Poezija i gitara
srijeda, 26.05.2010.
Mojoj sestri
Kome je kazna njena bol i patnja?
Ne boj se
Ne boj se, to je kao kad list
padne pod granu,
kao kad se noću izgubi
posljednji šum,
kao kad s vrha gore pogledaš
na drugu stranu,
kao kad za ugodnom mišlju
odluta um.
Ne boj se, to je kao kad se more
najednom stiša
i pokrije mutnim sjajem
do u nedogled,
bit će lako kao što se lako
spusti kiša,
kao što jutrom lako iščezne
mjesec blijed.
Ne boj se, bit će kao da se u
maglu tone,
kao da se tiho pomrači
svijet sav,
evo ti moje ruke, posljednje
tanke spone
dok se u pomračinu
ne otisne splav.
Ne boj se, bit će samo kao kad vjetar
pođe na konak,
kao prijelaz od jedne do
druge sjene,
bit će lako kao da te
pokrije oblak,
tek će blago zadrhtati nebo i
naše zjene.
Ne boj se, bit će brzo kao od
nevidljive zamke,
nećeš stići osjetiti ni bol
ni tugu,
uhvati moje ruke, one će
biti slamke
koje će te lako prenijeti na
obalu drugu.
Zar nije čitav život koračanje
niz brvno
preko tamnog ponora gdje je nadu
teško sresti,
nisi nikad gledala dolje
u dno crno
nemoj ni sad, ja ću te
pažljivo prevesti.
---------------
To je sve što sam mogla učiniti za nju, ali Bogu neću oprostiti što nije učinio više.
