SAE vs. ENES KIŠEVIĆ

utorak , 01.05.2018.

Enes Kišević: PA TO JE KRASNO

Vani su padali pijanci
umjesto snijega.
Bio je siječanj, ili januar,
ne sjećam se više.
Pozvan u tuđi stan,
sjedim u njezinoj sobi bez svjetla,
ona, u opasnoj dobi,
a ja, poput pjetla.
Pričam joj pjesme....

Ona se divila bedrima,
kukovima, dojkama,
svim svojim sokovima.
Ona se divila mojim stihovima,
a ja sam pio vinjak.
Jedino što je znala reći,
PA TO JE KRASNO
i meni je sve bilo jasno
i užasno i strašno i žao
i sva bih blaga dao
da mi se vrate riječi
što sam joj reko,
ali bilo je već kasno.

Ona je ležala pored kamina
i kao da se kaje,
rumena od vatre vina,
plakala je
i nehoteći grješila je
milujući jastuk
misleći pritom da sam vuk
koji će skočiti...

A ja sam bio pozvan,
ako se ne varam,
u ovaj stan tek nešto popiti
i sjedio sam potpuno miran.

Dosada je glodala tišinu,
vatra se jarcala u kaminu.
Ona je pričala o svojoj mački
i o ludnici u diskiću
i o nekom crnom mladiću
koji ima kola
i deset miliona na knjižici.
I meni je sad stvarno sve bilo jasno
i rekao sam djevojčici
Pa to je krasno, to je zaista krasno....
i otišao sam padajući sa snijegom po ulici.
…


Sven Adam Ewin: NEMA TU NIŠTA KRASNO

nisi dobro gledao, enese!

te snježne večeri,
umjesto snijega
nisu padali
samo pijanci, o ne.

padale su uvrede,
padale su psovke,
padale su kletve,
padali su šamari,
padale su vlade,
padali su carevi,
padali su zrakoplovi,
padala su govna,
padali su studenti,
padali su golovi,
padale su bombe,
padale su maske,
padale su gaćice,
padala su obećanja,
padalo je drvlje,
padalo je kamenje,
padale su oklade,
padala su spolovila,
padao je moral,
padale su zvijezde,
padale su teorije,
padalo se u očima,
padale su cijene,
padala je povijest na ispitu
padale su riječi,
padali su okovi.

dalje ne bih, a mogao bih još,
ti, enese, nadopiši,
tebe ide stih,
ali da ti kažem:
propustiti onakvu
priliku,
s onakvom mačkom,
mislim da može samo jebeni luzer poput tebe.

ja bih, ako dopustiš,
ostao pri mojem zadnjem stihu: padali su okovi.
poslušaj još jednom: pa-da-li su o-ko-vi,
zar nisu čovjeku puna usta,
kad to izgovariš s patosom
jednog maksima gorkog.

i ja bih ostao pri tome vrlo luzerski postojano,
gotovo poput tebe u onoj sobi,
u kojoj se tvoja vatra
umjesto u bedrima,
jarcala u kaminu.