MOJ POETSKI USUD

petak , 04.05.2018.

švrljao sam malo s prozom
tu i tamo s publicistikom a pomalo i sa znanstvenim člancima
da bio sam neoprezan i poezija me je sačekala iza ugla
i bacila sodu oči

eto ti
rekla je bijesno
pa hodaj slijep svijetom
to ti je kazna za nevjeru

a onda me uzela za ruku
i vodila po selima kao ciganskog medvjeda
govorila je moje stihove kao svoje i ubirala
novčiće u posudu pored sebe

dakako da je često zapinjala
i tada bi me grubo povukla za brnjicu
provučenu kroz nos

ja sam joj tada neprimjetno šaptao moje pjesme
a kad bi htjela aplauz na otvorenoj sceni
najavila bi poeziju iz živih usta

tada bi me cimnula tri puta
i ja sam smišljao stihove in vivo
a svaki je morao biti antologijski

ako bi mi promakao koji slabiji
ona bi mi poturila pod noge žeravice
i ja bih dao sve od sebe

kad je postala bogata
sagradila je dvorac u transilvaniji
a ja sam morao svake noći spavati s njom
onako prelijepom a da je nisam mogao vidjeti

samo pipati