SAE vs. BRANKO MILJKOVIĆ

ponedjeljak , 12.02.2018.

Branko Miljković: PROPOVEDANJE VATRE

Ljubavi moja mrtva, a ipak živa,
Nek u svom danu nedorečen gori,
Nek igra se pesnika dok pesmu ne stvori,
Pticom osvetljeni pevač koji u meni prebiva.

O zlatni talog vremena, prostori
Puni sunca! Senko, gde se ta zemlja skriva,
Gde materija sva od zaborava otkriva
Vatru u sebi i dan bez jutra u gori.

Kako se zove pre nego se rodimo,
Spremni u tuđoj nadi i bezbolnom ognju sve to?
Zdravo, o moguća zvezdo koju i ne slutimo,

Il me zaboravi pesmo, jer želja je moja kriva.
Pod zemljom će se nastaviti trajanje započeto.
O sve što prođe večnost jedna biva.
.

Sven Adama Ewin: TEBE SE VIŠE NE MOŽE PROBUDITI

puna zrelost toga dana
tražila je azil
pod lažnim imenom slobode

to se vidjelo po bijeloj traci kože
oko otečenih zglavaka tvojih nogu
sigurnom znaku nedavnih okova

čovječe
što ti bi?

pa nisi još ni mladost apsolvirao
a već si počeo govoriti kao šaman
na što se odmah urušio komad neba
a zvijezda po zvijezda pala je u lepu vodu
u dan svoje nužnosti

i što si mogao?

uskočio si u vlak na nizbrdici kao biblijski strojovođa
vlak je počeo naglo ubrzavati
ti si se smijao

bio je to žuđeni trenutak
kad je zrelost pervertirala u mudrost
i iskočila na metar i pol prije fatalne okuke

i to bi bilo uglavnom sve
mada bih na tvoj sonet mogao ići đonom
i to mirne duše
tu si tanak
vidim formu si namjerno pretpostavio sadržaju
a i druga su vremena danas lako bih ti parirao
uznapredovalom rekombinantnom metodom
jer ja sam jedini preživjeli
iz tog jurećeg vlaka
prije fatalne okuke

ti ne vjeruješ?

pogledaj
s mene još kaplje krv
bijeli se kost otvoreni prijelom noge
nemam oka nokat je sagorio u pepeo
zgažena pjesma pod rukom
panika

ne
ne
ne

to ne bi bilo fer
ti si se odrekao svih nagrada
ranjiv si tebe svaka riječ može ubiti
i ja te više nikada ne bih mogao probuditi
jer „sve što prođe večnost jedna biva“ tako si rekao

Branko Miljković (Niš, 29. siječnja 1934. - Zagreb, 12. veljače 1961.)