queer: There's no such thing as gay and straight. I think of it more in terms of what people will let me do to them.

--101st & Broadway

Queer: She is so annoying. I'm like, 'I'll pay for your coffin, just die already!'

--E train

Meantime, Nole pobedio.


- 04:43 - Skuvali ste ribe, gotovo je (10) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

28.03.2007., srijeda

Classified


BLOG Expert

MANAGEMENT
San Jose, Costa Rica

A start up U.S. Co. in Costa Rica is looking
for someone to take a top position in a
start-up blogging company.
For resumes and info visit
Weblogsaraeus

Oglas objavljen u LA Timesu.

A to je samo početak. Prema jednom liku koji je kao neka faca ili bivša faca za obrazovanje, deset najtraženijih poslova u 2010 nisu uopšte postojali 2004. Apparently.

A da li to mene brine ili čak zanima? Ne. Vratila sam se u rane osamdesete. Prisećam se i prisećam. Sva sila simbola tog vremena me je nekako spopala i malo fali da ne počnem da crtam petokrake i zastave. Nije pomogao ovaj Ubipacijentićev link sa sve prigodnom muzikom. A prisećam se i bombardovanja pošto je ovih dana godišnjica. Kako to da neki realno odvratni trenuci u mojoj glavi imaju neku romansiranu, 'eh kad se setim' dimenziju? Do te mere da me prosto neka seta obuzme? Da li je moguće da je to samo zato što su oni takvi ipak moje uspomene?

Weird.

- 06:15 - Skuvali ste ribe, gotovo je (9) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

20.03.2007., utorak

Weekend getaway


Delom u borbi protiv kolotečine i depresije, a delom zbog podrške sunarodniku, vazda patriotizmom obuzeti Bobi nam je organizovao put u Indian Wells. Tamo smo gledali tenis.

Nije loše s vremena na vreme otići i uživo gledati neki oveći sportski događaj. Ja sam bila na takva dva: jednom sam gledala Lejkerse protiv Čikago Bulsa u Stejpls centru a drugi put taj tenis pre neki dan. Oba puta sam bila fascinirana prostorom u kome se događaj održava i oba puta sam se pitala kako neko radi čitav život i ništa a neko pika loptu sat-dva i zaradi milione. To je meni velika misterija. U stvari, ne misterija, više nepravda. U stvari nije ni nepravda, više kao neka greška u postavci. Ali dobro, ima takvih grešaka isuviše na ovoj planeti, ne vredi se oko toga preterano uzbuđivati.

Tokom meča, primetila sam nekoliko stvari:

- teren je bio baš lep, ljubičast. Nisam nikad pre videla tako lep teren.
- Bobi mi je skrenuo pažnju na takmičara-neprijatelja, igrača br. 2 na svetu, i njegovu nesrećnu naviku da stalno nešto prčka po sopstvenoj pozadini. Onako kao da nešto odatle izvlači. Šorc npr, ili gaće.
- Navijače.

O navijačima moram posebno. U vreme kad sam ja pratila tj. gledala tenis, glavna faca je bio Boris Beker, a još su se od imena pojavljivali i Ivan Lendl, Stefan Edberg i tako još neki. Tad je publika bila fensi i navijanje nije postojalo. Možda i jeste, ali se nije čulo. Sad stvari stoje drugačije, glavna fora je urliknuti s vremena na vreme. Navijači lika iz Španije su urlali RAFAAAA ili OTRAAAAA ili RAFAAAAA OTRAAAA ili malo složenije OTRAAAA VEZ RAFAAAAA a 'naši' su urlali 'NOOOOOLEEEEEE' ili 'AJDE NOOOOOLEEEE' ili 'SRBIJA SRBIJA SRBIJA'.

RAFAAAA-ovi na to nisu umeli da uzvrate. Noletov tim se tek onda okuražio i počeo da peva neke gej pesmice, izjave muške ljubavi i tako to. Rafa-ovi su spremno uzvratili sa 'FAKA LO RAFA' što bi moglo značiti ko zna šta.

Tako je bilo. Videlo se lepo da je nekima u publici, naročito onima u najdaljim redovima, baš stalo da jedan od dečaka od jedva 20-tak godina osvoji to pola miliona dolara. To su te čiste, neiskvarene emocije.

Vreme je bilo lepo i sunčano. Bilo je čak i prilično vruće. Srećom, bilo je dosta palmi. Nije ni čudo što se mesto zove Palm Desert.

Sličica:

Image Hosted by ImageShack.us

Jeste li nekad videli lepši teren? Didn't think so!



