Poezija i gitara
ponedjeljak, 07.06.2010.
Ponosna
Iskorištena...
Dva doma
Moj je dom ovog proljeća
iznad terase na krovu svom
dobio još jedan mali dom.
Meni mali, neugledan, skroman
a dvije lepršave grude narančastog repa
ushićeno žvrgolje u raskoši
suhih trava, grančica
i izgubljenih pera.
Vrijeme teče kao gorska rijeka
na površini, kao sjajna vidra, novi život bljesnu
to već mladi u gnijezdu graju dižu...
roditeljska briga nema predaha
jer jesenji dani iza ljetnih vire
u magli, u dugoj sjeni
u odrastanju stižu.
Hodam meko, tihoga glasa
jer velika sam, čudna i opasna k tomu
možda ih pridobije tek na tren časa
pramen moje kose
od srpanjskog klasa
... uglavnom, uljez sam u vlastitom domu.
Crna dubina u sitnom oku
mami me da nemiru se predam
kao da me žali, kao da pita
zar ne znam da u beskraj svemira gledam?
Zalutala u toj jednostavnosti
da bih se našla
moja sitna duša traži mane
dok me ovo oko guta, pitam se
što radi ono s druge strane?
Jutro obećava sunce na krilima
ptići povedeni
na prvi let do neba, do svjetla.
Omamljena mrvom zasluge
o kako sam ponosna
što ih je moja greda čuvala
od kiše i vjetra.
----------------
...počašćena.
