DA SE PONOVO RODIM

četvrtak , 14.12.2017.

otkako sam postao velik pjesnik
malo
pa malo
pa mi neki idiot postavi pitanje:
gospodine sae recite da se ponovo rodite
biste li išta mijenjali u svom životu?

mislim… ono
totalno glupo pitanje

ali mic po mic
počelo i mene kopkati
te počnem iz zajebancije
moliti boga da mi dade sat na navijanje
s kojim mogu šetati kroz svoj protekli život po volji
i po volji se zadržavati gdje mi je drago

molio molio
i gle
u ruci mi se stvori baš takav sat

kad me od sreće nije trefio šlag

navijem ga
i stvarno radi
odjednom pored mene prolaze
davni dani života moga
i ja u njih bez problema
mogu uskočiti

e ali meni se ne da
ući u bilo koji dan
uđem samo u one sretne dane
kad sam bio mlad i lijep
kad sam moju okolinu obarao s nogu
kad su mi se divili kad sam obećavao
kad sam bio centar svijeta

nasuprot tome neke ružne dane preskačem
i kažem
ne daj bože
da se ponove

bude i to da se nekih dana
ne sjećam najbolje
u njih nakratko zavirim i vidim bljak
a u neke navratim po nekoliko puta
dopadnu mi se
osobito oni s lijepim ženama u naručju i tako

sve u svemu
vrtio sam satni mehanizam amo-tamo
igrao se skakutao ulazio-izlazio
i uživao kao dijete
a onda

sat iznenada stade

što je sad?
okrećem vrtim ali kazaljke stoje
ni makac

očito sam sjebo mehanizam
sad više ni naprijed ni natrag
zaglavio sam između dva dana
kao u liftu
niti je jedan počeo
niti je drugi završio
niti sam na nebu
niti na zemlji

a k tome još
i potpuno onijemio

niti mogu šaptati
niti govoriti
niti vikati niti plakati
niti boga moliti da mi pomogne

a pristao bih
o kako bih sada pristao
da uđem u bilo koji dan života svoga
pa makar i u onaj najgori od najgorih
jer

računam…