- 07:29 - Skuvali ste ribe, gotovo je (16) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

14.03.2007., srijeda

Depra, opet


Ovako, nešto sa mnom nije u redu. Vrlo sam lošeg raspoloženja, tj. ne znam ni da li više pričam o raspoloženju ili o stanju. Onako, ništa mi se ne radi, sve mi je bezveze. Sve mi je dosadno. Često mi se plače bez razloga. Ne vidim da bilo šta ima smisla u životu, baš bilo šta. Sve je počelo na tom aerodromu, ali nije u redu da još uvek traje.

Išla sam u japanski market, nije pomoglo.

Napravila sam sebi i šejk od banane i čokoladnog (sojinog) mleka, ništa.

Ništa, ništa, ništa.

Broj ljudi koji mi savetuju da što pre rodim dete se proširio i za kozmetičarku iz Litvanije (kao da nije dovoljno što mi nanosi vruć vosak na najosetljivije delove tela i onda čupa, čupa, čupa j*bem ti brasilian, kako se već jednom ne naviknem?) što me nekako baš bedači.

Baš, baš.

Meni su bebe slatke, sve je to ok, ali nekako nisam raspoložena i neću, ne mogu. Ne. Mogu.

TO EVIL SISTER: mala, drži jezik za zubima. Nemoj da sekiraš majku i da joj čitaš nešto odavde, uplašiće se kad ukapira šta je brasilian.

- 00:15 - Skuvali ste ribe, gotovo je (17) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

06.03.2007., utorak

Kad sam malo došla sebi, sela sam i napisala post


Baš sam se bila ubedačila, nisam mogla samu sebe da prepoznam. Pala sam u bedak na aerodromu gde su mi suze lile na sve strane a izašla sam iz tog bedaka večeras, malo pre, dok sam se motala po japanskom marketu. Reći ću vam, volim japanske markete. Obožavam sve one minijaturne stvarčice precizno zapakovane u neko ludo pakovanje, volim ona čudna pića sa etiketama na japanskom, volim nacrtane likove tipa Hello Kitty (Hello Kitty! Ima li nešto slađe?), volim male keramičke posudice, posebno kad je po njima iscrtan trešnjin cvet, i rado bih išla u Japan.

Baš bih išla u Japan! Ili u Hong Kong, ili Singapur, ili tako nešto, mada ipak ponajviše Japan. Otišla bih da vidim Fudži. I u neki karaoke bar bih otišla. Sigurno bi mi bilo kao u onom super filmu Lost in Translation (koji super film)...

Back to bedak: primetila sam da sam se tako uživela u to svoje depresivno stanje da nisam ni htela iz njega da izađem. Tako sam nekako inertna, ili je bedak od te vrste, ne znam. Negde u to vreme je naravno uleteo i pms, a nije pomoglo ni što sam uporno, iako me je moja prijateljica Sonja lepo i na vreme upozorila, iz dana u dan čitala Crvenkape. Kao, hoću ja da čitam savremene srpske pisce a ono katastrofa od pisanja. I tako je sve išlo u prilog bedačenju i ja bih možda i dalje tonula, da nisam u Kaliforiniji u kojoj je vreme baš onako... lepo. Uporno lepo, sunčano uz povetarac, pa je još počelo ono mirišljavo u vazduhu, ono kad je proleće, pa je pri tom danas bilo 30 stepeni, a večernja šetnja pored okeana po takvom vremenu ume da bude neverovatno blagotvorna, a tek japanska muzika u marketu - sve u svemu - ja sam se tako nekako spasila bedaka. Ali, i dalje sam u fazonu vraćam se kući. Da, da. Vraćam se što pre, da u februaru udišem dim umesto vazduha, da se svađam sa vozačima međugradskih autobusa, da jedem plazmu i da budem sa svojom majkom.

I tako. Bobi je za to vreme pridodao novu kategoriju kojom opisuje moje vozačke veštine. Pored blago katastrofalno, katastrofalno i odlično, sad ima i scary. Obično rečenica počinje sa 'Vaša vožnja se može okarakterisati kao...' i onda neka od te četiri ocene. Istina je, malo se nekad zaboravim dok sam za volanom.

Osim svega ovoga imam još i jednu epohalnu vest: ne plašim se više letenja! Ne samo to, nego mi je prosto nekako lepo kad uzlećem (sa sletanjem još imam malih problema, ali vrlo malih), nekako uzbudljivo. Bila sam i u kabini sa pilotima, lepo sam pitala i pustili su me (Jat, naravno), malo smo i pričali, malo sam gledala kroz staklo od kabine, lepo mi je bilo. Nije mi to bio prvi put u kabini, ali taj prvi put sam samo privirila i pri tom sam se tresla od straha (stvarno tresla) a ovaj put sam bila opuštena i nisam odmah izletela nego sam ostala desetak minuta bar. Bilo je to negde iznad Holandije ili možda Francuske, I'm not sure.

