NE GASI LATERNE

četvrtak , 01.03.2018.

Ležim na pijesku. Ti gola do pasa.
Sunce ko pauk o zenitu visi.
Tvoj modri uzdah torzo mi talasa,
To tren je bio… kad nestala ti si.

Kako da živim bez onoga časa?
Kamo li nesta? Da u more nisi?
Naboraj vjetre vale njenog glasa;
I tijelo njeno još jednom uskrisi.

O, gdje se kriješ ženo, tajna silo?
U kom obliku mene zavela si?
Modrino neba, ti li si to bilo?

Jesu li stvarni bili oni časi?
Fantoma ljubih? Ili mi se snilo?
Lahore južni, laterne ne gasi.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.