utorak, 09.06.2015.
Vlak
U carstvu zivota, malo stanica tiho produ, neokrznute zubom vremena ili dodirom neumoljivog postojanja.
Dok se casa zivota puni iskustvima o ljubavi, prijateljstvu, odnosima, neke stanice na kojima kratko zastanemo, ostave jaci trag nego sto mislimo.
Ti tragovi nam se poslije urezu u svijest i ne pustaju nas... koju opcinjenost i obnazenost osjecaja takav dodir pruza... postajemo jaci, crpimo taj izvor energije i cuvamo ga dok ne izblijedi i postane poznat i nekako isti kao i prijasnji...
Poslije, nakon minulog vremena, miris ili vjetar ili neki znak nas podsjeti na tragove...
Taj osmijeh spoznaje proslog vremena je ne procjenjiv...
Do slijedece stanice nam tako malo treba, a osmijeh je jedina vrednota koja muzikalno dijelimo svim stanicama zivota.
Oznake: Osobno
- 21:47 -
Komentari (34) - Isprintaj - #