Tako, da rezimiramo:

- bila sam u bedaku

- bedak je, as of tonight, prošao

- htela bih da idem u Japan

- i da se vratim kući

- više se ne plašim letenja.

I, dve napomene: izvinjavam se Doktoru zbog priče o vremenu a pozdravljam Sibonija i dve devojke, znaju one ;)

- 06:51 - Skuvali ste ribe, gotovo je (17) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

15.02.2007., četvrtak

Umutiš maslac, dodaš plazmu, izgnječiš bananu...

Jooj.

Mislim da sam upravo dobila još jedno kilo. Tačno znam, desilo se to u trenutku kad sam, uz uzdah, pojela poslednji zalogaj varijacije na temu plazma torta... uf... još mi je teško...

Sad ću morati da radim neke vežbe i to u kućnoj varijanti pošto napolju u Srbiji više nema vazduha već je taj sloj atmosferskog omotača zamenio dim.

- 18:09 - Skuvali ste ribe, gotovo je (12) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

26.01.2007., petak

Stressing out


Omg, putujem za manje od sedam dana. Uopšte nisam spremna, nisam kupila poklone (ooooo, kako je to grozno i teško kad biste samo znali!), nisam smislila šta ću da obučem za avion, nemam ručni prtljag i od toga stvarno ludim. TA torba, ona najmanja iz seta, ona koja se nosi sa sobom u avion, je ostala u Srbiji. Kako? Nije mu trebala. Bobiju. Kako me to nervira, ne mogu vam opisati.

Onda, dalje, to za poklone. Imam neko rešenje i to će vam reći mnogo o meni: planiram da kažem da mi je torba s poklonima izgubljena u tranzitu. Ne zam zašto je ljudima tako big deal kad neko malo slaže radi mira u kući (glavi), kao što bi npr. bila ova moja laž. Zašto, zašto, zašto bi to bilo loše?

Ja u stvari obožavam da kupujem poklone. Smišljam, smišljam i onda mi najednom sine savršen poklon za neku osobu. Neki onako, ima smisla, makes sense, koristan, lep, zanimljiv, jedinstven, baš-za-tu-osobu-savršen poklon! Ali problem je kad imaš mnogo osoba odjednom. Ne mogu da se skoncentrišem, sve mi se pomeša, napravim par pogrešnih koraka, onda se spisak proširi za još ovog ili onog, u to ispadne da imam još samo sedam dana iako je sve počelo pre sedam meseci i onda poludim i potežem za tim radikalnim rešenjima tipa 'izgubili mi torbu'.

Što naravno ne mogu da uradim. A bilo bi tako lako. Kad bi vi samo znali koliko ih ima... Kad bi samo znali kako je teško objasniti se s mojom majkom... Lakše mi je bilo da je ubedim da Čeda nije narkoman nego da neću da kupujem neku nebulozu tetka-Macinoj Leli ili kum-Jovinom Mikiju i da me više ostavi na miru jednom! Ali ne, ni slučajno, 'šta ti je to teško, sitnicu neku, ne mora to da bude nešto skupo, što je to toliki problem...' neumorno ispaljuje ona taj svoj rafal i ja... šta ću.

C... (onaj coktavi zvuk, obrve namračene i usta iskrvljena) kako me sve nervira...


- 08:32 - Skuvali ste ribe, gotovo je (22) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

16.01.2007., utorak

5 stvari...

... koje niko o meni ne zna.

Ispostavilo se da ne mogu ništa pametno da smislim, pa ću samo reći pet stvari onako bezveze.

1. stvar: ja nikad nemam ništa da obučem. To je prosto neverovatno. Kako je to moguće, pitam se, kako? Pun ormar stvari, ništa za obući.

2. stvar: mnogo volim da se pravim pametna. Zato ću reći da posle predloga za ne može infinitiv.

3. stvar (ova je dobra): moj spelling engleskog je tragičan. Tra-gi-čan.

4. stvar: jedva čekam da dođem kući, jedva čekam. To vam je za 15-ak dana.

5. stvar: kako ću u avionu? Poludeću. Srce će mi 13 sati lupati nenormalno ubrzano i plašiću se mnogo.

Rado bih sad prenela dalje ovu štafetu, ali nemam kome. Can you believe it, nemam kome! Mogu samo da naređam ove što više ni ne pišu, pa ću to i uraditi. Dakle, izvolite:

5 digit disco

Mandara

Makilica


- 19:49 - Skuvali ste ribe, gotovo je (22) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

05.01.2007., petak

Nick!


