pookapookapookapookapooka

Risto Wagner je prvog dana stvaranja, odmah rano ujutro, vakumirao svemir. Isisao je iz njega energiju entropijom niveliranu do absolutno hladne nepomičnosti koja je tamo preostala nakon što se prethodna kreacija potrošila i crkla. Hladnoća mu je grizla zube i mrznula krajnike, ali Risto Wagner je znao da mora opet ugrijati mrtvu materiju i to do razine na kojoj se pomak onog preostatka materijalnog ne događa u odnosu jedne čestice na drugu već da taj pomak, to gibanje mora biti u vidu stacionarnih valova koji su svi do jednoga sami po sebi i nemaju nikakve međusobne relacije. Ovo što pišem normalnom čovjeku je nepojmljivo, ali Risto Wagner nije patio niti od problema komplementarnosti niti od bilo kojeg drugog problema vezanog za ograničenu sposobnost ljudske spoznaje nego je patio od jake, akutne zubobolje koja ga je spopadala svaki put kad bi morao resetirati svoju kreaciju koja je kronično patila od zamora materijala. Osim toga sve ovo o čemu pišem nije se dogodilo niti se događa niti će se dogoditi jer su ta servisiranja kreacije obavljana u izvan vremensko-prostornog kontinuuma koji bi pred svoj kraj diskontinuirao svoje postojanje unutar ljudskoj percepciji receptabilnih izraza i ljudskom razumu spoznatljivih sinteza tih izraza u pojmove koje bi normalan čovjek mogao stavljati u međusobne odnose... na primjer pojam šuškavca stavite u odnos sa pojmom grmljavine pa zaključite da hajka za šuškavcem tijekom koje ovaj najjače šuška nema nikakve veze sa grmljavinom nego sa samom hajkom jer zbog hajke sve šuška dok uznemireni narod premeće lišće i tumara grmljem tražeći šuškavca pošto je grom ubio popa koji je odlučio da je volja Rista Wagnera da se goni taj šuškavac, a ne da se skupljaju bobice ili, ne daj Risto Wagnere, one gljive od kojih narod počne lupati kostima po tikvama i plesati cijelu noć, jebavajući se međusobno i tako šuškajući u grmlju. Zato je pop uveo preventivnu politiku hajke na šuškavca jer mu je bilo jasno da Risto Wagner ne bi bio sretan što mu se najmiliji okot jebava drogiran i da je bolje da narod crkne od gladi tražeći šuškavca nego da jede gljive kad ih nađe berući bobice. Normalan čovjek nema pravo zaključiti da je Risto Wagner namjerno ubio popa gromom jer nema dovoljno podataka da se nedvojbeno utvrdi da je grom ubio popa slučajno, dakle bez konkretnog kauzalnog odnosa sa ničim, što otvara mogućnost da se iza tog ničega skriva baš Risto Wagner. Moguće da je Ristu Wagneru pop dopizdio jer nema ništa lošeg u jebavanju u grmlju i šuškanju tijekom jebavanja, a moguće je da je pop mahao zlatnim štapom pa postoji vrlo jednostavno objašnjenje zašto ga je grom ubio.
Sve u svemu, sve što je ikad bilo i bivalo bivanim Risto Wagner je preturao po ustima i grijao do razina u kojim se gube referentni odnosi pomoću kojih bi se kvantificirao kvalitet sadržaja u njegovim ustima pa je taj sadržaj bio kvalitetan sam po sebi ili drugim riječima, bila je to čista kvaliteta a priori.
Ne dajte se smesti i izraz a priori shvatiti u njegovom vulgarnom kronološkom značenju kao kad muž ženi kaže da je on a priori kriv prije nego ona uopće uspije metodom selektivnog pamćenja napraviti projekciju stvarnosti u kojoj je on kriv što im je dijete svu elektroničku kućansku aparaturu zbog koje su sad do grla u kreditima stavilo u kadu i potopilo u vodi. Taj je čovjek kriv jer djetetov kučni ljubimac, avetinjak Zlokob uskočio u jedan od onih kuhinjskih sifona koji melju sve što u njih upadne tako da nema potrebe za tvrdim posuđem i pranjem istog jer je ekonomičnije i ekološki savijesnije mljevene celulozu pomiješanu sa govnima reciklirati nakon što se govna isperu i od tog recikliranog materijala napraviti novo papirnato posuđe u kojem se hrana kupuje već skuhana pa je samo treba podgrijati u mikrovalnoj koja je uz sudoperski sifon jedini kuhinjski uređaj... kriv je jer je u sudoperskom sifonu mljeo ženinu dugodlaku čivavu Anđelinu koju je smrvio kad je sjeo ispred grandioznog wide screen kućnog kina ne bi li vidio što se tijekom prethodne noći događalo u njegovom omiljenom reality showu 'Push-me-pully' o sijamskim blizancima koji moraju ispunjavati razne zadatke ne bi li zaradili pare za operaciju razdvajanja. Zlokob je bio mesožder kao i svi avetinjaci pa je nanjušio krv po prvi put u životu i pod navalom predatorskog instinkta tog najmanjeg od svih primata, skočio u sifon od sudopera koji se automatski palio kad bi nešto u njega upalo.
