Pogled unazad

nedjelja, 29.04.2012.

Sveta Katarina sijenska crkvena naučiteljica - "Ono što ne valja s ovim svijetom upravo sam ja!"

29. travnja
Danas je blagdan svete Katarine sijenske. Papa Pavao VI. proglasio je Katarinu sijensku naučiteljicom Crkve. Bilo je to 27. rujna 1970.

Žena koja je u svom kratkom zemaljskom, a velikom duhovnom životu nosila sve muke i probleme Crkve njezinog doba. No ona nije ostala samo kod duhovne pomoći Crkvi, već se dala i u akciju. Krenula je od sebe i od svojih bližnjih. Molitvom i akcijom učvršćivala je mir i slogu među građanima Toskane. Odvažno se stavila u obranu rimskog Prvosvećenika i njegov povratak u Rim. Zajedno s Rajmundom iz Capue promicala je obnovu redovničkog života u dominikanskom Redu.

Katarina Benincasa rođena je 25. ožujka 1347. u Sieni u ulici Fontebranda. Bila je prezadnja od 25 djece, rođena kao blizanka sa sestrom Giovanna koja nedugo nakon rođenja umire.
Giacomo Benincasa pošteni bojač kože i Lapa Piacenti uzimaju na brigu još jednog desetogodišneg rođaka koji je ostao bez roditelja, koji će postat dominikanac i prvi Katarinin ispovjednik.

Katarina od malena traži tišinu, molitvu, samoću a redovito posvećuje obližnju baziliku svetog Dominika koju drže oci dominikanci.


Sobica Cella svete Katarine sijenske

Sa šest godina (1353.) ima prvu viziju. Nad krovom bazilike svetog Dominika vidi nasmješenog Krista koji sjedi na prijestolju u papinskoj odijeći u pratnji apostola Petra i Pavla te svetog Ivana evanđeliste. To je iskustvo koje će je pratit kroz cijeli život; osjeća da mora srce i svjest okrenut k Bogu čineći uvjek njegovu volju.

Sa sedam godina vođena Božjom milošću, zavjetuje se zavjetom čistoće (1354.).

U dobi od dvanaest godina prema običaju tog vremena roditelji su joj našli zaručnika ali Katarina odlučno odbija zaruke. U znak porotesta reže svoju dugu kosu što je shvaćanju tog vremena značilo da se djevojka «posvećuje» Bogu odričući se svijeta.


Sveta Katarina sijenska reže kosu

Dobrovoljno se zatvara u svoju sobicu gdje se cijela posvećuje razgovoru s Isusom. Majka da je kazni i odvrati od projekta što joj izgleda besmislen, otpušta sluškinju i nameće Katarini veliki dio kućnih poslova. Oduzeta joj je i njena sobica kako se nebi mogla u miru moliti i vršiti djela pokore.

Usprkos svemu Katarina je naučila u duši načinit «unutarnju cellu» u kojoj se sjedinjenje s Bogom po primjeru Krista i Sv. Ivana Krstitelja. Njeni postovi i pokore su istinsko čudo: živi skoro bez hrane i bez sna.

Jednom je otac iznenadi u molitvi i ugleda na njenom glavom goluba. Dirnut prizorom odlučuje Katarinu pustit da sama izabere svoj put.


Golubica nad glavom svete Katarine sijenske

U svojoj sobici provodi par godina pokorničkog života u konteplaciji slatke Prave Istine, a nastojala je spoznati Boga u sebi i sebe u Bogu.

Poslije godina molitve i pokore (1363) pristupa Sestrama od pokore sv. Dominika tj. dominikanskim trećoredicama. Dominikanske trećoredice su bile žene (u većini slučajeva udovice) koje su iako živeći u svojim obiteljima slijedile jedno posebnu pravilo tkz. Regulu pod vodstvom priore i jednog brata dominikanca.

Svakodnevno su se okupljale na zajedničku molitvu u Cappelli delle Volte smještenoj u crkvi svetog Dominika, a vršle su djela milosrđa bolesnima i siromašnima. Nosile su crni plašt preko bijelog habita opasane kožnim remenom pa su u narodu prozvane Mantellate.

