UZ TONKOVOG GORANA

ponedjeljak , 26.03.2018.

On je lirik. Krhak, loman, tih.
On još guščjim perom piše stih.
On prezire bjelokosni dvor.
On je jedan supernježni stvor.

On je Tonko. Sitan, tih i fin.
Poezije on je zadnji čin.
Poeziji oduzima moć.
Poezija?... Kaže: hajte proć.

Poezija za nj je dječja stvar,
Ali prima Gorana na dar.
A zar pjesma može biti lijek,
Ako rima igračka je tek?

Kako da ti pjesma bude silna,
Ako ti je rima infantilna?