Ne 'a priori' na taj način nego na način koji je u ovom slučaju bio transcendentan, a ne transcendentalan jer se odnosio na sadržaj, a ne na formu stvarnosti u nastajanju.
Osim toga, trancedentnost a priori nije način na koji je Risto Wagner uvodio relacijski potencijal u mrtvi svemir koji je vakumacijom usisao u svoja usta, to nije nekakva urođena kreacijska sposobnost Riste Wagnera već ta trancendentnost apriori služi samo meni kao pripovjedaću da bih vam mogao objasniti postulat o neuništivosti energije na kojem se gradi dobar dio znanosti, te velebne relacijske strukture prožete pojmovima koji su uvijek i samo relacijski fenomeni i bez svog odnosa sa nekim drugim pojmom ne mogu niti biti spoznatljivi. E pa ako je energija neuništiva, a sasvim je izvjesno da će se jednog dana toliko raspršiti kroz entropijsku noćnu moru drugog zakona termodinamike da će se izgubiti relacijski karakter njenog pojma jer više ništa neće imati nikakav odnos sa ničim jer će sve biti isto, onda moramo uvesti takvu jednu teleološku konstrukciju cikličnog vakumiranja svemira od strane Rista Wagnera koja će onim slabijim među nama dati privid svrhovitosti života kao nepojmljivo složenog kaskadnog sustava kojim se energija koja nastaje fuzijom vodika u helij u višim slojevima matične nam zvijezde i kojom biva obasjana naša planeta, hvata na mnoštvo različitih načina i čudesno kompleksnim kemijsko-fizičkim procesima iskorištava na nemjerljivom broju razina hranidbenog lanca, od fotosintezom stvorene i u kemijskim spojevima pohranjene energije pa preko mnoštva biljoždera koji u simbiozi sa bakterijama razgrađuju te dugačke lance ugljikohidrata i lome ih na manje koje nakon toga drugom sferom kemijske transformacije pretvaraju u proteine i masti koje brižno štede i čuvaju ne bi li ih na kraju na pola pojedene ugurali u sifone za mljevenje celuloznog kartonskog posuđa koje se proizvodi od drveća koje se ruši i rastapa u raznim kemikalijama, uz veliki utrošak energije koja je igrom evolucijskih slučajnosti ostala zarobljena pod trenutnom zemljinom korom u vidu fosilnih goriva.
Tako ljudi, ti primati koje su popovi uvjerili da su stvoreni na sliku i priliku samog Rista Wagnera napravili mnoštvo entropijskih crnih rupa u svojim domovima u koje uguravaju jednokratno kartonsko posuđe i trilijune kalorija neprobavljene kemijske energije. Suočiti one slabije među nama sa užasavajućom opcijom da je život samo jedna čudesno efikasna kontrola štete, kontrola rasipanja energije kroz njeno što ekstenzivnije i intenzivnije zadržavanje unutar hranidbenog lanca koji nužno završava sa saprofitima koji isišu i zadnje ostatke kemijskih zaliha energije pretvarajući sve u vodu i CO2 te oslobađajući druge spojeve nužne za metabolizam biljaka koje rastu iz tog raspadajućeg života da bi ponovo uhvatile i zadržale što više mogu darovane nam energije.
Transcedentna a priori konstrukcija pramaterije koja služi u analgetsko-palijativne svrhe kojima se postiže da oni slabiji među nama ne padnu u depresiju jer su zaključili da život u konačnici nema smisla i da je svo ovo šareno i čudesno i slojevitošću svoje nezamislivo kompleksne protkanosti koja ponekad ljude dovede do euforičnog oduševljenja samim trenutkom sudjelovanja u svemu tome, potpuno bezvrijedno bez ideje jednog Rista Wagnera koji je prije stvaranja ove stvarnosti prethodnu vakumirao, ugrijao u ustima do razine potpunog odsustva bilo kakvog pluratiteta i tu a priori transcendentnu pra-materiju pljunuo u vakumirani svemir označujući tako početak radijacije prostora i vremena iz tog 'ground zero' mjesta iz/kroz/u kojem se pojavio svemir nesputan irelacijskom stacionarnošću svog energetskog potencijala te sa nastavio širiti na sve strane, ulazeći u raznorazne odnose koji se mogu ljudskom razumu predočiti kroz razne kozmološke modele, kao što je to bio i ovaj u kojem ne želimo dalje komplicirati stvari tvrdnjom da ništa ne može biti paralelno ako je sve krenulo radijalno iz jedne točke jer je simetrija nezamisliva bez paralelnosti, a bez simetrije nema postulata univerzalnosti zbog kojeg treba onima slabijim među nama objasniti kako su mogući transcendentalni sudovi a priori bez kojih, kako znamo, nitko ne bi bio ni kriv ni dužan što smo više na sliku i priliku saprofita, a ne postulirane opstojnosti Rista Wagnera.
Eto, pa vi provjerite jesam li u pravu ili nisam tako što će te reći svom popu ovo: ' If sun can bread maggots in a dead dog, being a good kissing carion...' te promatrati njegove reakcije. Ako vam kaže da pogledate ljiljane poljske, ja sam u pravu. Ako vas pita jeste li jeli ludih gljiva, odmaknite se od njega što prije i pođite šuškati u koprivama... jer grom neće u koprivu.