SRETAN VAM DAN POEZIJE, PJESNICI!

utorak , 20.03.2018.

MOLITVA FRANSOA SAEIJONA

Ja, Sven Adam Ewin, skraćeno SAE,
Svećenik poezije, molim se svom Bogu:

Gospodine, ne igraj rulet, ne bacaj kocku,
Ne kladi se, jer ako ništa nije sveto, ako sve može,
A što ćeš nam Ti?

Zar ćeš dopustiti da Posljedica postane Uzrok,
Početak da prethodi Kraju, Veliko da stane u Malo,
Zar da Obijesni zajašu Smjerne,
Gospodine, molim Ti se.

Ti imaš jaku desnicu,
Uredi svijet po strogim pravilima:
Iscrtaj.
Omeđi.
Ogradi.
Opkopaj.
Miniraj.

Uvedi željeznu disciplinu.
Kažnjavaj prijestupnike.

Umori smrću, prokuni znojem, trnjem, patnjom, izdajom,
Istrijebi svaku mogućnost drugačijeg, uvedi isključivost,
Ustoliči aksiome.

Posij strah, žanji osvetu, obuci nadi carevo ruho,
Neka svi vide da je gola. Proglasi coprifuoco
Za sve spiralne galaksije koje se obrću
Suprotno od kazaljke na satu,
Molim Ti se, Gospodine!

Cvijet će te mrziti utrobom, vjetar će o tebi šaptati prostote,
A ti ćeš biti skriven u prašniku, u usplođu, u potočnom brzacu.
Nikada ne priznaj grijeh svoj,
Neka san ispod tvojih vjeđa
Ne rodi kajanjem,
Gospodine, molim Ti se!

Uradi tako da zaboravim na Tvoje nesavršeno djelo,
Učini da opet koracam gordo, da ispred mene niče Poezija,
Tvoja stara dvorska luda, tvoj pajac, tvoja dobra dadilja.

Ona će Te po stoti put zatajiti kriptosjemenski, ali će ipak
Reći istinu, od koje će se ime Tvoje svinuti u upitnik,
A dabrovi u tvom grlu sagraditi branu bistrim odgovorima,
Uradi tako,
Molim Ti se, Gospodine.

Ako me uslišiš,
Znat ću da nema drugog boga koji bi te osporio,
Koji bi se usudio trgovati dabrovinom zapadno od Pecosa;
Niti da ima tako potentnog ljubavnika koji bi tvoju Poeziju
Mogao nevino obeščastiti da nikomu više ne sjedne u krilo kao drolja,
Nego da bude dostojna tvoga uzglavlja
U vrijeme kad te grizu Sumnje
I izjeda kajanje,
Gospodine, molim Ti se.

I daj, najmiliji,
Sredi više to s afelom i perihelom,
Da znam stiže li proljeće dvadesetog ili dvadesetprvog,
To poradi sirotih pjesnika, da im se ne rugaju astronomi,
Hahaha, pjevali ste u krivi dan,
Znaš da se pjesnici
Od promašenosti svoga pjevanja
Nikada posve ne oporave, to Te još molim, Gospodine.

Ako Ti se moja molitva učini banalnom,
Sazovi svoj Triumvirat, Bog si, pa makar primus inter pares,
Raspravi to na vrijeme, jer, evo, Proljeće je već počelo
Prekomjerno granatiranje doline moga djetinjstva
Zakašnjelim pupovima skore pornografije,
Molim ti se, Gospodine.