ponedjeljak, 25.01.2016.
Vrecice nase svagdasnje
Koliko kratkih valova uzburkane pjenice treba da stalozi ovu dusu?
Ima li sva trava predznak rasta pri dodiru Suncevih zraka?
Voli li Mjesec svoju auru, plast svog zivotnog djela?
Mnogo pitanja mi prolazi glavom tijekom cijelog zivota. Nisu krucijalna i nisu neophodna za prezivjeti (ne mogu vise o tim pitanjima ni prisilit se razmisljati - uzrujam se). :burninmad
ali svaki puta nadem neki novi sebi zgodniji odgovor, postanem si nekako prihvatljivija, radim na sebi i slicnim stvarima se tjesim. 
A onda kao na primjer danas dodem do pitanja koje me raspameti i upitam se da li to jedina primjecujem i zasto si MI potrosaci to dozvoljavamo?!?
Nemojmo zaboraviti da radim u prodaji dugi niz godina, i znam da ce covjek pomisliti "kako ne zna?" Znam, ali ovo je ona moja druga strana mene - potrosacka 
Dolazim na kasu poznatog ducana u kojem sve mi zene dozivljavamo srecu kupnjom sitnica koje zivot znace, i cuveno pitanje. "Trebate li vrecicu?"
Ekoloski osvjestena automatski odgovaram. "Hvala Vam, imam svoju."
I onda pogledom na ponudeno, opet se rasplamsa moje pitanje.
ZASTO BIH PLATILA VRECICU NA KOJOJ ISTICES LOGO SVOJE FIRME?
Zar smo mi potrosaci koji ostavljamo redovno novac na blagajni tvog ducana, ne zasluzili dobiti vrecicu, barem svaku 10 kupnju? Zar nismo dovoljno novaca dali kupovinom kod Vas da bi prodavali vrecicu s logom tvrtke?
Naravno, to je zasticeno i sasvim ok od strane Nadzornih organa drzave.
No mislim da bi ipak trebali razmisliti o tome, ipak u poslovnicama po Europi te vrecice koje mi placamo se dijele, jer su propagadni materijal. Nosi moju vrecicu da me reklamiras. A ne moras je platiti...
- 21:11 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