Inače nije bio običaj da se mlade djevojke primaju među Mantellate iako u Regula nije bila nikakvih zapreka. Bilo je i nekih prijašnjih slučjeva u kojima je dvadesetogodišnjakinjama davano odjelo trećoredica.

Obučena u bijeli habit dominikanskih trećoredica Katarina nastavlja svoj put prema svetosti. Dane je provodila između kuće, bolnice i lazareta za gubavce, gdje se sa neopisivim žarom i ljubavlju posvećiva liječenju bolesnika i gubavaca i izmirivanju posvađenih.

Zadnjeg dana karnevala 1367. dok su se građani Siene zabavljali i ludovali Katarina moli za porast vjere. Kao vrhunac njenih mističnih doživljaja i duhovne zrelosti ukazuje joj se Krist sa svojom Majkom i svecima da sa njom proslavi mistične zaruke.


Mistične zaruke svete Katarine sijenske

Krist joj daje prsten urešen rubinima koji Katarina nosi do smrti a bio je vidljiv samo njenim očima. Nedugo nakon viđenja Katarina ostavlja svoju sobicu i započima sa aktivnim apostolskim životom. Kći sv Dominika uzima apostolski duh sv. Pavla bez popuštanja ispred moćnika i znalaca.

U vremenu kad netrpeljivosti, svađe, kuga, uništavaju i duh i tijelo građana Siene, Katarina opskrbljena štapom i fenjerom ulazi u kuće zavađenih da ih pomiri, u bolnice da utješi, izliječi, obrati i da pomogne umirućim. Za svojoj trud često je nagrađivanja kletvama i nezahvalnišću ali od Boga je nagrađivana čestim vizijama.

U srpnju i kolovozu 1370. god. Katarina ima više mističnih doživljaja u kojima dolazi do razmjene srca između nje i Isusa. Ovo joj daje snage i optimizma za navještivanje Kristove poruke.

1371. Katarini se pridružuju prvi učenici tkz. katerinisti muževi i žene željni hrabrog i poduzetnog vođenja. Umjetnici, liječnici, naučenjci, svećenici, redovnici, jednostavni građani Siene okupljeni oko Katarine čitaju Dantea, studiraju sv.Tomu Akvinskog, a nadasve se uči ljubit Krista svim srcem i njegovo tjelo Crkvu.


Sveta Katarina sijenska piše nadahnuta svetim Ivanom Evanđelistom i svetim Tomom akvinskim

1372. po nalogu Grgura IX je zauzeta u potpori za križarski rat.

1373. Katarina komunicira putem pisama sa istaknutim osobama iz svijeta politike i započima njena misija mirenja različitih talijanskih državica. Iz njene aktivnost se može prepoznat sav nje interes za Crkvu, za civilni društvo, za svjet redovnika i svećenika, i prijatelja koji se njoj obraćaju.

U svibnju 1374. je u Firenci gdje Generalni kapitul Dominikanskog reda prepoznaje ispravnost njenog djelovanja i određuje joj za duhovnog učitelja fra Rajmund iz Kapue (njen posmrtni žvotopisac). U ljeto se žrtvuje u Sieni i pomaže oboljelima i umirućim od kuge a svojim primjerom potiče i druge na iskazivanje milosrđa. Katarina u svakom bolesniku vidi dušu za spasiti, a brigom i lječenjem tijela nastoji zadobit dušu. Grgur XI u međuvremenu vrši pripreme za križarski pohod.

1375. putuje u Pisu i Luccu gdje odvraća vlasti gradova od pružanja potpore antipapinskoj ligi. 1. travnja iste godine u crkvi sv. Kristine u Pisi nakon primljene pričesti biva urešena Kristovim ranama – stigmama- koje su blistale svjetlom a ne krvlju.


Sveta Katarina sijenska dobiva stigme u Pisi

Bilo je to dok se molila pred raspelom Giunta Pisana, osjetila kako iz Raspetoga izlaze sjajne zrake, koje u njeno tijelo urezuju rane vidljive samo njoj. Na proljeće je u Sieni gdje posjećuje i ohrabruje Niccolu di Tuldo nepravednog osuđenog na smrt.

