HOLANDEZOVA SMRT

utorak , 20.02.2018.

zora će
i moja plovidba definitivno završava
brod mi se sprema potonuti u marijansku brazdu

nema panike
kraj je kraj
pomiren sam u sebi
i htio bih se pomoliti
ali se ne mogu sjetiti niti jedne jedine riječi

stojim na pramcu bez svjedoka
dvanaest mornara visi o jarbolu
pored mene je mrtvačka škrinja
johoho i boca ruma

svi mornari su smaknuti mojom rukom
ja sam
ukleti holandez
koji je volio jednu ženu
a ona me je ostavila zbog moje okrutnosti

prokletstvo usuda
ždere mi srce
bol je neizdrživa
ali ja sam to što jesam
i to što nikako ne mogu biti

kao utjeha tvrdom prizoru
iz dubokog oceana na istoku
izranja božanski orion

tišina je biblijska
job je zinuo u bezglasni krik
na moje usne pada slap
zaboravljene molitve:

„ne dopusti o bože da potonem
dok orion ne izroni iz oceana“

orion se diže sporo
s raskošnog zviježđa
sve vrijeme kaplje voda
kao s tebe
u vrijeme naše gole ljubavi

još sam uspio šapnuti usnama punim soli
orione samo te je ocean dostojan
a onda me je povukla dubina
u san
u mit
ne k tebi draga

ne k tebi
jer mit može opstati samo dosljedan svojoj biti