Poezija i gitara
četvrtak, 20.05.2010.
Ne vrijedi bježati
Sreća i tuga, crno i bijelo, suze i smijeh, mrak i svjetlo, dolje i gore, imaš i nemaš... jedno bez drugog nema težine.
Valovi duše
I opet, znam, nema mi spasa
sreća i tuga u igri dva druga
dižu do nade, u očaj ruše, iz mraka vade
na tom orkanskom moru duša talasa.
Gdje će srce noćas noćiti,
u koju maglovitu luku baciti sidro? I onda hitro
otploviti prije svitanja, da ne čuje pitanja
čije odgovore ne može i ne zna sročiti.
Hoće li razum biti od srca veći
kad se zbroje – potrebe tuđe i želje moje?
Bilo kako – nema oprosta, do spokoja nema mosta
kad zagrlim tugu, zahvalim sreći.
I opet, znam, nema mi spasa
sreća i tuga u igri dva druga...
na tom orkanskom moru duša talasa.
--------------
Kad sljedeći put krene taj osjećaj, koji nitko ne voli kod drugog, a svi si ga povremeno priušte - samosažaljenje, možda da probamo vjerovati u formulu koja nema neupitnu logiku matematike, ali ima logiku hormona i moždanih stanica - što je veći jad, veći je i osjećaj zadovoljstva kad on prođe.
