Poezija i gitara
subota, 29.05.2010.
Na zapadnoj strani
Sunce kad zalazi kao da uranja u njegov stan, toliko je blizu...
Na zapad
Želja na zapad
tone u zadnjim bojama dana.
Da oči mogu proniknuti
groz sumrak, daljinu i šume
kroz izmaglicu polja i voda
kroz titranje grada i zidove...
Da pogled može prebaciti
dalekovode, krošnje i krovove
spletove cesta i mostova
buku vlakova i trgova...
Da misao se može zavući
u korake što nose ga drugoj
u planove njegove noći
u sjećanje da pronađe mene...
Da srce se može ušuljati
i provesti večer u njegovoj košulji
sklupčat se u uhu onog tko ga sluša
drhtati na žicama gitare koju svira...
Okrećem glavu na zapad
tonem u zadnjim bojama dana.
-----------------
...a tako daleko. Ponekad mi se čini, ako se dovoljno potrudim da ću moći, a onda se opet uvjerim da je moć želje onolika kolika je moć djelovanja, pogled na zapad i to je sve.