1376. u svibnju putuje per Avignone sa dvadesetri sljedbenika i fra Rajmundom, gdje se susreće sa papom Grgurom XI. Već prije susreta s njime poslala mu je nekoliko energičnih pisama u kojima vapi za duhovnom obnovom Crkve i za povratkom Pape u sjedište njegove biskupije.

Odličnom diplomatskom politikom uspjeva nagovoriti Papu da se vrati u središte svoje biskupije (Rim) i traži reformu Crkve. Bori se oštro i tvrdo protiv francuskih kardinala koji pod svaku cijenu žele da sjedište pape bude u Francuskoj. Za njih je ostanak pape u Avignonu značio nastavak raskošnog i lagodnog života. 13.rujna 1376. papa Grgur XI napušta Avignone.

17.1 1377. papa dolazi u Rim a Katarina se vraća u Sienu gdje utemeljuje samostan S.Marije od Anđela u dvorcu Belcaro. U ljeto sa sljedbenicima evangelizira u Rocca di Orcia gdje izmiruje suprostavljene strane. Prima izvaredno prosvjetljenje o Istini koja stoji u temeljima Dijaloga koje počima pisati u listopadu.


Kanonizacija svete Katarine sijenske

1378. je poslana od Pape u Firencu da ugovori mir (ostvaren 18 srpnja) i nastavlja s pisanjem Dialoga della Divina Providenza plod svojih naukovanja i svojih mističnih doživljaja kojeg završava u listopadu.

U međuvremenu Grgur XI umire a nasljeđuje ga Urban VI, dio kardinalskog zbora u rujnu izabire nanovo Klementa VII i tako nastaje zapadni rascjep. Urban VI poziva Katarinu u Rim gdje ona ohrabruje Papu i kardinale koji su mu ostali vjerni.

1397. Katarina je u Rimu gdje je aktivna u pokazivanju političarima i vladarima zakonitost izbora Urbana VI. Katarinu troši bol za podjeljenom Crkvom. Provodi sate u molitvi za jedinstvo crkve. Najveći dio njenih Molitva je iz ovog vremena.

Početkom 1380. godine njeno zdravlje se pogoršava. Ne može više piti ni jesti ali neumorno svaki jutro odlazi u baziliku sv. Petra gdje provodi cijele dane u molitvi za Crkvu. Od kraja veljače je vezana za krevet, trpi neopisive kušnje i tjelesne i moralne ali piše pisma i život nudi za jedinstvo Crkve.

Umire 29. travnja 1380. sa navršenih 33 god nakon što je rekla Oče u ruke tvoje predajem duh svoj. Sahranjena je u crkvi Sv. Marije iznad Minerva.


Relikvija Glave svete Katarine sijenske u Sijeni

Poslije (1384.) Rajmund od Kapue da udovolji želji stanovnika Siene donosi relikviju glave koja se do danas čuva u crkvi sv. Dominika.


Iz Knjižice o Dodatku Tome Antuna Caffarinija, učenika svete Katarine Sijenske

(Dio III., rasprava III., izd. Cavallini-Foralosso, Roma, 1974., str. 305-316)

Preminuće svete Katarine Sijenske

Od treće korizmene nedjelje počela je sveta djevica cijelo vrijeme ležati zbog bezbrojnih nevolja što su svakodnevno rasle u slabom tijelu, a usto zbog neizmjernih duševnih boli što su je pogađale zbog uvreda kojima su Kristovi vjernici svakodnevno vrijeđali Boga, te konačno zbog pogibelji koje su vidljivo svaki dan rasle u njegovoj svetoj Crkvi; zbog nje je osjećala grčevite boli i tjeskobu iznutra i izvana.

I tako je to išlo do nedjelje prije Uzašašća Gospodnjega, tj. do 29. travnja 1380., kad se svetoj djevici, po prilici dva sata prije zore, stanje veoma pogoršalo. Odlučeno stoga da joj se podijeli sakramenat svetog pomazanja, što se i dogodilo.

Nakon svetog pomazanja djevica se ponašala kao da ništa ne osjeća, a onda, nakon kratkog prekida, stanje joj se potpuno promijenilo, počela je činiti pokrete rukama i na licu, čime je vidljivo pokazivala da je muči nemali broj zloduha, a tako je i bilo: u je okrutnom boju izdržala više od sat i po.

