Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/portkey

Marketing

O čemu pričamo kad pričamo o Novoj Godini


Konstatujem da je doček Nove Godine velika glupost.
Npr. meni se sad užasno spava, upravo sam odgledala possibly najružniji film svih vremena, rado bih legla i sve zaboravila, ali ne mogu jer treba da sačekam Novu Godinu.

U stvari se samo čeka 1. januar. Big deal.

Neke stvari su mi mnogo jasnije otkad sam napunila 33, npr. ta obmana zvana Nova Godina. Kakva glupost.

Naravno, drugu bih pesmu pevala da sam na vreme videla sta se desava na Queen Mary. Lepo bih obukla sve belo kao sto traže, platila 35 dolara i đuskala sa Brazilcima. Ali nisam se obavestila na vreme. Videla sam kad je već bilo kasno. Za Bobija tj., ja sam bila spremna da krenem iako je vec bilo pola jedanaest.

Ili da sam ga poslušala i otišla na taj koncert Flaming Lips i Gnarles Barkly. Ali stvarno nešto ne marim za knocerte... I tako. Završim u bioskopu. Gledajući razne gadosti. Mel Gibson, son of a bitch, bolesnik. Koji je taj lik ludak i poremećeni manijak. Na pola sam izašla, a ja sam od onih što uvek sve trpe do kraja i pojedu sve iz tanjira. Ne sećam se da sam ikad izašla tako sa pola nečega. Kako sam ipak morala da čekam kraj (Bobi), išla sam iz sale u salu i gledala razne druge filmove. Borat. The Holiday. Još jedan, ne znam kako se zove. Lud provod. Posle sam otišla u wc i ogledala se. Vratila se u salu da vidim je li se kasapljenje završilo i ugledala još kasapljenja.

Ima ovo: od interneta sam izlečena. Nema više tu ništa za mene. Blogovi - prevrćem očima. Ostale gluposti - prevrćem očima i simuliram povraćanje. Whatever. Gotovo je.

Srećna vam Nova Godina, ako ste u tom fazonu, ja odoh ja da je čekam, sad će, samo što nije. Tamo kod vas je već sve spremno za prenos iz Beča, a uskoro će i skokovi. Nije da me bilo šta od toga zanima, samo kažem onako, znam da je popularno.

Nova Godina. Ne mogu da verujem. Napominjem da ni alkohol ne mogu da pijem zbog neke upalice grla koju samovoljno lečim antibioticima. Kao da bih uostalom nešto i pila... U stvari možda i bih, nekako da zbunim mozak i zaboravim na taj idiotski film više.

Odoh, još 6 minuta. Like it matters.



Dodatak, sat i 40 minuta kasnije:

Motherfucker. Ne mogu da verujem da sam stvarno propustila tu brazilsku žurku na Queen Mary. Ne mogu da verujem.



Post je objavljen 01.01.2007. u 08:30 sati.