Poezija i gitara
subota, 31.07.2010.
Sluh
Te večeri obukla sam
crnu haljinu,
samo malo potamnila
trepavice,
stavila ruž
koji vuče na malinu,
a čipkaste rukavice
ipak ostavih
kod kuće.
Te večeri obula sam
crne cipele
od brušene kože
na poluvisoku petu
da u slučajnom okretu
moj pogled može
taman do tvojih usana
pružiti želju.
Te večeri ponijela sam
savršen sluh
sa puno nade
da ulovit ću
tvoj nemirni duh
kad ti ga prsti prospu
po žicama gitare.
utorak, 20.07.2010.
Ko zna gdje...
_ _ _
Na pustom peronu
samo mjesec osvjetljava šine
noć je hladna
u zvijezdama nema topline
_ _ _
utorak, 06.07.2010.
Ako odeš
Gdje god da kreneš
uzmi kartu za dvoje.
Noćas je u mom snu
bio tvoj smijeh
slušala sam ga,
a kad san je nestao
tvoj smijeh je ostao...
i jutros smo zajedno hodali
dragim ulicama grada.
Gdje god da kreneš
vrati se.
Čekat će te ona ista ruka
na onom istom mjestu
odakle ti je na odlasku mahnula.
A ako odlučiš otići
i uzmeš
jednu nepovratnu kartu,
uzmi svoj smijeh sa sobom
i ne ostavljaj ništa
jer nećeš imati kome
i neće biti nikog
da šeta s tvojim smijehom.