Odjednom, u tren oka, njezino se lice, dotad mračno i uznemireno, razvedri i preobrazi u anđeosko. Tad donijesmo pred lice ikonu na kojoj je bilo mnogo svetaca i neke prekrasne slike. Ona odmah upre pogled u sliku raspetoga i s očima tako uprtim poče sabranije moliti, govoreći uzvišene stvari o Božjoj dobroti.

Onda u molitvi poče pred Bogom, premda su je prisutni slušali, ispovijedati svoje grijehe, najprije priznajući krivnju općenito zbog svih grijeha, a onda zbog nekih posebno, govoreći ovako: "Moj grijeh, vječno Trojstvo, jer sam te bijedno uvrijedila mnogim nemarom, neznanjem i nezahvalnošću, i neposluhom i mnogim drugim nedostacima. Jao meni jadnoj..."
I tako je zbog tih i drugih nedostataka očitovala svoju grešnost ta prečista golubica, možda više, po odredbi Svevišnjega, radi primjera prisutnima nego zbog toga što bi to njoj bilo od potrebe.


Smrt svete Katarine sijenske

Pošto je neko vrijeme ustrajala u toj molitvi, djevica se okrene prema nama, pokazujući s malo riječi put savršenstva i nalažući svakome od nas što će nakon njezina preminuća obaviti, a ujedno ponizno moleći oproštenje zbog navodno male skrbi za naše spasenje.

O, s kakvim je poštovanjem i poniznošću sveta djevica primila više puta blagoslov što joj ga je udijelila njezina rastužena majka, koja je tu s nama bila prisutna! Međutim, sve to nije nipošto prekidalo djevičinu molitvu, a kad se približio željeni kraj, posebnu je molitvu izrekla za svetu Crkvu te izjavila da za nju predaje svoj tjelesni život.

Zatim je molila za Urbana VI., kojega je priznavala pravim papom, hrabreći ujedno svoje duhovne sinove da za tu istinu i život polože ako bi trebalo.

Onda je s velikim žarom molila za sve duhovne sinove i kćeri, u Kristu rođene, služeći se ponajviše riječima kojima je Spasitelj malo prije smrti molio za svoje učenike. Postoje dovršila molitvu, sve nas je blagoslovila znakom presvetog križa.

I tako, dok se sve više približavala toliko žarko i dugo željenom kraju, neprekidno ustrajući u molitvi, obratila se svome Gospodinu i Zaručniku: "Gospodine, zoveš me i odlazim k tebi. Dolazim, evo, k tebi ne po svojim zaslugama, nego samo po tvom milosrđu, za koje te molim u snazi tvoje krvi."
I pošto je više puta jakim glasom povikala: "O krvi, o krvi!", konačno, po uzoru na našega Spasitelja reče: "Oče, u ruke tvoje predajem dušu i duh svoj." I tako blago, s anđeoskim licem, naklonivši glavu, ispusti duh.


Molitva na njen dan 29. travnja

Radosni zbog tolike slave, Serafe ljubavi, kojom te je obasula Crkva, sretni srno što te imamo za svoju majku i učiteljicu svetosti. Zbunjuje nas naša mlakost i slab napredak u nasljedovanju tvojih kreposti. Ali oprosti nam.
Prikaži Bogu boli koje je utisnuo u tvoje tijelo. Prikaži svom zaručniku, Isusu Kristu trnovitu krunu, muke koje si pretrpljela za njega i napore tvoga apostolata. Isprosi nam, sveta Djevice, milost i. pomoć. Zagovaraj pred Bogom Papu, kojega si uvijek branila i moli za pobjedu svete Crkve.

Oče naš... Zdravo Marijo... Slava Ocu ...,
R. Moli za nas, sveta Katarino.
O. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se:
Bože, koji si blaženoj Katarini, odlikovanoj posebnom povlasticom djevičainstva i ustrpljivosti, dao da svlada navale zlih duhova i da ostane postojana u ljubavi tvoga imena, dozvoli, molimo te, da po njezinu primjeru pogazivši zlobu svijeta i svladavši zapreke svih neprijatelja, uzmognemo sigurno prijeći u tvoju slavu. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

<	travanj, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (6)
Kolovoz 2012 (11)
Srpanj 2012 (6)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (5)
Ožujak 2012 (10)
Veljača 2012 (9)
Siječanj 2012 (15)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (11)
Rujan 2011 (13)
Kolovoz 2011 (14)
Srpanj 2011 (9)

Kalendar Reda Propovjednika

Svaki svetac u Crkvi je original. Nitko ne imitira drugoga. Kao što je svaka osoba u povijesti čovječanstva original, tako i Božja milost stvara originalne svece. U svakom svecu ćemo naći nešto što nema u drugom.

