OSLJEPLJIVANJE

srijeda , 02.05.2018.

Naše putovanje je završilo.
Ovdje ću prinijeti žrtvu, rekla si strogo
I zapalila svibanjsku
Vatru.

Mene si razoružala
I svezala golog uza prometni stup,
Koji je pokazivao dvostruki zavoj,
Prvi udesno.

Zatim si se i ti skinula sve do golog stida,
Nabrala stručak divljeg maka, zažarila ga na vatri
Do ljubičastog usijanja i primakla ga
Mojim zjenicama: gledaj me, ljubavi,
Gledaj u mene,
Kao da ti je posljednji put!

Samo sam jednom trepnuo,
Samo jednom,
A ti si me već oslijepila.

Sad hodaj, slijepče, rekla si,
Evo ti vraćam oružje, pa pođi,
A hladni makovi koji cvjetaju uz cestu,
Neka ti
Budu
Putokaz.

Slijep od ljubavi, dugo sam posrtao preko tvojih riječi,
Ali sam se držao uputa: pipao sam jagodicama prstiju
Hladne
Latice
Maka,
Gurajući prst u guste, crne prašnike,
Kojima sam gasio uspomenu na tebe.

A onda sam se odjednom
Izgubio u polju,
U žitu,
U ječmu.

Svuda oko mene svijali su se začuđeni makovi,
I sjever je bio svuda,
I vjetar,
I opet sjever,
I rosa na osmuđenim trepavicama, tvoja osveta.

Zaboga, kako sam mogao toliko zalutati,
Toliko saći s puta u svojoj sljepoći,
Da više ne razlikujem
Grimiz noći
Od grimiza dana?