Poezija i gitara
četvrtak, 10.06.2010.
Nostalgija
Vječnost
Danas kad sam bila sama
sama ja i ova tama
moje tihe sobe
živjela sam u novom svijetu
u jednom dalekom, ali poznatom ljetu
u podneblju moga djetinjstva.
Vidjela sam sebe ponovo u tom kraju
u toplom rujanskom sjaju
jednog popodneva budućeg
još neproživljenog.
Selo je bilo napušteno
pusto
samo šipražje gusto
vladalo je prašnjavim drumom.
Sve što je ostalo
boljelo je.
Ono što je nekad bilo moje
stajalo je odbačeno, samo.
Trava miriše
gusta je, visoka
osjećam je sve do boka
a nekada moj Bobi i ja
ah, moj Bobi i ja
trčali smo duž cijelog dvorišta
i trava nikad nije mogla da porasta
ispod naših bosih noga.
Suze mi teku niz lice
kao da čujem svoje ljubimce
u igri.
Probijam se kroz znamenje zaborava
kroz more trava
preko trošne ograde
zelene od vremena i kiše
još više
još više
u polje.
Tu na jednom tihom mjestu ispod neba
gdje teret ovog svijeta ne vreba
stoji nešto što mi treba
neizmjerno treba u prošlosti.
Sad već mjesto neoznačeno, zaboravljeno
u spleteno bilje utonulo
blago su uzdignuta tri malena humka.
Čuva zemlja njihov mir
čuva tišina njihov mir
neću da ih budim.
Na svaki je grob suza pala
dio svoje duše njima sam dala
za onda
za sada
i za jednom kad ćemo opet zajedno biti
tamo... gdje nas vječnost štiti...
Moslavina pod suncem.
---------------
... za djetinjstvom.