Prema knjizi: Fr. Innocentius Venchi O.P., Catalogus hagiographicus Ordinis Praedicatorum, Postulatio Generalis, Romae 2001. i prema dopisu Generalne postulature u Rimu od 22. VI. 2001.)


SIJEČANJ

3. BI. Stjepana Ojuinzani
4. Sv. Zdislava iz Lemberka u Češkoj
7. Sv. Rajmund iz Penvaforta
10. BI. Gundisalvo Amarantski
10. BI. Ana Monteagudo
11. BI. Bernard Scamacca
18. Sv. Margarita Ugarska
19. Bl. Andrija iz Peschiere
19. Bl. Antun della Chiesa
22. Bl. Marija Mancini
23. Bl. Henrik Suzon (Seuse)
27. BI. Markolin iz Forlija
28. Sv. Toma Akvinski
29. BI. Vilana de' Botti

VELJAČA

3. BI. Petar iz Ruffije
3. BI. Antun Pavoni
3. BI. Bartolomej Cerveri
4. Sv.Katarina de Ricci
Pepelnica ne dolazi prije.
7. Godišnjica pokojnih otaca i majki
12. BI. Reginald Orleanski
13. BI. Jordan Saski
16. BI. Nikola Paglia
18. BI. Ivan iz Fiesola ili bi. Angelico
19. BI. Alvar iz Cordobe
19 BI. Kristofor iz Milana
24. BI. Konstancije iz Fabriana

OŽUJAK

11. Pepelnica ne dolazi poslije
22. Uskrs ne dolazi prije.
24. Vigilija Navještenja Gospodnjega
25. Navještenje Gospodnje

TRAVANJ

1. Bl. Antun Nevrot
13. BI. Margarita iz Citta del Castella
14. BI. Petar Gonzalez (f 1246.)
17. BI. Klara Gambacorta
18. Bl.Sibilina Biscossi
19. BI. Iznard iz Chiampa
20 Sv. Janja (Agneza) iz Montepulciana
27. BI. Ozana Kotorska
28. Sv. Ljudevit Marija Grignon
29. Sv. Katarina Sijenska
30. Sv. Pio V

Uzašašće ne dolazi prije

SVIBANJ

1. Spasovo ne dolazi prije
3. BI. Emilija Bicchieri
5. Sv. Vinko Fererski
7. Bl. Albert iz Bergama
8. Zaštita BDM nad Redom propovjednika
10. Sv. Antonin iz Firence
11. Duhovi ne dolaze prije
12. BI. Ivana Portugalska
13. BI. Imelda Lambertini
16. BI. Egidije iz Vaozele
15. Bl. Andrija Abellon
19. BI.Franjo Coll Guitart
20. BI. Kolumba iz Rietija
21. Bl. Jacint Marija Cormier
24 Prijenos sv. oca Dominika
27. BI.Andrija Franchi
28. BI. Marija Bartolomeja Bagnesi
29. BI. Vrlim Arnaud
30. Bl. Jakov Salomoni

LIPANJ

2. BI. Sadok (oko 1260.) i 48 drugova
3. Uzašašće ne dolazi poslije
4. Sv. Petar iz Verone
8. BI. Dijana i Cecilija
10. BI. Ivan Dominici
12. BI. Stjepan Bande
13. Duhovi ne dolaze poslije.
18. BI. Hozana iz Mantove
20. BI. Margarita Ebner
23. BI. Inocent V.

