IGRALI SMO SE, A NISMO BILI DJECA

nedjelja , 25.03.2018.

Bili smo vrlo ozbiljni. Vrijeme cijelo.
Ja sam parao veš u zlatne trakice.
Ti si trakama skrivala golo tijelo.
Meni nije ostalo… jedva malkice.

A kad si svoje (Bože, kako da reknem?),
Najljepše draži sakrila ispod hrpice,
Meni je došlo, da kao Vasko, dreknem:
Sad je dosta! Vrati mi moje krpice!

Htjela si reći: ne dam krpice Svenu.
Htjela si reći, al si se samo durila.
Zatim prkosno… rukom, u jednom trenu,
Skinula ih… I ispod sebe turila.

Ah, koji potez. Zar SAE da ih traži,
Pored tvojih razotkrivenih draži?

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.