Omg, saznala sam da imam nadimak na poslu! Nadimak mi je strava: varijacija na moje prezime, koje se završava na -vich a u nadimku je v zamenjeno sa b - Davidobitch. Get it, Davidobitch as in bitch! Tako me zovu krišom, iza leđa!

Omg, so proud.

- 07:42 - Skuvali ste ribe, gotovo je (11) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

01.01.2007., ponedjeljak

O čemu pričamo kad pričamo o Novoj Godini


Konstatujem da je doček Nove Godine velika glupost.
Npr. meni se sad užasno spava, upravo sam odgledala possibly najružniji film svih vremena, rado bih legla i sve zaboravila, ali ne mogu jer treba da sačekam Novu Godinu.

U stvari se samo čeka 1. januar. Big deal.

Neke stvari su mi mnogo jasnije otkad sam napunila 33, npr. ta obmana zvana Nova Godina. Kakva glupost.

Naravno, drugu bih pesmu pevala da sam na vreme videla sta se desava na Queen Mary. Lepo bih obukla sve belo kao sto traže, platila 35 dolara i đuskala sa Brazilcima. Ali nisam se obavestila na vreme. Videla sam kad je već bilo kasno. Za Bobija tj., ja sam bila spremna da krenem iako je vec bilo pola jedanaest.

Ili da sam ga poslušala i otišla na taj koncert Flaming Lips i Gnarles Barkly. Ali stvarno nešto ne marim za knocerte... I tako. Završim u bioskopu. Gledajući razne gadosti. Mel Gibson, son of a bitch, bolesnik. Koji je taj lik ludak i poremećeni manijak. Na pola sam izašla, a ja sam od onih što uvek sve trpe do kraja i pojedu sve iz tanjira. Ne sećam se da sam ikad izašla tako sa pola nečega. Kako sam ipak morala da čekam kraj (Bobi), išla sam iz sale u salu i gledala razne druge filmove. Borat. The Holiday. Još jedan, ne znam kako se zove. Lud provod. Posle sam otišla u wc i ogledala se. Vratila se u salu da vidim je li se kasapljenje završilo i ugledala još kasapljenja.

Ima ovo: od interneta sam izlečena. Nema više tu ništa za mene. Blogovi - prevrćem očima. Ostale gluposti - prevrćem očima i simuliram povraćanje. Whatever. Gotovo je.

Srećna vam Nova Godina, ako ste u tom fazonu, ja odoh ja da je čekam, sad će, samo što nije. Tamo kod vas je već sve spremno za prenos iz Beča, a uskoro će i skokovi. Nije da me bilo šta od toga zanima, samo kažem onako, znam da je popularno.

Nova Godina. Ne mogu da verujem. Napominjem da ni alkohol ne mogu da pijem zbog neke upalice grla koju samovoljno lečim antibioticima. Kao da bih uostalom nešto i pila... U stvari možda i bih, nekako da zbunim mozak i zaboravim na taj idiotski film više.

Odoh, još 6 minuta. Like it matters.



Dodatak, sat i 40 minuta kasnije:

Motherfucker. Ne mogu da verujem da sam stvarno propustila tu brazilsku žurku na Queen Mary. Ne mogu da verujem.


- 08:30 - Skuvali ste ribe, gotovo je (9) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

23.12.2006., subota

SF 2


Ja odoh u San Francisko (prošla je godina, ne mogu da verujem!) i to avionom i to pred svoj rodjendan. A vama srećan gregorijanski Bozić i poslednji dan Hanuke i kraj godine, i uopšte srećni bili, to vam želim.
- 01:06 - Skuvali ste ribe, gotovo je (6) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

08.12.2006., petak

E7


Fucking hell... novi explorer je do-bar! Font, font me je pridobio. Ima i tabs, to isto volim. Ali šta ja znam, meni je omiljena emisija na TV-u The Girls Next Door... A kad čujem You Spin Me Round sve mi se nešto uskovitla u stomaku od sreće i radosti.

I don't know, I'm weird like that.

- 09:23 - Skuvali ste ribe, gotovo je (12) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #

03.11.2006., petak

Kulturološke razlike?


U jednom malom mestu u državi Montani razgovaraju mama i sin. On se sprema na put u Irak a majka plače i govori:

- Možda se nećeš vratiti. Koga bi više voleo za nosača kovčega, tvoje marince ili prijatelje?

Kaže za radio da su pred njegov put seli da se dogovore oko sahrane.

Mene je uvek pomalo fascinirao taj, kako ja vidim, severnoamerički/anglikanski odnos prema smrti. Bez neke naročite drame i tragedije. Kako to, nije mi jasno?



- 07:06 - Skuvali ste ribe, gotovo je (12) - Za slucaj da jednom ne bude ni struje ni interneta - #