Poezija i gitara
subota, 05.06.2010.
Nezaborav
U ovo međublogersko druženje ušuljala se tema rata:
Rat
A gdje sam bila ja
kad je glupost uzdigla zle...?
Od mnogih, od boljih, nevinijih
nije vrijednijja ni čišća moja koža
pa zašto je izbjegla oštricu noža...
a oni ne, a oni ne?
Ja dosanjah naivne sne
kad je gitara otirala zaljubljene suze
kad je rock budio jutra
i nema veze što je život nešto drugo,
neki bi umjeli i dali više
pa zašto ja dobih šansu
da letim danas, padam sutra
a on ne, a ona ne?
Ja dobih sve
malo srce što raste pod mojim
kuca smisao svega - sreća
al' od sreće druge žene što osluškuje život
nije ni svetija ni veća
pa kako, zašto moj anđeo danas diše
a njen ne, a njen ne?
Sve dok sam tu
bit ću hram ljudskog poraza,
gorka je pobjeda što sam živa
ipak čupam nadu iz davnih dana
njihovog čistog odraza
i sadim osmjehe, zalijevam ljubav...
al' zauvijek i uvijek bit ću nedostojna
bit ću kriva.
--------------
Da sada nisam tu, da li bi moje mjesto bilo nekom ustupljeno, nekom tko svoje mjesto na ovom svijetu nema... ne bi, opravdavam se...