SRPANJ

4. BI. Katarina Jarrige
4. Pier-Giorgio Frassati
7. BI. Benedikt XI.
8. Bl. Hadrijan Fortescue
9. Sv. Franjo Fernandez de Capillas i drugovi kineski mučenici
19. Sv. Ivan iz Kolna
13. BI. Jakov iz Varazzea
17. BI. Česlav Poljak
22. Sv. Marija Magdalena
24. Bl. Ivana iz Orvieta
24. Bl. Augustin iz Bielle
27. Bl. Robert Nutter

KOLOVOZ

2. BI. Ivanica od Aza
3. BI. Augustin Kažotić iz Trogira
8. Sveti Dominik
9. BI. Ivan iz Salema
12. Bl. Ivan Juraj Toma Rehm
12. Bl. Aimon Taparelli
15. Uznesenje B.D.M.
17. Sv. Jacint Poljak
18. BI. Manes
19. BI. Jordan iz Pise
23. Sv.Ruža Limska
26. BI. Jakov iz Bevagne
28. Sveti Augustin

RUJAN

2. Bl. Gvala iz Bergama
2. Bl. Ingrid iz Skanningea
4. BI. Katarina iz Racconigija
5. Godišnjica pokojnih ukućana i dobročinitelja Reda
6. BI. Bertrandiz Garriguea
7. Mihael Czartorysky (1944.)
7. Bl.Julija Rodzinska (1955.)
18. Sv. Ivan Macias
22. BI. Franjo de Posadas
22. BI. Hijacint Serrano Lopez i 19 drugova mučenika
24. BI.Dalmacije Moner
25. BI. Marko iz Modene
26. BI. Lovro iz Ripafratte
28. Japanski mučenici:
Sv. Dominik Ibanez de Erquicia,
Sv. Jakov Kyshey Tomonaga
Sv. Lovro Ruiz iz Manile i 13 drugova


LISTOPAD

3. BI. Dominik Spadafora
4. Sv. FranjoAsiški
5. Bl. Rajmund iz Capue
BI. Bartolomej Longo
7. Gospa od Ružarija
8. BI. Ambrozije Sansedoni
8. BI. Matej Carreri
9. Sv. Ljudevit Bertran
11. BI. Jakov iz Ulma
13. BI. Magdalena Panatieri
14. BI. Marija Poussepin
19. BI. Janja od Isusa Galand
21. Bl.Petariz Cittadel Castella
22. GODIŠNJICA POSVETE CRKVE
25. BI. Petar Geremia
26. BI. Damjan Finalborgo
27. BI. Bartolomej iz Vicenze
30. BI. Benvenuta Boiani
30. BI. Terencije Albert O'Brien
bl. Petar Higgins

STUDENI

1. Svi sveti Svetkovina
3. Sveti Martin de Porres.
5. BI. Šimun Ballachi
6. Bl. Alfons Navarrete i 125 drugova, japanski mučenici
7. Svi sveti Reda propovjednika
8. Godišnjica sve pokojne braće i sestara Reda
14. BI. Ivan Liccio
15. Sv. Albert Veliki
16. Bl. Lucija iz Narnija
19. BI. Jakov Benfatti
24. Vijetnamski mučenici
27. BI. Margarita Savojska

PROSINAC

1. BI. Ivaniz Vercellija
8. Bezgrešno začeće bl. Djevice Marije
16. BI. Sebastijan Maggi
22. Godišnjica odobrenja Reda
24. Vigilija Rođenja Gospodnjega
25. Rođenje Gospodinovo


Virtualno hodočašće u baziliku sv. Dominika - Bolonja


Dominikanci u Bolonji

Unutrašnjost bazilike svetog Dominika u Bolonji

Kapele u desnom brodu bazilike svetog Dominika u Bolonji

Kapela svetog Dominika u Bolonji

Arka svetog Dominika u Bolonji

Druge kapele desnog broda bazilike

Desni tranzet bazilike svetog Dominika u Bolonji

Sakristija bazilike svetog Dominika

Muzej bazilike svetog Dominika u Bolonji

Kor bazilike svetog Dominika u Bolonji

Lijevi tranzet bazilike svetog Dominika u Bolonji.html

Druge kapele lijevog broda bazilike svetog Dominika u Bolonji

Kapitularna dvorana u samostanu svetog Dominika u Bolonji.

Soba (cella) svetog Dominika

Klaustar svetog Dominika (klaustar mrtvih)














Free counters