Pogled izvana

Moja draga prijateljica je pozvala poveće društvo na svoj 60-ti rođendan, i svima unaprijed najavila: Ne želim nikakve poklone, osim da mi napišete - jednu stranicu ili više - o sebi. Želim usporediti ono što vi mislite o sebi s onim što ja mislim o vama, reče ona.
Moje je pitanje odmah bilo: da li su ti tekstovi predviđeni da se čitaju pred svima na rođendanu? Ne, reče prijateljica, to je samo za mene, ni moj muž ne će to vidjeti osim ako vi to izričito dopustite.
I sad smo se našli na neobičnom zadatku - jer tko od nas ikad sjedne da razmisli i napiše esej na pitanje "tko sam ja"? Što me pokreće? Koji su ljudi presudno utjecali na moj život? Gdje sam gadno pogriješio u svom životu? Što sam naučio u ovih xx godina? Što planiram i čemu se nadam u preostalih xx godina?
Napisah dvije stranice svog sažetog mentalnog i fizičkog životopisa. Ništa nisam lagao, ali sam neke stvari ipak preskočio. Na primjer - zašto se rastah od moje prve žene? Hm, to je toliko osobno da ne bih ni skime htio o tome raspravljati. A možda ni ja ne znam neki jednostavan odgovor na to pitanje.
Na rođendanu se zaista nisu čitali ti eseji, i u prošlih par godina prijateljica nije nikad samnom komentirala nijedan od životopisa koje je primila, mada smo vrlo bliski i tokom tih godina smo "pročešljali" mnoge teme,