Poezija i gitara
srijeda, 02.06.2010.
Nije zlato sve što sija
Bila sam ponosna na svako tvoje "oprosti", ali što dalje, sve manje...
Tvoje oprosti
Svoje oprosti odnesi
na kraj prokletog svijeta
baci u vjetar
u ponor bez dna istresi.
Svoje oprosti potopi
mojim suzama u nizu
panikom ga osjećam blizu
čašu svršetaka popij.
Svoje oprosti izbriši
danom u kojem te nema
i strepnja opet se sprema
al' strah je sve tiši i tiši.
Svoje oprosti pokrij
smijehom što usamljen zvoni
u poznatu priču ga skloni
u najdaljoj daljini me otkrij.
Tvoje oprosti
da ne ubije sve što volim
ne uguši sve što vrijedim
ko sjena prošlosti blijedim
bez vjere molitve molim.
Da ne pomuti mirne kiše
grčom ne ispuni jutra
ne slomi želju za sutra
tvoje oprosti – nikad, nikad više!
-------------
Oprosti je plemenita riječ, ali kao i sve drugo, kod pretjerane konzumacije je štetna, pa i opasna...
