Poezija i gitara
četvrtak, 20.05.2010.
Kada samoubojstvo?
Ne moći se zamisliti u situaciji koja dolazi, ne moći prihvatiti određene okolnosti, strah od posljedica... to se događa jer si postavljamo ili su nam postavljeni okviri izvan kojih mislimo da nećemo izdržati i da nećemo vidjeti smisao. Svi i sve bi trebalo biti usredotočeno, kod djece, mladih i ostalih, na pomicanje tih okvira do granice kad je očajni čin koji je jedini preostao jednak neizbježnoj stvarnosti od koje bježimo. Dakle opravdano je samo od smrti pobjeći u smrt. Sve ostalo je promjenjivo, uključujući najviše nas, i daje nam šansu.Neke vjere to zabranjuju, a ja mislim da to treba biti osnovno ljudsko pravo - moći izabrati između mučne ili okrutne smrti i lakše smrti.
Crno sutra
U noć se smjestilo sutra
kuca, lupa i viče
prijeti kako već sviće
rastjerava san do jutra.
U krevet se zavuklo sutra
i žulja i smeta i tišti
u jastuku promuklo vrišti
pod nogama škripi do jutra.
U kutu sobe čući sutra
i zuri i škilji i puzi
iz očajnog oka suzi
na usni se grči do jutra.
U umornoj duši boli sutra
sablasno pleše u glavi
jedini izlaz u ruke stavi
presudu izreče do jutra.
-------------
Samo ako si sami damo šansu, dat će nam je i onaj, ona ili ono tko ili što nam udjeljuje mrvu, dvije ili pregršt mira, nade i sreće.
